PISMO

Prije nove godine dobih pismo koje zelim sad da objavim. Sad ga objavljujem posto smo imali tragediju pa nisam htio da u toj zalosti bilo sta objavljujem.Pismo je poslato od gospodje koja se je prepoznala u jednoj mojoj prici, pa mi je poslala svoju verziju dogadjanja iz tog vremena.

Ja sedamnest a on devetnest godina mislim vrijeme kad se pocinje da se zaljubljuje. Mozda sam tad prvi put dosla u Kozarac kod kolegice kad sam ugledala to lice sa blagim osmjehom i zelenim ocima. Odmah sam, znala da sam se zaljubila.

Tu svoju tajnu nisam odmah govorila vec sam sve cesce posjecivala kolegicu i Kozarac.” Ispocetka smo se samo u prolazu pozdravljali i u tim pogledima sam primjetila da i on mene drugacije gleda. Nazalost bio je jako miran pa sam morala prva da reagujem i izjavim ljubav. Jedne noci sam napisala pisamce , ne jedno nego stotinu dok nisam smogla snage i dala kolegici da ga njemu da. Vec odmah drugo vece me je cekao pred skolom. Pozdravili sm se a njegov dodir me je toliko ugrijao da mi u tom trenutku nije bilo nimalo zima iako je bio snijeg od pola metra, a i sad jos uvjek kad pomislim na taj dodir budemi toplo.

Isto vece setali smo na keju i svatili da smo rodjeni jedno za drugo ali sudbina nije htjela. Dani su prolazili on je dolazio u moj grad a i ja sam bila sve cesci gost Kozarca kojeg sam tad zavoljela i kojeg i sad volim i posjecujem. Uvjek kad prolazim pokraj bivseg kina sjetim se drveni klupa i zadnjeg reda u lozi gdje smo i prve poljubce dali. Toliko se nekad zanesem da necujem nikog pokraj sebe.

Dani su prolazili i moja ljubav odlazi iz Kozarca a ja dozivljavam taj rastanak vrlo tesko jer sam se bila zaljubila do usiju. U skoli sam bila popustila ali njegovi dolasci vikendom su me malo povratili i vratili u normalu zivljenja.

Moj brat se nije puno mjesao u moj zivot ali njegove kolege koje su poznavale mog dragog bili su ljubomorni i poceli su o nama pricati sve najgore tako da je moj brat bio protiv te veze. Ja ne slusajuci njega i dalje sam bila sa mojim izbranikom. U svakoj ljubavi ima problema pa tako se desavalo i kod nas.

On napusta studije koje je poceo i vraca se kuci a ja sam zavrsavala skolu. Tu smo i napravili najvecu gresku jer sam tad pripremala diplomski a on nije vjerovao da nemam vremena sto je doslo do svadje. Ja sam mu slala pisma ali neznam jeli ih primao jer i tu moju kolegicu nisam nikad mogla svatiti kao ozbiljnu osobu uvjek je nesto se izmotavala a i ona mi je rekla da moj dragi ima drugu. Vise me nije ni pozivala u Kozarac da dodjem kod nje.

Diplomirala sam i najveci poklon sam imala kad sam ga ugledala sa karanfilom u ruci da me ceka. U tom mometu sam se osjecala kao da sam se ponovo rodila a nisam ga nista ispitivala vazno je da je bio sa mnom.Taj dio zivota upisan je u mom srcu i to nikad necu zaboraviti iako sam sretno udata zena i imam djecu.

Tad dolazi dan D kad moj dragi mora u vojsku sto mi se po drugi put desava rastanak sa osobom koju volim.Bili smo puni maste, planova i obecanja su padala a on odlazi ja ostajem.Prvi dana pisma su stizala svaki dan a i ja sam slala a i pocela sam da radim. Odlazim mu na zakletvu i on stvarno stoji mirnokoda sad ga vidim svi gledaju u jednom pravcu a on u mene i citam rjeci sa njegovih usana da me voli.

EH SUDBINO Vracam se kuci a posto radim u bolnici pomalo manje pisem pisma i on se sve vise i vise ljuti a ja neznam sta da radim. I onda jednog dana dolazi momak u nasu kucu koga prvi put vidim. Dabi ga neko upoznao sa gradom odluka pada da to budem ja.Izlazili smo prijateljski ali to je neko dojavio mome dragom koji je odmah pobjegao iz vojske.

U svom tom bjesu on me ostavlja na sred korza i odlazi a ja placem i utjehu nadjo u novom prijatelju.On mi se nije vise javljao a moje srce i tijelo je patilo .Odlazila sam u Kozarac nebili ga srela ali uzalud moja tuga je bila sve veca i veca. Vrijeme je prolazilo i moja kolegica mi javi da se zeni.Smogla sam snage i otisla da vidim svatove moje ljubavi. Nesto mi je srce paralo ali sam isto bila sretna kad sam vidjela njegove zelene oci kako gleda jednu lijepu djevojku u prekrasno bijeloj haljini pokraj njega. Suze su mi same tekle sto od tuge sto od radosti jer sam bila svjesna da sam izgubila bitku a takodje sam sretna sto je on sretan.Ja se vracam svojoj svakodnevnici i cuvam svoju tugu ali ponovni susret sa mojim gostom kojeg sam upoznavala sa gradom me malo smiriva.

On znajuci sta se samnom desava koristi priliku i iskaziva mi ljubav , sto ja prihvatam. Danas zivimo u sretnom braku sa nasom djecom, ali isto tako ponekad se sjetim momka sa zelenim ocima. NJega i Kozarac necu nikad zaboraviti jer to je dio mog zivota i uvjek se rado sjecam i ostace uvjek MOJA PRVA LJUBAV.

EVO JA PROCITA STA TVOJ KOLEGA NAPISA NEZNAM HOCES LI TI JEDNOG DANA PROCITATI STA JA NAPISA. TVOJA PRVA LJUBAV Hvala Feridu-leki na jako lijepoj prici kojame je vratila unazad ihihih godina koju cu rado jos koji put procitati da se sjetim proslosti i nezaborvnih dana.

Pozdrav