Kozarac.ba

Žene, šerijat i ugnjetavanje žena


Kad sutimo pred nepravdom, nemuslimani se pocinju pitati da li je nama zaista stalo do nasih zena onoliko koliko mi to tvrdimo.

Od 11. septembra mnogo paznje je poklonjeno pitanju muslimanke i ljudskih prava, a ta paznja dolazi uglavnom od strane nemuslimana. Jos jedanput su likovi zena zamotanih u crne velove ili plave burke postali neizostavni, dok nas mediji trezveno podsjecaju da se u Islamu zena ne smatra jednakom muskarcu, te da su zene muslimanke ugnjetavane cak i od strane umjerenih rezima u muslimanskom svijetu.

Muslimani reaguju na jedan od slijedeca dva nacina. Prvi je reakcija “liberalnih, reforme zeljnih, sekularnih” muslimana. Ovi vjeruju da serijat ugnjetava zene, tako da je potrebno u potpunosti ga prevazici ili izbaciti iz Kur´ana dijelove koji su “neprijatni”, ili uspostaviti sekularne forme vladavine koje ce sveto u potpunosti razdvojiti od sakralnog. Ovo su oni isti muslimani koji poistovjecuju hidzab sa tlacenjem, te koji podrzavaju zabranu slobode izrazavanja “islamistima” (dok placu za svojim pravom na slobodno izrazavanje u zemljama gdje im je to pravo uskraceno). Svoje politicke ideje oni ne crpe iz islamskih izvora, vec iz feminizma, socijalizma i kapitalizma. Naravno, upravo ovim muslimanima se zapadni mediji obracaju kada zele da dobiju “muslimansko” vidjenje “muslimanskih pitanja”.

Na drugoj strani imamo organizatore vecinskih konzervativnih muslimana, vodje nasih gradjanskih udruzenja, zastupnickih grupa i asocijacija. Kada ih suocite sa primjerima ugnjetavanja zena u islamskom svijetu, ovi muslimani, skoro uvijek muskarci, ce se staviti u odbrambenu poziciju. Oni ce vam izlistati primjere ugnjetavanja zene na Zapadu, ili sto je jos gore, na pitanje ce odgovoriti tako sto ce osobi koja im postavlja pitanje odrzati lekciju o prednostima “idealnog polozaja zene u idealnom Islamu”. Drugacije receno, oni tretiraju ideal kojem svi mi tezimo kao stvarnost. Kad ih pritisnete da zauzmu stav o pitanjima iz stvarnog zivota, oni se ljutito povuku. “To je kultura, a ne Islam, to nema nikakve veze sa mnom ko muslimanom”, frkcu oni.

U medjuvremenu, stvarne muslimanke su zrtve u rukama drustava i vlada koji im zele nauditi u ime Islama.

Ko se za njih bori?

Najcesce su to Ujedinjene nacije, organizacije za zastitu ljudskih prava, te feministicke organizacije na cijem se celu nalaze osobe koje nemaju ni osnovnog znanja o Islamu, i koje veoma cesto gaje antipatije prema Islamu.

Dok je Feminist Majority Fund prodavao i swatchove napravljene od burke, i zahtijevao od vlade da ucine nesto za Avganistanke, vodje nasih islamskih zajednica su sutjeli. Za javnost, mnogi islamski lideri i organizacije su se distancirali od Talibana, ali osim sto im nisu dozvolili ulazak u Organizaciju Islamskih Konferencija (OIC), nisu poduzeli nikakvu drugu akciju kojom bi s islamskog stajalista zahtijevali od Talibana promjene, niti su poduzeli ikakvu akciju kojom bi oformili islamsku opoziciju.

Mozda je to zbog toga sto svaki put kada bi bilo koja islamska organizacija ili bilo koji musliman pojedinacno pokusao da nesto promijeni ili da ustane protiv nepravdi koje se cine prema muslimankama, ostatak zajednice bi smisljao kako da opravda nemuslimanima tu nepravdu. A spomenute usamljene duse bile bi zigosane kao “radikalne feministkinje” i optuzivane da rade na potkopavanju Islama.

