Milo čukanović i Svetozar Marović nominirani za "Nagradu za mir"

Pitanje za početak: da li se sjećate mitinga i aktera mitinga po Srbiji i Crnoj Gori iz ranih 90-tih? To je ono vrijeme kada se ”narod događao “ i kada su Srbo-Crnogorci krenuli u svijet sa ”balvan revolucijom “. Kažete, ne sjećate se!? Baš čudno?! Sjećate li se kada je Â»voždÂ« nakon Gazimestana širom uže i šire Srbije na masovnim mitinzima klicao ”Niko vas ne sme da bije “, ”Jesti ćete korenje “, ”Svi Srbi u jednoj državi “… dok se na mitinzima po Crnoj Gori širilo Â»čojstvo i junaštvoÂ«, i jasno su poručivali: ”Muslimani, muslimani, došli su vam crni dani, nema Tita da vas brani “, ”Turci, marš za Tursku “, ”Poklaćemo, zaklaćemo ko sa nama neće “, ”Slobodane, šalji nam salate, biće mesa klaćemo Hrvate “… I onda, rafali iz svih oružja, a sa pozornice pokliči ”Čuvajte municiju, trebaće vam “! Tada je plasirana ona floskula ”Rat za mir “. Sigurno se ne sjećate ni glavnih aktera tih mitinga, a ni takvih ratnih floskula?! Dobro, bilo je to odavno, zaboravili ste! Evo pitanje iz nešto bliže historije: sjećate li se 1991. i pohoda srpsko-crnogorske JNA na Sloveniju? Znamo, kratko je trajalo, jel”™ da! Onda Hrvatska. Ondašnji aktivni i rezervni sastavi JNA i policije, kao i druga srpsko-crnogorska ološ kada su krenuli u pljačkaško-ubijaškom pohodu na Dubrovnik i njegove žitelje. Zatim Kninska Krajina, pakao Vukovara i drugih mjesta Slavonije… Godine 1992. Srbija i Crna Gora pokreće agresorsku mašineriju protiv Republike Bosne i Hercegovine. Na masovnom genocidnom udaru su prvenstveno Bošnjaci, a i drugi građani nesrspko-crnogosrke nacionalnosti koji su stali u odbranu BiH. Na samom početku agresije prognanici iz istočne BiH kreću ka Crnoj Gori, nadajući da spase gole živote, svoj i svoje porodice. Mislili su da će im Crnogorsko primorje biti ”spasilačko “ odredište. I onda hapšenja više od stotine bošnjačkih muškaraca. MUP Crne Gore uz znanje tadašnjeg rukovodstva CG, koje igra zločinačku ulogu, po scenariju koji je kasnije primjenjivan u srebreničkom genocidu jula 1995., razdvajanje muškaraca od porodica i odvođenje u samo četnicima poznatom pravcu, u smrt! Foča, Višegrad, Na Drini ćuprija… na Željeznom mostu. Danak u krvi se nadvio nad Bosnom. Ne zna se ni gdje su im kosti. Porodice žrtava i dandanas tragaju za svojim najmilijim makar da ih dostojanstveno pokopaju. Ni traga od njih. Nakon 15 godina laganja od strane crnogorske vlasti, i nezainteresiranosti od strane političkog establišmenta Bosne i Hercegovine, prvenstveno bošnjačkog, jedina utjeha porodicama strdalih je ostala da tuže Crnu Goru i da se makar sudskom pravdom zadovolje. Nekoliko procesa je već završeno u korist žrtve, odnosno porodica stradalnika. To znači da Crna Gora gubi procese, i na tome se izgleda, bar za sada, sve završava. Glavni akteri svih ovih događanja haman se ne spominju, čak što više podilaze im prvo bošnjački hijenski političari i intelektualci. Opila ih vlast i podaništvo zločincima, zato i ne spominju ratne uloge i odgovornosti. Da im se ne zamjere radi ”dijaloga “. Sramota! Samo da naglasimo, svi mitinzi s

