svabo
Pa ne znam kako da danas krenem s pisanjem, s kojim riječima, jučer je čaršija za trenutak bila puna… Puna tuge i ponosa… A jutros je ponovo za tren bila puna života…
Takav je život a samim tim i mi Kozarčani koji smo kroz takve patnje proživjeli da nam je dosta jedan dan da ih se sjetimo pa da nam oči ponovo zakrvave, a gdje su stotine drugih dana koje smo proživjeli…
Nekada u ratu dok smo samo stražarili po rovovima i tranšeima, iz dana u dan, i imali vremena da razmišljamo o životu o svemu i svačemu što čovjeku može pasti na um, razmišljao sam o budučnosti. Bože hoću li ja ikada imati u novčaniku vozačku i sliku:žena mu i djeca… Budučnost je bila neizvjesna, 2000 se činila kao novo doba. I evo večeras ponovo puštam muziku na Ozonu, spikam s rajom na čatu i ujedno kucam ovaj jutarnji, dok Aaly uplouda jučerašnji snimak, gledam slike svoga rođaka danas i od prije 14 godina i razmišljam o ovome “bonusu” života kojeg smo dobili. Svi smo hodali po tankoj žici života i dodirivali smrt i danas smo sretni što smo preživjeli, kao da nas ta ista smrt ponovo ne čeka…
Ne znam možda je i mene uhvatila “tica” ko što Satko jučer veli, možda samo da kažem da i pored ogromne tuge za sve izgubljeno tolika mi je radost i na dobivenom bonusu i mislim da ga nismo dobili tek tako…
Al’ ko što rekoh, život ide dalje, i Lepi je u čaršiji pa zar nije odmah ljepše? Inače osjetno je malo više stranih tablica danas, a kažu i da su autoputevi puni i da bi moglo biti raje za vikend…
Na Trinaestoj međunarodnoj mirovnoj konferenciji “Srcem do mira”, bilo je riječi o uticaju zajednice na mentalno zdravlje i ulozi žene u demokratskim procesima.
Ovogodišnja konferencija okupila je 60-ak aktivistkinja nevladinog sektora iz BiH, Hrvatske, Austrije, Španije, Velike Britanije i Irske.
Protekla dva dana u Kozarcu i u Omarskoj bilo raspravljano i o ljudskim pravima, povratku, suživotu, obrazovanju, ulozi NVO i pojedinaca u procesu pomirenja i resocijalizacije i saradnji lokalne vlasti sa nevladinim sektorom.
Konferencija “Srcem do mira” počela je 23. maja u organizaciji Udruženja žena BiH u “Kuci mira”, a trajaće do 26. maja.
Dio ovogodišnje mirovne konferencije održan je danas i u Omarskoj, bivšim prostorijama najzloglasnijeg konc logora gdje je tokom agresorskog rata u BiH bilo zatočeno više hiljada nedužnih Bošnjaka i Hrvata od kojih, prema procjenama preživjelih, izmedu 800 i 900 nije docekalo raspuštanje logora. Uslijedit ce posjete i ostalim lokacijama zatocenja na podrucju Prijedora ali i posjeta Vukovaru, gradu pobratimu po stradanju Kozarcu.
Nakon Prijedora, konferencija ce rad nastaviti u Vukovaru.
Ne znam koliko ste upoznati sa problemom porodice Trnjanin, o tome je nedavno bilo riječi na Jetimima, a radi se o djevojčici koja boluje od dijabetesa. Ta bolest zahtjeva svakodnevnu kontrolu krvi zašto su potrebni aparat i trake za analizu. Najveći problem su trake kojih je potrebno tri dnevno, a paket od 25 traka košta oko 50 konvertibilnih maraka. Nije teško izračunati koliko to mjesečno košta familiju. Roditelji su se do sada snalazili kako su znali i umjeli, sve u želji da pomognu i olakšaju život svom djetetu.
Danas im je Penny uručio donaciju Jetima, šest kutija sa po pedeset traka, što će im svakako dobro doći. Skroman poklon a ujedno i prilika da ukažem svima vama gdje treba dati sadaku i kako uvijek ima potrebnih, pa ko može i želi da pomogne ovoj porodici može to učiniti preko www.jetimi.de.
Poslije smo naravno našli vremena za kahvu… Selam Kozarac, život teče dalje…
Add comment