Cudno, ali kad god su islamske obaveze muslimanke ugrozene, mnoge organizacije su vise nego spremne da protestuju i da pisu peticije. Na primjer, kad je Mervi Kavakci oduzeto mjesto u turskom parlamentu (te kasnije i drzavljanstvo) zbog njene marame, grupe muslimana su pozurile da osude tursku vladu, kao sto je i bio red. Merve je u mnogim islamskim krugovima na Zapadu uzdignuta kao simbol borbe koju muhadzibe vode u sekularnim drustvima.

Ipak, suocavamo se samo sa “bucnom” tisinom svaki put kada se spomenu teme tipa sakacenja zenskih genitalija (FGM), ubistava u ime casti, prisiljavanja na brak, nejednako primjenjivanje hadd kazni nad zenama u odnosu na muskarce ili uskracivanja obrazovanja djevojcicama. Svaka od ovih nepravednosti se nanosi zenama u ime Islama. Iako je cinjenica da se mnoga od ovih nasilja nanose bez obzira na geografske ili religiozne granice, cesto je jedino sto konzervativni muslimani protiv toga urade pokoja verbalna osuda takve radnje zbog toga sto tako nesto pripada nekoj kulturi, a nije od Islama. Za to vrijeme se zene ubijaju, a djevojcice sakate.

Ovo ipak ne znaci da konzervativni muslimani uvijek sute na sve ovo ili se ogranice na osudu rijecima. U Jordanu su se konzervativni muslimani ujedinili sa liberalnim u borbi za strozije kazne nad muskarcima koji ubijaju u ime “casti”. U Africi se konzervativni sejhovi zajedno sa zastupnicima zenskih prava bore protiv sakacenja zenskih genitalija. Ovi se ljudi jako malo spominju u zapadnim medijima sto naravno oformljuje sliku o “islamistima” kao oponentima “prosvjetljenoj” sekularnoj manjini liberalnih muslimana.

Kada prosjecnog, prakticirajuceg muslimana suradnici ili komsije konfrontiraju sa pitanjima kao sto su gore pomenuta, on brze bolje osudi takve radnje i negira da uopste postoje. Ipak isti ti prosjecni muslimani preziru peticije upucene vladama ili pridruzivanje grupama koje zastupaju aktivne promjene. Stice se utisak da mi ne zelimo pricati preglasno o uzasnim stvarima koje nasa braca i sestre rade u ime Islama, a naocigled nemuslimana. Dok se naravno treba pridrzavati pravila da se sramota brata u Islamu treba sakriti, cinjenica je da su njihova losa djela vec iznesena u javnost, pod reflektorima internacionalnih medija. I kad ostanemo nijemi naocigled nepravde, nemuslimani se pocinju pitati da li se zaista brinemo o pravima zene kao sto to tvrdimo?

Prije otprilike godinu je mala grupa konzervativnih zena muslimanki, skoro sve sa zapada, dosla na ideju da osnuje udruzenje za borbu za prava zene muslimanke, koja bi zastupala ona prava koja su joj data u islamskom serijatu. Iako su sporo zapocele, uspjele su osnovati bazu sa koje se moze ici dalje i vec zastupaju svoj prvi slucaj.

