svabo
Devetero poginulih u saobraćajnoj nesreći u ponedjeljak na magistralnom putu M-17 kod Žepča samo je dio tragične statistike koja govori da u Bosni i Hercegovini godišnje na cestama pogine 400 ljudi, a 10.000 ih pretrpi teže i lakše tjelesne povrede.
Broj nastradalih bio bi sasvim sigurno manji za 20 do 30 posto ukoliko bi došlo do neznatnih ulaganja u sigurnost saobraćaja. Ovo nam je u utorak rekao doc. dr. Osman Lindov, šef Katedre za sigurnost saobraćaja na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, govoreći o uzrocima sve češćih nesreća na bh. putevima.
“Sigurnost cestovnog saobraćaja se sastoji od čovjeka, vozila, ceste i njene okoline. Trenutno u BiH u svakom od ovih segmenata imamo određenih propusta. Imamo staru cestovnu infrastrukturu i na nju se troši premalo novca, tehnički pregledi su neadekvatni. Imamo neispravna vozila sa lošim gumama. Usvojen je novi zakon o sigurnosti saobraćaja BiH, koji je neprimjenjiv u cijelosti jer oni koji bi trebalo da ga provode nisu pitani pri njegovom donošenju. Magistralni put M-17 svake godine odnese mnogo života, a priču aktueliziramo kada neko pogine. Koridor 5c se najvećom dužinom prostire trasom magistralnog puta M-17. Uvijek se priča o ekonomskoj opravdanosti njegove izgradnje, a niko ne govori o tome da bi njegovom izgradnjom broj stradalih bio neuporedivo manji od dosadašnjeg”, kaže Lindov.
Saobraćajna nesreća kod Žepča bolna je opomena svima
On napominje da su najopasnije dionice u Bosni i Hercegovini Sarajevo – Mostar, Sarajevo – Tuzla i Sarajevo – Zenica.
“Ti pravci su stari po 30 godina, a najopterećeniji su. Aspektom sigurnosti saobraćaja u BiH se trenutno niko ne bavi. Pored cesta se peku janjci i prodaju ekseri i to sve odvraća pažnju. Prvo treba poboljšati tehničke preglede vozila, srediti ceste, a onda djelovati na svijest vozača”, rekao nam je Lindov.
Jedan od glavnih uzroka saobraćajnih nesreća u BiH je preticanje. Međutim, kod posljednje nesreće kod Žepča bi vjerovatno bile manje posljedice da je do nesreće došlo na autocesti gdje bi bankina ublažila udar vozila.
“Podloga magistralnih cesta prema Mostaru, Doboju i Tuzli je stara 30 godina i ne može da prihvati dozvoljene brzine od 80 kilometara na sat. Ta podloga je već za zamjenu. Ne za krpljenje, nego za potpunu zamjenu. Krpljenjem se stabilnost vozila dovodi u pitanje. Pored toga, na cestama se često nalazi blato ili pijesak, a u kombinacijom sa kišom takva cesta postaje izuzezno opasna”, tvrdi Lindov.
Iako bi se država trebala brinuti da poboljša sigurnost na cestama, s obzirom na to da se godišnje u državnu kasu od registracije vozila i drugih segmenata iz saobraćaja slije oko 100 miliona KM, na državnom i entitetskim nivoima su “zapeli” projekti baze podataka o crnim tačkama i prijedlozi rješenja tih crnih tačaka i to iz više vrlo perifernih razloga. Dok BiH ne dobije autoput na koridor 5c, što je na veoma dugom štapu, ostaje nada da se barem pokuša smanjiti broj nesreća.
“Ne ulazim u uzrok posljednje saobraćajne nesreće, ali je činjenica da kod nas na prvom mjestu postoji vrlo loša saobraćajna kultura i nepoštovanje saobraćajnih propisa. Putevima BiH jure automobili koji su već isluženi u zapadnoevropskim zemljama. Prosjek starosti automobila u BiH je oko 17 godina, dok je to u EU oko pet-šest godina. Imamo novi zakon o bezbjednosti saobraćaja BiH koji još nije primjenjiv u potpunosti”, kaže ministar transporta i komunikacija BiH Branko Dokić.
Na pitanje kada će BiH dobiti bolje ceste, ministar Dokić je odgovorio:
“Nadam se da ćemo vrlo brzo ući u fazu intenzivnije izgradnje autoputa na koridoru 5c. Gradi se autoput Banja Luka – Gradiška, ali ovo je samo kičma. Vožnja na putu se mora prilagoditi kategoriji puta. Mnogo je urađeno na obnovi putne infrastrukture. Stanje održavanja postojeće putne mreže na zaostaje za okruženjem, ali nama nedostaju nova ulaganja.”
Ministar Dokić kaže da se godišnje u bh. puteve ulaže oko 100 miliona KM, što ne može da pokrije 50 posto potreba. Taj novac se uglavnom utroši na krpljenje rupa.
Oslobođenje
Add comment