SADAKA

Tog jutra kao i mnogih jutara prije toga stari je Hasan poranio prije sabaha.

Volio je Hasan rana jutra kad prvi zraci svjetlosti pocnu milovati rosu i kad prvi zvuci dana pocnu buditi zivot. Po navici samo je zagrnuo stari kozun, nazuo kalavare i izisao u avliju.

Prvo je obisao stoku koja je jos mirno lezala. Njezno ih tapsuci potepao bi paru konja koji bi radosno zahrzali osjecajuci Hasanovu ljubav i ponos, te se po obicaju uputio do druge strane avlije do bunara.

Lagano bi izvadio kantu vode pazeci da ne klepece puno cekrkom i lancem da ne probudi ukucane, ali i da ne remeti mir i ljepotu jutra, te polako zagrabio hladne vode sa loncetom koje je visilo na ekseru, izuo stare kalavare i sjedajuci na kladic koji je uvijek tu stajao pocne uzimati abdest.

Kad je uzeo abdest uputi se u kucu ali teska koraka jer zebnja i strah koje je vec dugo nosio u sebi poceli su opet da ga obhrvavaju i zaplicu mu misli. Po obicaju zaviri u sobu mada je znao da ce vidjeti isti prizor kao i svakog jutra.

Njegova zena Dzula malo je zaspala od sjedeci pored bolesnicke postelje sina im jedinka. Gledao je Hasan u isprepletene prste u krilu dimija i u vlazne krajeve samije na kojima se suze jos nisu stigle osusiti.

Blijedo i ispijeno lice 16- to godisnjeg djecaka koji je nesto buncao opet se tresuci od groznice i pruzao mrsavu ruku samo da osjeti majcinu blizinu.

Polako zatvorivsi vrata Hasan poce da se oblaci odlucivsi da tog jutra ide u Dzamiju klanjati sabah namaz. Da malo sretne ljude, da opet pita zna li iko lijeka, da ako nista drugo bar malo prodze Dzematom nebi li malo sredio misli.

Sve sam ucinio, mislio je Hasan. Razne hecime dovodio, i travare, i hodzama isao te pravio zapise i sve ispostovao pa opet nista. Stara Kaduna istiharu klanjala njegovom Ibrahimu i rekla na san joj izislo, ozdravit ce, ali od tada evo godina prodze a njegov Ibro ne ustaje. Nekada veselo i vrijedno dijete, rumen ko jabuka sada se evo topi i nestaje i bori se za svaki dah zivota.

Boze moj dragi sta da radim ?? mislio je Hasan izlazeci iz kuce i krecuci niz sokak. Evo ima nekoliko godina nista mi ne ide. Prvo mi stoka krepavala, pa onda led pobio zito i voce a samo preko medze kod komsije niti jedan klas ne otpade. Ma sve bih ja to nekako podnio samo da moj Ibro ozdravi.

Tako zadubljen u misli zaboravio je stari Hasan nazvati selam prolazeci pored starog turbeta koje je vjekovima tu stajalo okruzeno patinastim, naherenim nisanima, dok ga odjednom ne trze glas. Dubok, vrlo sugestivan i pomalo ostar glas.

-Sellamu alejkum Hasane!!

Hasan stade i okrenu se prema turbetu zatecen sto od iznenadzenja a sto od straha.

Pred vratima turbeta sjedio je na sedzdi starac duge bijele brade i ostrog prodornog pogleda ogrnut zelenom dolamom i sa turbanom na glavi i obracao se Hasanu sa glasom koji je prodirao u svaku celiju tijela i obuzimao sva cula.

– Boze dragi sanjam li ?? Pomisli Hasan. Ma ne sanjam a evo vec se haman i razdanilo. Iz misli ga ponovo trze glas starca.

– Slusaj me dobro Hasane i ne govori. Ja znam tvoje muke. Ja znam tvoje strahove i nesrece, a isto tako znam im uzrok a znam im i lijeka.

-Oholost Hasane dovela te dotle, a Allah svevisnji najvise nevoli oholost !

– Ti si se Hasane puno osilio. Znas li Hasane kad si se za stopu zemlje tuzio sa komsijom i Kadiji isao a komsija ti je cestit covjek.

– Nisi Hasane vidio sirotinjske djece kad gladne lijezu a u tebe sofra obilna.

Nisi htio prosle zime staroj Zumri odvuci sance drva jer si se bojao da nece moci platiti i ona sirota umrije od studeni !

Znas li Hasane kad si po tri kurbana klao samo da pokazes koliko si mocan, a meso dijelio bogatijima od sebe da im se dodvoris??

– Znas li Hasane kad si haman novo ruho palio da nebi kome dao, dok sirotinja nije imala platna niti za zakrpu??

– E to te je stiglo Hasane, ali uz Boziju pomoc ima i tome lijeka.

– Lijek ti je Sadaka.

– Idi sad kuci Hasane i iskopaj onih stotinu dukata sto si zakopao ispod magaze. Deset dukata odnesi svom prvom komsiji sto ima petoro djece i sto ti je cijeli zivot na nadnicu radio, a zakidao si ga. Ostavi mu to na prag prije sabaha ali da te niko ne vidi jer toliko mu dugujes.

– Ostale dukate podijeli u tri kese sa po trideset dukata i tri jutra izadzi na raskrsnicu u sred sela i dadni po kesu dukata prvom ko naidze, bez obzira ko to bio.

