svabo
Piše: Sade Alić
U posjeti Čikagu Bošnjačkoj zajednici od ponedeljka je legendarni komadant 17. Viteške Krajiške Brigade a potom general i komadant 5. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine Fikret Čuskić.
Udruženje Kozarčana i zajednica Bošnjaka su dosljedno dočekali svog komadanta. Na aerodromu su svog komadanta dočekali njegovi borci: Dugi, Hemaš, Kule, Munira, Zilho i Sade dok su skoro svakog minuta, dok se general čekao, zvonili mobiteli sa pitanjima „Dali je stigao“. General je stigao, ali torbe i stvari nisu i još uvijek ih čekamo, ali nisu ni važni, Kozarčani se brinu za svog legendarnog komadanta. Kao što je poznato „Udruženje Kozarčana“ je ove godine pozvalo i poslalo garantna pisma za gen. Čuskića i našeg Švabu, general je prošao ali, na veliku žalost mnogih, Švabo nije, što opet ne znači da jednog dana neće, jer Kozarčani su poznati po svojoj upornosti i strpljivosti.
Danas je 24. Maj, veliki dan za Kozarčane i sve aktivnije i bolje Udruženje Kozarčana u Čikagu ovo godine je, što je još davno odlučilo, ovaj dan prigodno obilježilo što je i učinjeno.
U rentanim prostorijama BICC-ija pred više od 500 osoba održao se tevhid i prigodno predavanje povodom napada na Kozarac. U trosatnom programu Kozarčani ali i drugi Bošnjaci iz svih krajeva Bosne i Hercegovine obilježili su ovaj dan tevhidom kojeg je predvodio Kemal ef. Karić uz pomoć svojih džematlija, ilahijama, recitovanjem pjesmica o Kozarcu, a potom predavanje nastavnika Namika Mahića te obraćenjem našeg generala Čuskića.
U malom podužem obraćanju nastavnik Namik podsjetio je na stradanje Kozarca, logore smrti, izbjeglištvo, sve ono što je učinjeno Kozarčanima samo zato što su nosili drugo ime. Mješale su se tu suze i znoj jer je bila strahovita sparina a onda je na red došao general Čuskić i onako vojnički obratio se prisutnima.
Spomenu je on tu i naše šehide ubijene u Kozarcu ali i one koji su žudili za svojim Kozarcem i željeli borbom doći na svoja ognjišta. Spomenuo je majke boraca, šehida koji moraju biti ponosni na svoje najmilije jer Kozarac je toliko dao boraca, onih koji su se borili za jedinu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.
Potom je obavljen akšam namaz i safovi su bili prepuni, dok je napolju počela padati neka topla kiša, kao da naš Kozarac plače za svojim Kozarčanima koji u tuđini i na ovolikoj daljini sjećaju se dana kada je napadnuto najljepše mjesto na kugli zemaljskoj. Imao se osjećaj da to padaju one suze kada smo pogledom, u onim stočnim vagonima napuštali svoj zavičaj dok se plamen uhvatio do neba od onoga što smo godinama gradili. Tihe munje su presjecale oblačno nebo i izgledale su kao prkos Kozarčana na nezaborav i da svoj Kozarac učine ponovo svojim domom, ljepšim i uspješnijim.
Zatim su Kozarčani ali i drugi večerali ona prava Kozaračka jela, od dilje do kvrguše. Moramo ovaj put spomenuti da su se Kozarčanke izuzetno pokazale u pripremanju hrane. Hrane je bilo u izobilju a dogovor je bio da budu servirana, specijalno za ovu priliku samo Kozarčka jela. Sabaheta Kahriman je sa našim hanumama, majkama i sestrama odradila izuzetan posao. Naravno u pomoći pri serviranju je bio kao i uvijek, vrijedni i u svakoj hajirli akciji prisutni, Kamber Hadžić. Klanjao se i jacija namaz i Kemal ef. Karić nije skrivao radost što je vidio toliki broj u safovima.
Ovo bio bilo jedan kratak izvještaj ali se nadamo da će vam slike prikazati kakava je bila atmosfera. General Čuskić vas sviju poselamljuje, a naročito Švabu, a mi „Udruženje Kozarčana“ vas sviju pozivamo na „Susrete Bošnjaka“ koji se održavaju ove sedmice u Čikagu i na „Veliki Kozarački piknik“ koji će se ove godine održati 25. Juna u Čikagu, pa ko je u mogućnosti – bujrum, svi ste dobro došli. O programu ćete biti naknadno obavješteni ali je jedno sigurno da će ovaj piknik, ako Bog da, uz svog heroja kao gosta, biti nešto nezaboravno.
Add comment