svabo
Pise : Dr. Mirsad MUJOVIČ
Priča o sukobu istine i politike stara je i zamršena. Politika posjeduje moć, a istina nezamjenjivost. Kroz cijelu historiju, oni koji su tragali za istinom i oni koji su istinu kazivali, bili su svjesni rizika svojih poduhvata. One koji pozivaju na istinu, suprotna strana kalja i “ako bi mogli da stave ruke na tog čovjeka … oni bi ga ubili” kaže Platon, u svojoj alegoriji o pećini.
U ime mira i pravde istina mora da nam bude vodilja zbog onih koji lažu. U suprotnom, moglo bi se desiti da vremenska distanca njihovu veliku laž učini malom istinom.
Naši, bosansko-hercegovački, zlonamjerni političari, pokušavaju putem organizovanog laganja uništi svaku mogućnost razumijevanja društvene stvarnosti, da bi obesmislili djelotvornost učešća u političkom životu zajednice, i onemogućili normalno funkcionisanje cjelovite zemlje.
Svjedoci smo da “monopol” nad istinom predstavlja jednu od najdominantnijih političkih težnji kojim protivnici Bosne i Hercegovine, građani te zemlje, zatrpavaju moćnike Brussel-a i Washington-a pokazjući bijedu samoobmanjivanja i obmanjivanja svjetske javnosti. Protekle decenije Bosna i Hercegovina je tragala za časnim mirom; za teritoriju bez unutarnjih granica; za vladavinu prava; za izvjesnu budućnost… za ukidanje političkih ideja koje vode totalitarizmu na jednom dijelu njene teritorije….
Krajnje je vrijeme da se uspostavi razlika između neprijatelja i prijatelja mira. Moraju se gušiti oni koji u ime demokratskih sloboda manipulišu istinom. Ako postoje jasna definisana pravila političkih igara, koja se moraju poštovati, onda mora da prestane proces obmanjivanja i palanačkih manipulacija. Oni koji koji u svojim njedrima čuvaju zmiju poput Karadžića, nemaju pravo da se udaraju po prsima radi vlastite sigurnosti, ali i zemlje u kojoj žive.
Dojučerašnji zlonamjernici, danas dok se spotiču o prekinute živote, mole svijet da shvati i vidi veličinu njihove “ugroženost!” U međuvremenu, nama, Bošnjacima, oni nude “preporođeni” kolektivitet po ukusu njihovog opšteduhovnog nacionalizma. Tako, dok njihov preporod traži mjesto među akte europskih standarda, nama se zamjera što pozivamo na zajedničku sofru. I dok jaki mogu i da ubijaju, u ime pacifizma, nama se uskraćuje pravo da putem pozitivnih ineternacionalnih zakona ispravljamo nepravdu i licemjerje, koji su ostavili prostor za zagađivanje čiste bosansko-hercegovačke budućnosti.
Neprijatljske moderne ideologije, kao razultat oslanjanja na „rezervne“ države, nisu spremne da prihvate istinu kojom bi izašle u susret zajedničkom dobru svih bosansko-hercegovačekih građana.
  |
Naravno, način savlađivanja razlika se dokazuje praktičnim djelovanjem. Principi su jasni – sloboda i jednakost – univerzalna ljudska prava. Ali, ako se Srbi ili Hrvati pozivaju na iracionalno bratstvo, ali na različitost onoga što jeste bosansko-hercegovačko, onda zemlja ima pravo da štiti interese građana od njih samih. Jer, i fašizma, čistota krvi, i komunizam, čistota brige za čovjekom, a dijelom i kapitalizam, ubijanje u ime domokratije, su se pravdali autentičnošću idejnih namjera.
Doduše, svjesni propusta donosioci i čuvari mira, raznoraznim konferencijama, pokušavaju da otklone uočljive nedostatke pogrešnih odluka, ali nedostaje sveobuhvatna volja da se prekine vrzino kolo.
Bio je dobar dok je trajala grozotna agresije i dok je krv punila zemlju. Danas je vrijeme da jedna primitivna i agresivna militantna politika ustupi mjesto kolektivnom preporodu i opšteprihvaćenom moralu.
Iako se čini da je puno toga na pravom putu, produbljivanje „političke emancipacije“ onih koji Bosni i Hercegovini ne misle dobro, dovode svijet, koji odlučuje o njenoj sudbini, u stanje dezorijentisanosti i zbunjenosti.
Politički raskoli, odnosno gubitak neposredne veze sa državnim autoritetom, putem jačanja zasebnih i neosvješćeno povezanih oblika organizovanja, sa zasebnim kriterijumima istine u ruhu huškača mržnje, prouzrokuje teško i složeno stanje. Nužno dokazivanja „objektivne istine,“ upravo od neprijatelja zajedničke zemlje, ostavljaju utisak da je mir moguć, samo, ako jaka strana sila efikasno presudi. Naravno, Srbi i Hrvati misle da im usporavanje i opstrukcija daju priliku da učine „ono“ – prije ili kasnije. Međutim, što se prije odreknu utopije, prije će imati slobodu koja im se nudi godinama.
Kako ostvariti demokratiju ako je za njeno ostvarenje potrebna demokratska kontrola? Osnovni problem je kako ostvariti uslove za demokratiju, ili kako privoliti da je zavole oni koji su zakržljali u vremenu, a nisu muslimani, ili nisu Bošnjaci.
Danas, nakon ukinuća nacije-države i razgrađivanja ideoloških blokova, svjetska politika je postala, između ostaloga, multipolarna i multicivilizacijska… U ovom novom svijetu lokalna politika je politika nacionalnog – državnog interesa, a dunjalučka politika je politika civilizacija. Kako ovo isto šapnuti gluhom, ili pokazati ćoravom? Dok naša zemlja moli za mir, dotle njeni dijelovi vode kampanju protivljenja svemu što je bosansko-hercegovačko. Valjanost budućnosti ovisi o volji njenih žitelja koji bi morali da sa sebe stresu lanjski snijeg i zakorače u proljeće Bosne i Hercegovine.
Dosta je bilo pacifističke filosofije koja se bori za mir parolom – rat do kraja.
Add comment