Kako to rece starca nesta. Hasan je ko okamenjen stajao dok mu je glas starca jos odzvanjao u glavi.

– Allahu dragi sanjam li ja sve ovo ?? Rece Hasan i kao u transu okrenu se prema Kibli i klanja sabah tu pored puta, a onda pozuri kuci i nikom ne govoreci ode u magazu te iskopa dukate i rasporedi ih kako mu je starac rekao.

U zadnji cas umace za kucu kad je komsiji na prag ostavljao deset dukata, i niko ga nije vidio. U tom casu izadze komsija iz svoje kuce, i kad vidje dukate poce na sav glas da blagosiva i zahvaljuje Allahu na milosti.

Prvo jutro poslije toga porani Hasan i sa kesom dukata dodze na raskrsnicu i pocne da ceka.

Ubrzo se zacu psovka i galama i putem naidze pijanac sav kaljav i krvav masuci velikim nozem u jednoj ruci i vicuci i psujuci.

– Sve cu ih pobiti, sve!! sve do jednoga, a i sebe cu….!!!

Ugledavsi Hasana stade i dreknu:

Sta je stari, sta ti hoces, jel hoces i tebe da ubijem ha !?? i potegnu dubok gutljaj iz flase koju je nosio u drugoj ruci.

Hasan se malo pribra od straha, pa pruzi onu kesu pijancu rekavsi:

– Evo ti ovo i neka ti je halal!

– Sta ti je to u kesi sto mi dajes??

– Sadaka.

– Cuj sadaka, meni ! rece pijanac i otvarajuci onu kesu ugleda dukate i kao da se u trenutku otrijezni, pogleda Hasana i samo rece:

– Kabulsum!

I brzo se uputi kuci, dok Hasan osta stojeci i gledajuci za njim te misleci: Boze dragi sta ja ovo radim?? Zar pijancu ovolike dukate da dam i jos halalim ??

-Drugo jutro naidze prostitutka koja poce da oblijece oko Hasana, koji kao da je zanijemio, vec samo pruzi onu kesu dukata i rece opet:

-Evo ti ovo zeno. To je sadaka i naka ti je halal !,, a potom pozuri kuci bojeci se da ne bude vidzen u takvom drustvu i cudeci se sam sebi.

Trce jutro ceka Hasan na raskrsnici kad se zacuse proporci i pojavi se velika,. zlatom okovana kocija.

Bio je to veliki Sultan licno sa svojom pratnjom. Hasan odlucan da ispostuje sta mu je starac rekao stade na sred puta, skide kapu duboko se poklonivsi i ispruzi ruku sa kesom dukata. U tom Sultan pogleda iz kocije koja se zaustavila i ugledavsi Hasana rece svojim askerima da ga dovedu.

Askeri zgrabise Hasana te ga dovedose pred Sultana koji onako goropadno pogleda u skrusenog Hasana i upita:

– Ko si ti drznice koji se usudzujes mene da zaustavis i sta ti je to u ruci ??

– Sadaka veliki Sultanu. Sadaka koju evo tebi dajem i halalim.

– Zar meni sadaka, znas li ti da sam ja Sultan i sta ja sve imam ??!

– Znam casni i mudri Sultanu, ali ova sadaka je od mene i tebi je namijenjena i neka ti je halal, a ti kako god hoces !!

– Kabulsum !! Rece Sultan te naredi pratnji da produze put misleci:

– Ja Boze moj vake budale jos ne sretoh, ali neka, kad je budala nek daje, dukati su dukati pa ma od koga bili.

Hasan krenuo kuci, kad pred turbetom opet onaj starac sjedi i kad Hasan naidze blize on ga upita:

– Jeli Hasane !!

– Sve ti ispostova sta ti ja rekoh i nista ti nije jasno.

– Jes vala mudri starce, nego reci mi Boga ti kako to da ja sadaku dadoh pijancu, rospiji i Sultanu.Pa pijanac ce sve popiti, rospija procerdati a Sultan ni sam broja nezna koliko dukata ima.

– E moj Hasane, ti neznas koliko si sa tim dobrih dijela pocinio. Pijanac je nosio noz i bio je rijesio da i zenu i djecu pobije, i sebe na kraju, a sad ce postati pravi covjek i na pravom putu. Tvoja sadaka je ucinila da dodze tobe.

– Ona zena nije takva sto to voli, nego je to sirotinja koja cetvoro djece hrani a muz joj u ratu davno nestao, i to joj je bio jedini nacin da ih prehrani, a sad ce postati uzorna majka i svoju djecu na pravi put izvesti.

– A Sultan Hasane, prvo je pomislio da si ti budala, a poslije se sam zapitao: Boze dragi, kad vaka fukara meni daje sadaku od trideset dukata, meni koji ni broja svojim dukatima ne znam, koliko li sam ja duzan sadake da podijelim ??!!

– Idi sad kuci Hasane i klanjaj sabah namaz i misli gdje si grijesio i neka ti se to ne ponovi. Rece starac i opet ga nesta.

Hasan dodze kuci i po obicaju uze abdest na bunaru i ulazeci u kucu opet pazljivo zaviri u sobu. Njegov je Ibro mirno spavao djetinjim snom bez buncanja i groznice, i kao da mu se malo rumenila vratilo u obraze.

Hvala Allahu svemogucem!! Rece Hasan i zanijeti sabah namaz.

 

P.S. Ovu pricu sam prije nekih tridesetak godina cuo od svog rahmetli oca, a on je istu kao dijete cuo od svog dida…