Kozarac.ba

Dobro došli u Izrael (Atif Radža)

Nedavno sam posjetio Izrael/Palestinu. Napisao sam zanimljiva iskustva koja sam dozivio na Ben Gurion aerodromu.

Nedavno sam krenuo kao turista u svetu zemlju sa namjerom da klanjam u Svetom hramu, posjetim historijske lokacije, a takodjer da posjetim mjesta koja se smatraju okupiranom teritorijom.

Moj let sa Al-Italia isao je preko Milana, gdje sam sjeo na avion pun jevreja koji su krenuli u svetu zemlju. Ocekivao sam da ce neki od putnika osjetiti nelagodu, ali to se promijenilo cim sam poceo razgovarati s ljudima.

Avion je stigao u Ben Gurion u 2.45 ujutro, u nedjelju 23. oktobra. Cim sam stupio na aerodrom, povukli su me u stranu. Postavili su mi pitanja o svrhi posjete, gdje cu odsjesti, koliko cu ostati, o drugim ljudima, itd itd. Zavrsilo se sa “dobro dosli u Izrael”.

Nakon 5 minuta hodanja kroz ovaj moderni novi aerodrom, stao sam u red za pasosku kontrolu. Kad je dosao moj red, postavili su mi dva pitanja ”“ koja je tvoja religija i gdje si rodjen? Nakon sto sam odgovorio na ta pitanja (Islam i Pakistan), obezbjedjenje me odvelo u cekaonicu.

Mlada Izraelka postavila mi je neka pitanja i otisla u jednu sobu. Bilo je i drugih ljudi u cekaonici, ali ona se vratila nakon 40 minuta i postavila mi jos neka pitanja. Onda sam ostao cekati do oko 5 ujutro, kad su me konacno 4 muskarca zamolila da krenem s njima u jednu sobu.

Moj prtljag je temeljito pretresen. Prosao sam kroz kontrolu u kojoj su me skinuli do pola ”“ uz potpunu pretragu za metalnim umecima u mojim nogama i ispod ruku. Moram reci da su bili vrlo pristojni, s obzirom na okolnosti. Na kraju je usao Ministar odbrane i receno mu je da nista nije nadjeno. Izgledao je malo razocaran, kao da je ocekivao da ce naci nesto.

Onda se Sammy, sluzbenik Ministarstva odbrane, okrenuo prema meni i rekao, “Gospodine Radza, bit cete moj gost neko vrijeme”.

Sammy me je proveo kroz brojne koridore i vrata, kroz aerodrom, u izoliranu kancelariju, koja je imala stol, racunar, telefon i sliku Ariel Sarona i Ben Guriona (osnivac Izraela) na zidu.

Sammy me je ponudio kafom, a ja sam ljubazno odbio. On je to shvatio kao znak moje ličnosti i rekao je “vi ste kao Hamas; intervjuisao sam mnoge od njih i oni takodjer ne piju kafu s kafirima” (ovu rijec rekao je na drzak nacin). “To je tvoje misljenje o nama, zar ne?”

Pomislio sam: ohladi prijatelju, i rekao “zapravo, mjesec je Ramazana i ja postim.” Sammy je sumnjivo upitao, “Sta? Vi ste na putu, niste spavali, vrlo je vruce u Izraelu i vi postite?” Pokusavao je ocijeniti moj nivo religioznosti i uporediti ga sa mnogim clanovima Hamasa koje je susretao.

Nakon dalje diskusije i analize sadrzaja mog kofera, novcanika, itd, presao je na stvar: “Gospodine Radza, dopustite da vam kazem nesto ”“ ja ne vjerujem da postoji koncept muslimanskog turiste. Ovdje ste dosli sami, tvrdite da ste turist; ostavili ste mladu porodicu kod kuce, mjesec je Ramazana a vi putujete, dolazite iz Britanije koja vrvi od mudzahida, mi imamo pucnjavu i bombe svakodnevno ovdje, a vi zelite posjetiti okupiranu teritoriju? Koji bi mogao biti razlog vaseg dolaska?”

Dao sam sve od sebe da mu odgovorim na ova pitanja, ali on je nastavio, “Vi vjerujete da je dzihad najvisi nivo religije? Ako ne vjerujete, vi niste musliman! Vi vjerujete da vam je obaveza da pokorite zidove i krscane!” Cak je nesto rekao i na arapskom, spomenuo sporazume iz 7. stoljeca i nastavio u namjeri da isprovocira reakciju od mene.

Ovakvo ispitivanje trajalo je satima, a ja sam nastavljao davati odgovore. Sammy je unosio sve ove informacije u racunar. Postalo je licno i zelio je imena prijatelja, porodice, lokalne dzamije, donacije koje dajem, ucestalost mog odlaska u dzamiju, kako sam postao religiozan, itd itd.

Proslo je jos 4 sata; ja sam bio zedan, pospan i morao sam ici u toalet, kakva kombinacija. Onda je nastao preokret; Sammy mi je rekao da mu se dopadam i da ce mi dopustiti da udjem u Izrael ako mu dam nekog kao referensu, kojeg on moze nazvati odmah. Pitao sam, “Moram li?”. Odgovorio je, “Proces ce se znacajno ubrzati”. Udahnuo sam duboko i rekao “Mozete se razgovarati s mojim sefom, on je zidov i posjecuje Izrael redovno. Radim za njega vec 4 godine. On ima i brata koji zivi u Izraelu, koji zna da dolazim i mozda cu ga sresti”.

Sammy me je pogledao, ociju sirom otvorenih i rekao “zasto to nisi spomenuo odmah na pocetku?”. Odgovorio sam “prije pet sati, bilo je prerano da probudim sefa u nedjelju ujutro, zar ne?”

Oko sat kasnije, cim su pozivi obavljeni i papirologija kompletna, pustili su me s aerodroma. Sammy mi je savjetovao da se ne upetljam u neku situaciju ili dozvolim da na mene djeluju odredjeni ljudi. Rekao je i jos neke stvari, ali je bolje da ih ne ispricam.

Uputio sam se u hotel taksijem kojeg je vozio zidov Iracanin ”“ vrlo fin momak. Osvjezio sam se, uputio u Stari grad i ubrzo nakon toga u Sveti hram.

NAPOMENA: Atif Radza je ekonomista za razvoj i politicki analiticar. Pripada Beyond grupi, forumu za inovativno razmisljanje.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.