Kozarac.ba

Džumma…


‘O vjernici kada se u petak na namaz pozovete, požurite na spominjanje Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, nek znate! A kad se namaz obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite. A kad oni robu trgovačku i zabavu ugledaše, pohrliše joj a tebe sama ostaviše da stojiš. Reci: Ono što je u Allaha bolje je i od zabave i od trgovine. A Allah je najbolji opskrbitelj.’

Iz navedenih ajeta razumijemo obligatnost džume namaza. To je stroga vjerska obaveza punoljetnom, pametnom, slobodnom i zdravom muslimanu koji je kod kuće. Ovaj namaz klanja se petkom u podnevskom vremenu, isključivo u džematu, u džamiji, odnosno u naseljenom mjestu. Ove vjerske obaveze oslobođeni su: žena, maloljetan muškarac, putnik i bolesnik.’ Džume je oslobođen i onaj koji stanuje toliko daleko da ne čuje ezan, što otprilike, prema nekim šerijatskim pravnicima, odgovara udaljenosti od tri milje (4,5 km). Inače ukoliko osobe koje nisu zadužene za džumu klanjaju ovaj namaz on će im biti ispravan i nisu obavezne klanjati podne namaz. Petak se u arapskom naziva jevmul-džumu'a, a namaz, salatul-džumu'a. I jedan i drugi naziv izvedeni su iz glagola džemea’ – jedžmeu, što znači sabrati, sakupiti… Iz istog glagola su izvedene i imenice džema'at, (skup), džamija (mjesto okupljanja) i sl. Tako bismo kur'anski naziv za petak, jevmul-džumu'a, mogli prevesti kao ‘saborski dan’ ili ‘dan okupljanja’.

Riječi Uzvišenog: ‘kada se u petak na namaz pozovete’ imaju značenje, kada čujete drugi ezan, koji bi bio učen kada bi se Allahov poslanik, s.a.v.s, popeo i sjeo na mimber. Prvi ezan dodao je zapovjednik pravovjernih, Osman bin Affan, r.a, zbog velikog broja klanjača.

‘Požurite na spominjanje Allaha’ znači imajte namjeru i odluku i budite pripravni za odlazak na džumu.

Naredbu ‘požurite’ ne treba shvatiti kao žurni hod do džamije, jer je žurba prilikom odlaska u džamiju zabranjena na osnovu pouzdanih hadisa. Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: ‘Kada čujete ikamet pođite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni. Nemojte žuriti, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propuštene dijelove naklanjajte!

Dakle, u gornjem ajetu mislilo se na uobičajeno hodanje, a ne na pretjeranu žurbu ili nezgrapno jurcanje kako bi se stiglo na namaz. U drugom hadisu se takođe ističe: ‘ Kada namaz započne, ne trčite, nego uobičajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; što ste propustili, naklanjajte.’

Jednim ajetom zabranjuje se kupoprodaja u vrijeme džume. Riječima Uzvišenog ‘vezerul-beja” i ‘kupoprodaju ostavite’, želi se ukazati na zabranu bavljenja bilo kakvim poslom u vrijeme džuma-namaza. Na osnovu jedinstvenog stava islamskih učenjaka, zabrana bavljenja kupoprodajom, odnosno bilo kakvim poslovima, nastupa nakon drugog ezana na džumi.

Upravo u ovom dijelu ajeta, vjernicima se zabranjuje bilo kakva djelatnost, kako bi mogli prisustvovati ovom sedmičnom namazu, tako bitnom za njihovu užu i širu zajednicu.

Zapostavljanje ovoga namaza Poslanik, a.s, je okarakterizirao vjerskim nemarom pa čak i licemjerjem, što je za svakog vjernika pogubno. U tom kontekstu rekao je: ‘Ili će se ljudi okaniti izostavljanja džume namaza ili će Allah zapečatiti njihova srca, pa će biti svrstani među one koji su nemarni (gafilun).

U drugoj predaji se navodi: ‘Ko ispusti tri džume (uzastopno), bez opravdanog razloga, biće upisan u munafike.