Upravo sada, muslimanka u Nigeriji je osudjena na smrt od strane serijatskog suda za zlocin bluda. Slucaj je dosao pred sud, kada je covjek sa kojim je zatrudnila odlucio da je bolje da prizna svoj grijeh policiji, nego da placa izdrzavanje tog djeteta, kako je otac ove zene to zahtijevao. U ovom slucaju ima puno jasnih gresaka sa klasicne, “ortodoksne” pravne tacke gledista. Te greske (koje bi pomogle ovoj zeni) ne poticu od “reformisticke interpretacije” serijata, ove greske su tako velike da bi mnogi kadije iz proslosti odlucili u korist ove zene. Tokom slicnog slucaja u Nigeriji prosle godine, muslimanska pravnica Asifa Quereshi, je dokumentirala legalne greske serijatskog suda pocinjene u ime Islama. Nije koristila moderne, sekularne, pravne izvore nego je svoje argumente izvela iz odluka pravnika svih 4 mezheba. Nazalost njena analiza je dobila malu ili nikakvu paznju od strane serijatskih sudova u Nigeriji kao i od strane cijele muslimanske zajednice.

Reakcije koje ovo udruzenje sad za sad izaziva su djelomicno ohrabrujuce, ali u isto vrijeme i obeshrabrujuce. Peticija upucena nigerijanskoj vladi u vezi gore opisanog slucaja je primjerice naisla na jako malo podrske. Oklijeva se sa slanjem kopija peticije mesdzidima, takve peticije za prava zena se zakopaju pod brda papira ili se, sto je jos gore, odbijaju, sa isprikom da ce takve teme samo izazvati ljutnju i uznemiriti dzemat. Za to vrijeme, “Muslim American Establishment” entuzijasticno nastavlja sa promoviranjem registracije glasaca i peticija upucenih americkom predsjedniku protiv najnovijih izraelskih zlocina (u cemu nema nista lose).

Sestre i braco, vrijeme je da se probudimo i suocimo sa stvarnoscu. Dok se cesto busamo u prsa brojnoscu pripadnika naseg ummeta, cinjenica je da svakodnevno gubimo srca i umove ljudi, velikim dijelom upravo zahvaljujuci nasoj sutnji o krsenjima ljudskih prava, pogotovo o krsenjima prava zena. Ovi ljudi ce nastaviti da se okrecu ka onim sekularnim filozofijama promovisanim od strane onih koji nalaze za shodno da dignu svoj glas i progovore u njihovu korist: feminista, socijalista i sekularista.

Poslanik Muhammed, mir i spas neka je na njega, je ismijavan i vrijedjan bas zbog snage i hrabrog suprotstavljanja spram tretmana zene. Dosao je sa porukom koja je uzdigla zenu i dala joj dostojanstvo. Cetrnaest stotina godina poslije, vratili smo se u mrak dzahilijeta i zena muslimanka se opet nasla u onom istom robovskom polozaju, iz kojeg ju je Poslanik, mir i spas neka je na njega, bio poslan da je izbavi.

Ne cini vas radikalnim feministom to sto se protivite ubistvima u ime casti ili sto volonterski radite na kampanjama za obrazovanje i promjenu odredjenih zakona. To sto dizete svoj glas protiv obrezivanja zena ne znaci da radite protiv Islama. Upravo suprotno, borba na Allahovom putu protiv ovih nepravdi je manifestacija zelje za uzdizanjem Islama i muslimana.

Kada su Talibani odlucili da zabrane obrazovanje djevojcicama iznad odredjenih godina starosti, konzervativni muslimani, oni koji insistiraju na pridrzavanju Kur’ana i sunneta su oni koji su se najglasnije trebali suprotstaviti ovoj zabrani. Sto duze sutimo to ce sve vise ljudi, kako Muslimana tako i ne muslimana poceti da izjednacavaju serijat sa tlacenjem zena.

Moramo da zaustavimo zloupotrebljavanje Allahove vjere i vjere Njegovog poslanika Muhammeda, mir i spas neka je na njega. Moramo se usprotiviti onima koji zlostavljaju zene u ime Kur’ana i sunneta. Moramo biti ljubomorni na nasu vjeru, tako da oni koji je iskoristavaju i zloupotrbljavaju shvate da, pod nasom prismotrom, nece niti uspjeti niti napredovati.

Tekst je preuzet sa: www.islamfortoday.com
Autorica: UmmZaid
Prevod teksta: www.dzemat.org

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.