"O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite" (El-Džumu'a 9. i 10.)
Selman el-Auda:
Sjećam se susreta sa jednim mladićem u Mesdžidul-Haramu u vrijeme Ramazana, koji je došao u Mekku radi umre. Nosio je bijeli turban i imao kosu koja je padala preko njegovih ramena. Bio je obučen u kratku haljinu koja je dosezala do polovice njegovih potkoljenica. Preko haljine nosio je crnu majicu koja je sličila ogrtaču. Isticao se je, čak i u Mekki za vrijeme Ramazana, i njegova pojava je uzrokovala da ljudi bulje u njega u čudu.
Sjeo je pored mene, i ja sam ga upitao o njegovom izgledu. Odgovorio mi je da on slijedi Poslanikov s.a.w.s. Sunnet u njegovom načinu oblačenja i njegovanja kose. Iskoristio sam priliku da mu objasnim da je ispravan stav po pitanju turbana da to nije Sunnet. To je samo jedan arapski običaj koji je postojao i u predislamskom vremenu. Jedini razlog zašto je Poslanik s.a.w.s. nosio turban jeste zato što je to bila uobičajena odjeća njegovog naroda. Ne možemo reći da je nošenje turbana nešto što nam naša vjera propisuje iole više nego što nam je zabranjuje. To je čisto stvar kulture i običaja, i ne postoji nijedan autentičan hadis koji govori o turbanu.
Zatim sam mu objasnio da najjače mišljenje u vezi kose kaže da je to takođe stvar određena običajem. Dužina Poslanikove s.a.w.s. kose nije Sunnet koji bismo mi trebali slijediti. Sunnet je ono sto je nam je Poslanik s.a.w.s. propisao, a za ljude koji imaju kosu to je jednostavno da je održavaju lijepom. Pitanje frizure nije neko ozbiljno pitanje.
Zatim sam mu rekao: “Ti obavljaš umru. Sunnet oko kojeg nema razlaza jeste da čovjek koji obavlja umru treba da obrije svoju glavu. Poslanik s.a.w.s. je dovio Allahu tri puta: `O Allahu! Oprosti onima koji su obrijali svoje glave`, a zatim samo jedanput nakon toga dodao:`i onima koji su podsjekli svoju kosu`. Zašto si zanemario ovakav jasan i siguran Sunnet?”
Najzad, posavjetovao sam ga riječima: “Brini se o svojim istinskim unutrašnjim motivima, naročito kada primijetiš da činiš nešto čime se izdvajaš i privlačiš pažnju drugih. Pripazi da ne usvojiš neka vanjska ponašanja, koja su stvar razlaza među učenjacima, a zbog kojih ćeš privlačiti pažnju ljudi. To je jedan od Šejtanovih lukavih trikova. Ne zaboravi da nam je Poslanik s.a.w.s. zabranio nošenje odjeće koja privači neumjerenu pažnju.”
Zaista, to je jedan Sunnet na kojeg je ovaj mladić zasigurno zaboravio.
Ovo je jedan primjer nerazumijevanja Sunneta, gdje osoba posveti tako veliku pažnju na detalje običaja i navika, da se to završi u kršenju važnijih propisa koje bi ona trebala slijediti, i u zanemarivanju Poslanikove s.a.w.s. upute.
Sunnet nije tu da testira ljude na namanjim sitnicama. Sunnet nije tu da nameće ljudima sijaset propisa i teoretskih pretpostavki koje oni ne mogu podnijeti. Ljudi ne bi trebali upadati u brigu zbog stvari koje im inače ne bi uopšte pale na pamet i koje uopšte ne primjećuju. Još gore od ovoga je kad opsjednutost ovakvim stvarima sa takvom jednom ozbiljnom emocionalnom posvećenošću uzrokuje da ljudi krše granice Šerijata u vezi svetosti drugih ljudi, njihovih prava i lijepog ophođenja prema njima koje je čovjek dužan. Pogrešno je kada pažnja prema ovakvim stvarima uzrokuje da ljudi zanemare svoje dužnosti prema drugim ljudima, potrebi za jedinstvom i hizmetu vjeri.
Sunnet Poslanika s.a.w.s. je tu da bi ljudi održali značenje svoje vjere, napredovali u činjenju dobrih djela i lijepo se ponašali. Sunnet nam takođe objašnjava kako da obavljamo stubove naše vjere- naš šehadet, naše namaze, naš zekat, naš post i naš Hadždž.
Zbog toga, kada nam Allah spominje ranije poslanike, On nas obavještava o največim sunnetima koje su praktikovali: “ i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.” [El-Enbija: 73]
To su ciljevi čijoj su realizaciji stremili svi poslanici a.s.. To je suština njihove misije i njihove Poruke. To je osnova Sunneta o kojoj nam Allah dz.š. govori u Kur´anu i koju nam je obrazložio Muhammed s.a.w.s. u hadisu.
To možemo vidjeti u hadisu u kojem on govori Džibrilu o stubovima Islama, o imanu i ihsanu. To vidimo u svim dobrim djelima koje je činio, u načinu na koji je uveo islamske principe i uveo ih u praksu. To vidimo u načinu na koji je ojačao svoju vjeru sa tačnošću i poniznošću i ibadetom svoga srca, u načinu na koji je usavršio svoj karakter i svoj ahlak i na koji je ujedinio Muslimane u obožavanju Allaha dz.š.
Nije nikada nastojao da ubaci prepirku ili podjelu među njih. Nije nikada učinio ništa da kompromituje međusobnu milost koja je vladala među njima. Poslanik s.a.w.s. je naređivao svojim sljedbenicima: ”Prenosite dobre vijesti i ne tjerajte ljude od sebe.” [Sahihul Buhari (69)]
Ovo su najvažniji aspekti Sunneta. Da li ikada vidimo u Sunnetu Poslanika s.a.w.s. bilo kakvo kršenje lijepog morala ili napuštanje značenja milosti koje je Allah učinio primarnom svrhom Njegove Poruke?
U Sunnetu mi ne nalazimo bilo kakav uzrok za podsticanje netrpeljivosti i gnušanja; u njemu ćemo prije naći iskorištavanje svake prilike za plemenitost i prenošenje lijepih vijesti.
Preveo Halil Senusija
Add comment