Poslanik, s.a.v.s, je, radi druženja i okupljanja muslimana, potencirao odlaske u džamiju i na ostale namaze, i preferirao ih nad namazima koji se obave kod kuće. Stoga je sedmični kontakt s džema'atom prilikom obavljanja džuma-namaza, vjernicima minimum, koji oni moraju izvršiti. U protivnom na njih će se odnositi navedeni hadisi koji određuju njihov nezavidni status u vjeri.

Ne treba gubiti iz vida činjenicu da masovnim okupljanjem na džuma-namazu, vjernici javno demonstriraju svoju kompaktnost, brojnost i snagu, kao i zajedničku spremnost za rješavanje svih problema koji im se nađu na putu do cilja.

Nažalost, veliki broj muslimana, okupiranih svakodnevnim poslovima, često ispušta velike blagodati koje se kriju u ovom sedmičnom namazu. Zbog zanesenosti ovosvjetskim dobrima oni zapostavljaju vječno i vrednije na račun prolaznog.
Uzvišeni kaže: ‘To vam je bolje neka znate!’ tj. napuštanje kupoprodaje i svih ostalih poslova; i dolazak na džuma-namaz i slušanje hutbe, bolje je za vas u svakom pogledu na oba svijeta.

Nakon što se odazovete na Allahov poziv i klanjate džumu; ‘raziđite se po Zemlji i Allahovu blagodat tražite.’ Ovim je ajetom omogućeno vjernicima da se poslije džume mogu nastaviti baviti svojim svakodnevnim poslovima, s napomenom; ‘i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.’ To znači, bez obzira kakvim se poslovima budete bavili, ne zaboravite na Allaha Uzvišenog i propise vjere kojima vas je obavezao, jer musliman se ne postaje samo u džamiji već u svim prilikama i fazama ovosvjetskog ljudskog života.

Naklonost prema ovosvjetskim dobrima karakteristika je svih ljudi. Nje nisu bili pošteđeni čak ni ashabi, radijallahu anhum, koji su bili najbolja generacija muslimana. To se može jasno razumjeti iz posljednjeg ajeta sure El-Džumu'a.
‘A kad oni kakvu trgovačku robu ili zabavu ugledaše, pohrliše joj a tebe ostaviše sama da stojiš. Reci: ‘Ono što je u Allaha, bolje je i od zabave i od trgovine.’ A Allah je Opskrbitelj najbolji.’

Iz ajeta razumijemo blagi prijekor koji Uzvišeni Allah upućuje ashabima koji su se udaljili sa džume. Džabir, r.a, prenosi: ‘Jednom prilikom, dok je Allahov poslanik, s.a.v.s, držao hutbu, stigao je karavan (sa trgovačkom robom) u Medinu pa su ljudi izišli iz džamije, osim njih dvanaest. Tim povodom objavljeno: ‘A kad oni kakvu trgovačku robu ili zabavu ugledaše…’

Ibn Kesir, rahimehullah, bilježi u Tefsiru, kao povod objavljivanju ovoga ajeta, skoro istovjetnu predaju, takođe od Džabira bin Abdullaha, sa dodatkom na kraju, u kojem stoji da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: ‘Tako mi onog u čijoj je ruci moj život, da ste ih slijedili i da nije niko ostao, vatra bi vas uništila.’ U istoj predaji se navodi da su među spomenutom dvanaestericom bili Ebu Bekr i hazreti Omer, radijallahu anhuma.

Citirani hadis nas upozorava na obligatnost i ozbiljnost u izvršavanju tog namaza. Iz njega razumijemo da ukoliko bi svi muslimani napustili izvršenje ovog Allahovog farza, došlo bi do njihovog uništenja, da nas Allah sačuva od toga.

Smisao džuma-namaza

Sagledavajući svrsishodnost ovog namaza, mogli bismo ukazati na nekoliko bitnih odrednica koje ovaj namaz izdvajaju od ostalih po svom sadržaju, funkciji i načinu obavljanja.

Razvijajući atmosferu jedinstva i čuvanja islamskog džema'ata, ovim namazom, Uzvišeni je obavezao odrasle muškarce na sedmično sastajanje u džamiji kao najodabranijem mjestu u njihovom okruženju, s ciljem upoznavanja i rješavanja svih aktuelnih i važnih problema koji se tiču njihovog mjesta boravka.