Rame uz rame sa Miloševićem

čukanović i Bulatović sa srpsko-crnogorskim rezervistima na dubrovačkom ratištu

početka komentara i svi zločini su se odvijali pod budnim okom Miloševićevo-Karadžićevih pajdaša i tadašnjeg rukovodstva Crne Gore: Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika CG, Mila čukanovića, primijera CG, Svetozara Marovića, predsjednika Skupštine CG, Pavla Bulatovića, ministra MUP-a CG. Tu je rame uz rame sa njima bio i Novak Kilibarda, ništa manji a ni veći četnik od nabrojanih, a koji je, vjerovali ili ne, nakon 2000-te našao utočište usred Sarajeva, čak što više veći je ugled stekao u glavnom bosanskom gradu nego u Crnoj Gori. Ustvari u Crnoj Gori ugleda nema. Nego, Koljibarda zna da je dobar dio Bošnjaka ”riblje pameti “ i da se ne sjećaju šta je bilo prije deset sekundi a ne prije 10, 15 ili pak više godina. Dozvoliti Karadžićevom pajdašu da ”˜jezdi’ Sarajevom nekoliko godina je obezvrijeđivanje i uvreda svih građana Sarajeva koji su 1400 dana živjeli i ubijani u srpsko-crogorskom okupacionom logoru. Odnosno, to je uvreda za sve žrtve genocida.
Mladom crnogorskom rukovodstvu na duši, koje nemaju, se stvalja i pljevaljska Bukovica, koja je na na njeguševski način doživjela Â«istragu poturicaÂ». U njoj više nema ni uha bošnjačkog. Nažalost, nije se stalo na tome jer su Bulatovićevo-čukanovićevoj vladavini Bošnjaci doživljali razne uvrede, nacionalna osporavnja, ponižavanja, progon sa posla, zatim hapšenja, batinanja i suđenja, te otmice putnika kojima se također ni traga ne zna.
Nego, da li će iko povjerovati da su bivši dugogodišni crnogorski vlastodršci Milo čukanović i Svetozar Marović nominirani za nagradu u sarajevskoj Internacionalnoj ligi humanista, i da će se imena dvojice Srbo-Crnogoraca koji su od ranih 90-tih pa do kraja agresije na BiH sa svojim voždom i raznim fašističko-četničkim vojnim i paravojnim formacija žarili i palili po Hrvatskoj, a posebno po Bosni i Hercegovini, u kojoj je stradalo preko 200 hiljada bošnjačkih civila, preko 20 hiljada djece, silovano preko 50 hiljada Bošnjakinja od 7 do 77 godina, a ko može pljačke, rušenja i uništavanja naselja i gradova pobrojati?! Ako je to mjerilo, onda je logičnije da sa čukanovićem i Marovićem budu nagrađeni najtraženiji zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Kada ih ne žele hapisti neka im makar okače još priznanje ”Internacionlane lige humanista “ da svi znamo da su zločinci u Bosni ustvari tretirani kao Â«internacionalni humanisti i mirotvorciÂ».
Sve u svemu, Crna Gora ima obavezu da se što prije suoči sa svojim zločincima i naredbodavcima zločina! Dok sve organizacije u Bosni i Hercegovini, bilo političke, kulturne, nacionalne ili internacionalne, trebaju prestati da maze, aboliraju i nagrađuju zločince koji su planirali, organizirali i sproveli otvorenu agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima.
Samo još da naglasimo ”Internacionlana liga humanista “ je osnovana 1974. godine, i da je nezavisna međunarodna asocijacija humanista ”“ pojedinaca koja okuplja ugledne znanstvenike, kulturne i javne djelatnike i vjerske dostojanstvenike sa svih kontinenata. A nagrade dodjeljuju mirotvorcima, koji svojim radom i djelovanjem grade mir, povjerenje i demokraciju. Procijenite sami da li spomenuti dvojac zaslužuju tako nešto.
Osnivači su Linus i Ava Pauling, dobitnik Nobelove nagrade za znanost i mir; Ivan Supek, predsjednik Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti; Aurelio Peccei, predsjednik Rimskog kluba; Sophia Wadia, indijska spisateljica; Philip Noel-Baker, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Do sada su brojne značajne ličnosti nosioci njihovog priznanja. U njihovim ”principima rada “ stoji, da svoje djelovanje i svoj rad Internacionalna liga humanista temelji na humanističkim načelima, koja predstavljaju temeljnu platformu i daju joj univerzalno djelovanje. Ako Internacionlana liga humanista dodijeli priznjanja ”za mir “ čukanoviću i Maroviću, prekršit će principe svoga rada te više neće biti svrhe da postoji, jer se ovaj dvojac aktivno zalagao za rat u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, a razlaz čukanovića sa Miloševićem je došao tek 1997. godine kada je oružana agresija okončana na BiH, i kada se trebalo suprotstaviti NATO alijansi.
Postoji 200 hiljada razloga ZAÅ TO, i 200 hiljada razloga ZATO, da ovaj dvojac ne dobije ”nagradu za mir “, u tom kontekstu treba uzeti ovaj naš revolt i da njihova nominacija završi na bunjištu fašističke srpsko-crnogorske historije, tamo ispod Mirine lipe, na istom mjestu gdje je pokopan vožd i Â«velika SrbijaÂ»!

Preuzeto sa Bosnjaci.net