svabo
Iako nisam pristalica razmjene mišljenja na ovakvim mjestima, smatram da se moram obratiti široj javnosti, jer sam prozvan u “Preporodu”, kao i u tekstu na jednoj od prijedorskih stranica na sljedecem linku:
http://www.mojprijedor.com/modules.
php?name=News&file=article&sid=665
a isti su protkani poluinformacijama.
Naime, džamija u Starom gradu je izuzetno dugo bila bez džemata, na decenije prije rata, i sva vjerska i druga briga oko toga išla je preko kancelarije Odbora, a danas Medžlisa Islamske zajednice u Prijedoru, a koji su bili smješteni u pratecem objektu Caršijske džamije.
Ista džamija je cesto u tim decenijama bila bez hodže cak i na džumi, jedino bi softa bio angazovan uz ramazan na teraviji, gdje sam licno i ja, kao softa, 1988. klanjao teravih-namaz, i licno se uvjerio u slabu posjecenost toj džamiji. I danas rijetko ko iz Starog Grada dode na džumu u Zagradsku džamiju, koja je nadomak obronaka Starog Grada i bliža je džematlijama Starog Grada nego vecini džematlija zagradskog džemata. Isto važi i za Caršijsku džamiju, koja je sa druge strane nadomak obronaka i bliža Starom gradu i njegovim džematlijama nego vecini džematlija Caršijskog džemata.
Današnje prostorije Medžlisa su izmještene u prizemlju vakufske kuce u džematu Zagrad, u jednoj prostoriji velicine 16 m2. Tu nema mjesta ni da se kako treba literatura za prodaju drži pa džematlije koje navrate da kupe knjigu najcešce šaljemo u Sanski Most ili Kozarac.
Medžlis u ovako oskudnom prostoru otežano djeluje vec skoro pet godina, i ta se agonija dalje produžava jer se uporno ignoriše potreba prostora za rad Medžlisa te hitnog prikupljanja sredstava i završavanja prateceg objekta Caršijske džamije gdje je predvideno niz društvenih prostorija namjenjenih svim clanovima Medžlisa Islamske zajednice, kao što su dvije kancelarije, cajna kuhinja, citaonica i biblioteka i mekteb kombinovan sa velikom konferencionom salom.
Žalosna je cinjenica da Medžlis još uvijek nema prostora da održi veci sastanak, nema prostora da primi zvanice (da doceka rejsa npr.) ili goste koje se cesto najave od strane EUFOR-a ili drugih ljudi koje ne možeš dovesti u džamiju na razgovor. Sve se to odvija u toj jednoj oskudnoj prostoriji u kojoj, kad dode druga stranka, ne zna se šta ko prica.
Malo je i onih puno manjih Medžlisa koji imaju ovako oskudan prostor. Imajuci na umu sve navedeno, obavezno je poštovati strategiju u izgradnji, jer teško se na jednom terenu mogu voditi dvije vece akcije, a za dovršetak prateceg objekta i ograde oko Caršijske džamije treba još podosta sredstava, skoro kao da se još jedna džamija napravi.
Voditi istovremeno dvije akcije za dva vjerska objekta koji su udaljeni jedan od drugog jedva 150 m vazdušne linije u ovakvo vrijeme bi moglo lahko i jednu i drugu akciju odvesti u nedogled, i to bi za Medžlis znacilo produženje otežanog rada u ogranicenim prostorijama što bi se odrazilo na posve oslabljen kvalitet vjerskog života cijelog Prijedora u narednih nekoliko godina – kao što se i dosad odrazivalo i kao što su mnoge stvari dosad mogle i trebale biti puno bolje da smo imali normalnije uvjete rada.
Obzirom da izgradja džamije u Starom Gradu nikad nije bila upitna i problematicna bilo kakvim strukturama, niti je hitno potrebna radi vjerskih aktivnosti, u dogovoru sa inicijatorima izgradnje sam se, još prošle godine, odmah složio da se gradi temelj džamije, ali da se potom onda saceka okoncanje barem grubih radova prateceg objekta Caršijske džamije. Isto to sam ponovio i na prvom širem inicijativnom sastanku u restoranu “Skela” i naglasio sam važnost da se džamija pravi ista onakva kakva je bila, jer je najstarija džamija u Prijedoru. Na tom sastanku, niko ništa nije protivurjecio tome.
Kasnije je i na Izvršnom odboru donešena odluka da se daju smjernice izgradnji džamije u Starom Gradu tako što ce se raditi samo temelj, koji ce biti prilagoden sanaciji džamije po autenticnom starom izgledu i da se za sve radove javno i transparentno, po istim uvjetima, raspiše tender.
Obzirom da se ta Odluka nije ispoštovala, pogotovo dio da se džamija radi kakva je bila od kamena vec tanji zidovi od pune cigle, i da se ne radi drvena munara vec zidana, smatram da je to veliki historijski falsifikat Bošnjacima-muslimanima pa i ostalim gradanima Prijedora i šire i nastavak utiranja i uklanjanja ocitih tragova ne samo najstarije džamije u Prijedoru vec cak najstarijeg vjerskog objekta u Prijedoru. Imajuci na umu da je još dosta drugih ljudi u Prijedoru protiv toga, kao i bošnjacki politicki dio Grada, sa kojima sam po tom pitanju isto obavljao razgovor, ja jednostavno nisam htio da se odazovem bilo kakvoj aktivnosti pri radovima na temelju, niti sam dao saglasnost drugima da dodu umjesto mene, jer, po cijenu i ovakvih prozivki (pa i gorih, koje se, rezultirane ovakvim i slicnim polinformacijama, dešavaju po nekim kafanama u Prijedoru), nisam htio da ostane zabilježeno da sam ja i Islamska zajednica bili dio tog zbilja pogrešnog procesa.
To što je Rejs ef. bio na temelju i klanjao, takoder je bio prije toga i kod Caršijske džamije, i shvatio potrebu prikupljanja sredstava za prateci objekt, te nije bio informisan o ovim pojedinostima.
Cinjenica je da neki ljudi pokušavaju ignorisati autoritet Medžlisa Islamske zajednice koji je legalni i legitimni zastupnik vakufske imovine i jedino pravno lice na terenu koje je ovlašteno da, zajedno sa domacim ljudima, javno i transparentno vodi poslove oko vjerskih objekata. Nerijetko se tu prilikom izgradnje džamije i drugih vjerskih objekata, ponekad cak i nakon upozorenja, zanemare osnovne regulative oko finansijskog poslovanja sa društvenom, zajednickom – vakufskom imovinom u vremenu kad se obnavljaju vjerski objekti u svih 17 džemata i gdje se u prosjeku dosad najmanje po par stotina hiljada KM novaca utrošilo na sanaciju vjerskih objekata.
Red bi bilo, a i krajnje vrijeme, da se malo po pitanju tih detalja svi uozbiljimo, jer nas na to obavezuje i gradanski zakon, a, hvala Bogu, i vjerski zakon mnogo prije nas je na to obavezao.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Prijedor, Merzuk ef. Hadžirušidovic
Add comment