Uz lokalne probleme, na hutbi se analiziraju obavijesti, odluke i naredbe lokalne vlasti, odnosno naredbe halife ili vladara njihove države, kako iz domena vjerskih načela tako i iz domena politike i svakodnevnog života.

Ukoliko ovaj sedmični namaz i hutba nemaju tu funkciju, onda se tim činom muslimani okoriste slušanjem sedmičnog predavanja, kojim se oni podstiču na moralan i krepostan život, a odvraćaju od svih oblika griješenja kako prema Allahu, dž.š, tako i prema ljudima. Istim predavanjem ih se želi upozoriti na štetne posljedice grijeha te nagrade koje ih čekaju ukoliko su pokorni svome Uzvišenom Stvoritelju, subhanehu ve teala. Vjernike to ne ostavlja ravnodušnim, već ih duhovno okrijepi i podstakne na dosljedniju primjenu šeriatskih propisa, što ima višestruke koristi.

Imajući na umu činjenicu da se ovaj namaz klanja isključivo u džema'atu, u glavnoj džamiji, u naseljenom mjestu i da ga predvodi vladar ili onaj koga on ovlasti, dovoljno govori o njegovom smislu i važnosti. Zaključci ili naredbe iznesene tokom hutbe na džuma-namazu obavezuju vjernike. Od te vjerske obaveze izuzeti su: žene, djeca putnici i bolesnici – samo zbog toga što oni nisu kadri podnijeti odgovornost i izvršiti ono što se sa mimbera, ponekad, od prisutnih vjernika traži.

Vrijednosti petka

Za muslimane, petak je najodabraniji dan u sedmici, što razumijemo iz pouzdanih predaja Allahova poslanika, s.a.v.s. Tako imam Muslim u Sahihu bilježi da je Poslanik, a.s, rekao: ‘Najbolji dan koji je sunce obasjalo je petak; u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je izveden iz Dženneta i na taj dan će nastupiti Smak svijeta.’

Petak je bio određen za posebno uvažavanje i u slučaju prijašnjih naroda ali su ga oni zanemarili. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: ‘Allah je sačuvao petak od naroda koji su bili prije nas. Jevreji su odabrali subotu, kršćani nedjelju, te je Allah, dž.š, doveo nas i naputio nas da poštujemo petak.

On je učinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti način kako subota i nedjelja prate petak, i oni će na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu. Nama će biti presuđeno prije svih ostalih.

Da se petku daje prednost u odnosu na druge dane pokazuje i hadis Allahova poslanika, s.a.v.s, u kojem on kaže: ‘Koji vjernik umre u petak, biće sačuvan od kaburskih patnji.

Šta je petkom lijepo raditi?

S obzirom da je petak kod Allaha, dž.š, toliko odlikovan, poželjno je da mu iskažemo dužne počasti i poštovanje. One se ogledaju, uglavnom, u sljedećem:

1. Okupati se, obući čistu odjeću i namirisati se. Poslanik, s.a.v.s, je u tom smislu kazao: ‘Dužnost je svakog muslimana petkom se okupati, obući najljepšu odjeću, i ako ima mirisa, namirisati se.

2. Poraniti u džamiju, jer se za rani odlazak u džamiju obećavaju velike nagrade. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: ‘Ko se u petak okupa, onako kao što se kupa radi džunupluka, a zatim u prvom satu ode u džamiju, imat će nagradu kao da je u kurban žrtvovao devu, ko ode u drugom satu, imat će nagradu kao da je u kurban zaklao kravu, ko ode u trećem satu, imat će nagradu kao da je u kurban zaklao rogatog ovna, ko ode u četvrtom satu, imat će nagradu kao da je žrtvovao kokoš, a ko ode u petom satu, imat će nagradu kao da je žrtvovao jaje. Kada se imam pojavi na mimberu, meleki se okupe da slušaju hutbu.

3. Kada se uđe u džamiju vrijedno je da čovjek klanja dva rekata , (tehijjetul-mesdžid), pa čak i ako bi imam već bio na mimberu, pošto je Alejhisselam kazao: ‘Kada u petak neko od vas uđe u džamiju i zatekne imama da drži hutbu, neka klanja dva rekata (tehijjetu-mesdžida) i neka ih što više skrati.

