Kozarac.ba

Džumma…


"O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite" (El-Džumu'a 9. i 10.)

Uzvišeni Allah, kaže: “…I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i smilostan je.” (Kur’an, XLIX/12)

On (čovjek) ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj (melek) koji bdije.” (Kur’an, L/18)

Od Ebu-Hurejre. R.a. se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono sto je dobro, ili neka suti.” (Buhari)

Iz navedenih ajeta i hadisa se jasno vidi da musliman ne smije govoriti govorom u kojem nema dobra. Dobar govor je svaki govor od kojeg musliman i njegova braca imaju koristi, u suprotnom, nije muslimanu dozvoljeno govoriti. Od Ukbe ibn Amira se prenosi da je upitao Poslanika, s.a.v.s,: “Allahov Poslanice! U cemu je spas? “Cuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuca bdue dovoljna, i placi nad svojih grijehom,” – odgovori mu Poslanik.” (Tirmizi) Ebu-Musa, r.a. je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s,: “Allahov Poslanice, ko je najbolji musliman?” “Onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, – odgovori mu Poslanik.” (Buhari i Muslim)

Ibnil-Kajjim, rahimehullah, uporeduje cuvanje jezika od beskorisnog i stetnog govora sa mudzahidom koji u rovu ceka neprijatelja, a zna se da rov predstavlja granicu izmedu islamske drzave i kafirskih vojski koje zele da je uniste. Dokle god su ti rovovi jaki i dobro utvrdeni, neprijatelji islama nece moci oskrnaviti svetinje i cast muslimana i zivoti ce im biti zasticeni. Rov u dzihadu i stanje u kojem se nalazi mudzahid u tom rovu, treba nam biti primjer kako treba cuvati svoj jezik u miru. Dakle, cuvanje jezika je Ibnil-Kajjim uporedio sa boravkom mudzahida u rovu, a nije to ucinio da bi poravnao dzihad sa cuvanjem jezika, naprotiv dzihad je najveci i najbolji oblik ispoljavanja pokornosti allahu azze ve dzelle, ali putem jezika bivaju stvari koje izaizvaju srdzbu Uzvisenog Allaha. Ko sacuva jezik, sacuvace se propasti i zaradice Dzennet, kako to kaze Poslanik, s.a.v.s, : “Ko mi garantira cuvanje jezika i spolnog organa (od zinaluka), ja mu garantiram Dzennet.” (Buhari i Muslim)

“Kada covjek osvane, svi se organi tijela pokore jeziku, i govore mu: “Boj se Allaha zbog nas, jer nasa sudbina zavisi od tebe, pa ako budes na ispravnom putu, i mi smo na ispravnom putu, a ako srkenes, i mi smo skrenuli s pravog puta.” (Tirmizi)

Cuvati jezik od laznog govora i ne cuvati ga kada se treba govoriti istina, to su stvari koje ce covjeka spasiti od Allahove, dzelle sanuhu, kazne. Ko govori neistinu i podrzava smutnju, on je sejtan koji govori; ko presucuje istinu, on je nijemi sejtan.

Ljudi ce nam Sudnjem danu uci u Dzehennem samo zbog necuvanja svojih jezika, kao sto je to objasnjeno u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kada ga je Muaz ibn-Dzebel, r.a. upitao: “Zar cemo mi odgovarati i zbog onoga sto govorimo?” “Tesko tebi, a zar ce ljudi zbog iceg drugog biti na licima u vatru strmoglavljeni, ako ne zbog onoga sto su svojim jezicima govorili! – odgovori mu Poslanik.” (Tirmizi)

Imam Ibnil-Kesir u svojem djelu “El-bidajetu ve En-nihajeh,” prenosi dogadaj Ijjasa ibn-Muavije El-Muzenija koji je bio poznat po svojoj skromnosti i ostroumnosti. Jednog dana je jedan covjek, u prisustvu Ijjasa, govorio lose o drugom covjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita: “Da li si ucestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?” “Ne”, – odgovori covjek. “A da li si ucestvovao u bitkama protiv Seneda i Turaka?” “Ne”, – ponovo odgovori covjek. Tada mu Ijjas rece: “Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne moze biti siguran od tebe?!” (U vrijeme Ijjasa, Turci do tada nisu bili primili islam). Poslanik s.a.v.s, je rekao da je najbolji musliman onaj od cijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u nasem svakodnevnom zivotu, na zalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje brace, ako sta pogresno kazu ili sta nepravilno ucine, da ih odmah “pokose.”
Ne nalaze nikakva opravdanja ze neke pogresne postupke svoje brace, imaju lose misljenje o njima, a kada kritikuju (citaj ogovaraju) jezici su im ostriji od glatke britve. Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da docekaju neki povod kojeg, na zalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilazenja medu sinovima islamskog ummeta.

Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: “Kako ti uspjev da sacuvas sebe od ogovaranja?” Evo kaako jedan ucenjak i veliki poboznjak odgovara na ovo pitanje: “Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzasluzniji mojih dobrih djela!”Upravo tako, ogovaranje oduzima covjeku njegova dobra djela. Onda se nije cuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je cuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kuci i licno bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da ce na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time sto ce uzeti od njihovih dobrih djela.

Cuvajmo jezik i govorimo samo dobro jer jet o kljuc spasa. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslani, s.a.v.s rekao: “Covjek izgovori rijec dragu Allahu, ne obracajuci paznju na nju, a Allah ce ga zbog nje uzdici na visoke stepene; drugi izgovori rijec koja rasrdi Allaha, ne obracajuci paznju na nju, a zbog nje ce biti bacen u Dzehennem.” (Buhari) Takode Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, upitao: “Znate li sta je ogovaranje?” Prisutni rekose: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” “Ogovaranje je da svog brata muslimana spominjes po onome sto on ne voli,” – reka je on.”A sta ako pri njemu bude ono sto spominjemo?” “Ako bude pri njemu ono sto spominjes, ogovorio si ga, a ako ton e bude pri njemu, potvorio si ga,” – odgovori on.” (Muslim)

Braco i sestre!

Islam nas uci da se medusobno volimo i da jedni druge postujemo. Poslani, s.a.v.s je o mu’minima rekao: “Primjer vjernika u medusobnoj paznji, milosrdu i saosjecanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruze  u bolu sa nesanicom i groznicom.” (Buhari i Muslim)
Pravi musliman mora postediti muslimane od svojeg jezika i ruke ako zaista vjeruje u iman i islam. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, s.a.v.s, uporedio s jednim tijelom? Kako seorgani jedno tijela mogu medusobno napadati? Ko napada svoga brata ili sestrum muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samo sebe! Prava svojstva vjernika – mu’mina su: ”…strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom…” (Kur’an, XLVIII/29) “…prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite…” (Kur’an, V/54).

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.