4. Poželjno je da se raniji dolazak u džamiju iskoristi za klanjanje dobrovoljnog namaza (nafile) i da se strogo vodi računa o tome da se prisutni u džamiji niti jednim gestom ne uznemiravaju. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: ‘Nema tog čovjeka koji se u petak okupa i što bolje očisti, i namiriše se uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se zatekne u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah od te do sljedeće džume neće oprostiti, ukoliko ne počini neki od velikih grijeha.

5. Uoči petka ili u petak, do pred džuma-namaz, pohvalno je proučiti prvih, odnosno zadnjih deset ajeta sure El-Kehf, jer se po riječima Poslanika, a.s, na taj način mu'min zaštićuje od (Mesihid-Dedždžala), a posebno je vrijedno u ovom terminu proučiti cijelu suru El-Kehf. Poslanik, a.s, je rekao: ‘Ko u petak prouči suru El-Kehf, od te do sljedeće džume će ga pratitit i obasjavati svjetlo’

6. Učenje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s, trebalo bi biti stalna praksa vjernika, pogotovo u petak ili uoči petka, pošto je on donošenje salavata na njega posebno pohvalio u petak rekavši: ‘Petkom i uoči petka što više donosite salavate na mene, jer ću onome ko to bude činio biti svjedok i zaizimaću se za njega na Sudnjem danu.

7. Jedna od odlika koje krase ovaj blagoslovljeni dan je i odabrani trenutak koji se krije u njemu. Vrijeme tog trenutka je, po nekim islamskim učenjacima, od momenta kada se imam popne na mimber pa do predavanja selama u džumanskom farzu, a po drugima taj trenutak treba tražiti od momenta kada se imam popne na mimber pa do poslije ikindija-namaza. Drugom mišljenju daje se prednost pošto se temelji na sahih predajama koje bilježe Ahmed i Ibn Madždže. Stoga bi svaki vjernik to vrijeme trebalo da posveti dovi. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: ‘U petak ima jedan čas, u kome, ako ga vjernik potrefi, Allaha neće ni za kakvo dobro zamoliti, a da mu to Alla neće dati i dovu mu uslišati.

Ponašanje u džamiji tokom džume

Ako je džamija već popunjena, nepristojno je gurati se, gaziti između ljudi, probijati se, i razdvajati ljude, da bi se zauzela bolja pozicija u saffu. U tom smislu su Resulullahove riječi: ‘Sjedi i ne uznemiravaj druge’.

Kada se zauzme mjesto u džamiji obaveza je svakog prisutnog da pristojno sjedi, što podrazumijeva da se ne pružaju noge bez potrebe, a posebno prema Kibli. Takođe je pokuđeno naslanjati se na stupove ili zidove džamije, jer se na taj način tijelo opusti i oslabi koncentracija za praćenje hutbe koja je obaveza kao i sami namaz. Kada se imam popne na mimber zabranjeno je igranje bilo čime kao i svaki razgovor. Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ‘Ako na džumi, dok imam govori, drugu do tebe (koji priča) rekneš, ‘šuti’ – učinio si besmislicu.

‘Ko u vrijeme džume uzme koliko je kamenčić, učinio je besmislicu, a ko učini besmislicu, nema mu džume.
Imam Ahmed, rahimehullahu teala, bilježi hadis od Ibn Evsa es-Sekafija koji je rekao: ‘čuo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s, kako kaže: ‘Ko se očisti i okupa u petak, rano ustane i među prvima dođe pješke, a ne na jahalici, sjedne blizu imama i sasluša ga, a sam riječ ne progovori – za svaki će korak imati nagradu kao što se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.

Ako čovjek ispoštuje navedeno u ovom hadisu, nadati se je da će mu džuma biti iskup za male grijehe koje je počinio između te i predhodne džume. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: ‘Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.

Džuma Poslanika, s.a.v.s.

Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što bi klanjao dva ili četiri rekata, ispeo bi se na mimber, prisutnim nazvao selam i sjeo. Potom bi se oglasio ezan, a po završetku ezana ustao bi i održao govor (hutbu).

Hutbu je započinjao zahvalom i pohvalom Allaha, dž.š, i donošenjem salavata (blagoslova) na njegovog roba i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Potom bi ashabima uputio prigodna uputstva i savjete, shodno situaciji i stanju koje je vladalo među njima u datom trenutku. Redovno ih je podsjećao na dozvoljeno i nedozvoljeno u islamu. Podsticao ih je na činjenje dobrih djela za koja se obećavaju nagrade i odvraćao ih je od pokuđenih koja za sobom povlače Allahovu, dž.š, srdžbu i kaznu.

Nakon završetka glavnog dijela govora, sjeo bi na trenutak, a potom ustao i nastavio drugi dio hutbe. Na isti način bi zahvaljivao i hvalio Uzvišenoga, a onda bi se obraćao prisutnima kao što se vojskovođa obraća vojsci, istovremeno ih savjetujući i upozoravajući.

Njegove hutbe nikada nisu bile duge. Čak je kritizirao i osuđivao duge govore i kratko učenje Kur'ana na namazu. Po završetku hutbe, muezzin bi proučio ikamet za namaz. Klanjao je dva rekata učeći naglas. Prakticirao je učiti različite sure, a najčešće je učio na prvom rekatu (Sebbihisme rabbike-a'la), a na drugom (Hel etake hadisul-gašijeh). Od Ibn Abbasa i Ebu Hurejre navodi se predaja koju je zablježio Muslim u Sahihu, da je Poslanik, s.a.v.s, prakticirao na džumanskim farzima, na prvom rekatu učiti sure El-Džumu'a, a na drugom sure El-Munafikun.

Nakon što preda selam i obavi predviđeni zikr poslije namaza, Allahov poslanik, s.a.v.s, prakticirao je klanjati četiri ili dva rekata nafile. Ako bi klanjao u džamiji klanjao bi četiri rekata, (dva plus dva) a ako bi klanjao kod kuće, onda bi klanjao samo dva rekata. I za jedan i za drugi način imamo uporište u vjerodostojnim hadisima.

Od Ebu Hurejrea, r.a, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: ‘Kada neko od vas klanja džumu, neka poslije nje klanja još četiri rekata.

U drugoj predaji od Abdullah bin Omera, r.a, navodi se da Allahov poslanik, s.a.v.s, nije klanjao poslije džume dok ne ode kući, pa bi kod kuće klanjao dva rekata.

Naša praksa

Možda je ovo prilika da se upitamo otkuda kod nas praksa da se poslije džumanskih farza klanja još deset, umjesto dva ili četiri rekata. Ta različitost u odnosu na sunnet Allahovog poslanika datira od 1924. god. kada je dolaskom na vlast Kemala Ataturka, ukinut hilafet i svrgnut posljednji halifa. Imajući na umu da, po fikhskim propisima, džumu obavlja halifa ili osoba koju on ovlasti, među islamskim učenjacima nametnula se dilema ispravnosti džume bez halife.

Tako su jedni zauzeli stav da je obaveza svih da se bore za ponovnu uspostavu institucije hilafeta, a do tada će džuma biti ispravna i bez halife, jer je to vanredna okolnost (darura). Oni se pozivaju i na riječi Uzvišenog kad kaže: ‘A kada se namaz obavi onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite…’ tj. kada se klanja džuma, raziđite se, a nije rečeno klanjajte još i podne. Tako, po njima, poslije džume nema drugog namaza do ikindije, što je sasvim ispravno, a Allah, dž.š, najbolje zna.

Drugi su ostali pri sumnji hoće li muslimanima džuma biti ispravna bez halife i zato smatraju, da radi sigurnosti, poslije džume treba klanjati i podne. Očito da se naša ulema opredijelila za ovaj drugi stav i otuda kod nas praksa da se poslije džume klanja još i podne namaz. Takva praksa poznata je još samo u Turskoj i nekim dijelovima Sirije.

Smatram da bi Rijaset IZ, kao najodgovornija institucija za autentično tumačenje šerijatskih propisa, trebao zauzeti decidan stav i na osnovu relevantnih fikhskih dokaza suzbiti širenje nezdrave klime među vjernicima, koja je sve evidentnija, zbog oprečnih stavova o ovom pitanju.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam omili našu vjeru, podari korisno znanje i da učini da budemo od onih koji rade dobro i slijede ono što je najljepše.

Amin!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.