DAYTON & FORUM BOÅ NJAKA KOSOVA

Pise : Nadira AVDIČ–VLLASI
Bila sam prošle godine u Daytonu. Bila sam u “Dayton convention Center” gdje su vođeni pregovori, u sali bez prozora i dnevne svjetlosti. I u muzeju vojne baze sa avionima, među kojima su i neki njemački, mali, sa kukastim krstovima iz II svjetskog rata. Obišla sam i hotel “Hope” u kojem je slika komičara Bob Hope-a i niko se ne sjeća, kada sam pitala na recepciji, sporazuma o podjeli BiH. U našoj priči o sporazumu ima svega od toga: fašizma, ali iz jednog kasnijeg BH rata, tragi-komičnosti u činjenici da su o sudbini Bosne i Hercegovine odlučivali oni koji su je svim silama pokušali uništiti, najprije nasiljem i genocidom, a potom i sporazumom. I tu je legalni predsjednik napadnute zemlje Alija Izetbegović bio samo jedan glas, a agresori koji su nasrnuli na tu zemlju su imali dva. Demokratska farsa u toj mračnoj sobi bez prirodnog svijetla me ispunila jezom. O, da, treći glas protiv građanske, međunarodno priznate Bosne i Hercegovine u toj okrutnoj igri mapama dali su svjetski dužnosnici koji su prethodno embargom na oružje nastojali spriječiti je da se brani. A njihov glas je bio odlučujući i prisilio je izmrcvarenog, i kao njegov narod napaćenog Aliju Izetbegovića, najprije da zaustavi unatoč embarga stvorenu Armiju RBiH, pa onda i da potpiše sporazum o podjeli svoje zemlje. O Republici Srpskoj, karadžićevskoj, u kojoj je i nakon Srebrenice, kojeg li cinizma, ostala Srebrenica.
Taj treći glas se sada još čuje, ushićen i deset godina poslije svojim BH izumom, jer je, kojeg li čuda, zaustavljen rat! Po cijenu pristanka na zahtjeve agresora. Tragi-komično! Jer trećini stanovništva koje je velikim dijelom bilo u službi agresora iz susjedstva, pripala je polovina Bosne i Hercegovine etnički očišćene zločinima i genocidom nad bošnjačkim civilima. Uz naziv koji nikada ni na jednom gradu u toj građanskoj, multietničkoj državi nije postojao “Srpska”. Poklon umjesto kazne. Zašto? Zato što su bili agresori, zločinci, Srbi, hrišćani koji ljube krst kad idu u srebrenička klanja. Zato su im dali tolike ustupke u Daytonu u vrijeme kada su polu-poraženi već bježali sa ratišta ispred Armije BiH. Zato nisu pomogli toj Armiji da oslobodi svoju zemlju od srpskih nacional-socijalista. Arhitekta Daytona, kako najčešće zovu Richard Holbrooke-a, ocijenio je da je Daytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu "najuspješniji mirovni sporazum u posljednjih četvrt stoljeća." Povodom desete godišnjice agonije BiH koja i dalje čuva Karadžićev lik i djelo Republike srpske. Uz to je pobjedonosno priznao: "Niko bolje od nas ne zna slabosti Daytonskog sporazuma. Za svaku slabost postoji konkretan razlog i mi smo toga i tada bili svjesni". Zna čovjek razloge, ali neće da kaže. Bošnjački član Predsjedništva Sulejman Tihić, deset godina poslije, dobija jedno obećanje. Američka ministrica vanjskih poslova Kondoliza Rajs kaže da će u Stejt dipartmentu pokrenuti pitanje Srebrenice i njenog posebnog statusa u BiH.
Drugo obećanje je ono predstavnika sedam političkih stranaka i članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Washingtonu, koji su potpisali izjavu za sprovođenje ustavnih reformi u BiH.
Nekad mi dođe žao što Amerikanci i Europljani “nisu” primijetili da RS i njeni utemeljivači ne žele nikakav napredak Bosni i Hercegovini. Pa htjeli su da je unište i zašto bi se sada brinuli što BiH ne može u Europsku uniju i NATO? Kako nedavno objasni čelnik najutjecajnije stranke u Srbiji radikal Toma Nikolić, RS užasno mrzi Bosnu i Hercegovinu. Vidjelo se to, kaže, i na utakmicama. Ni B ne vole da čuju od BiH i tako podsjećaju na neke ovdašnje mrzitelje bosanskoga jezika iz Gore.
Agressor na BiH nije poražen zahvaljujući zaštiti iz Daytona, embargu na oružje, zaustavljenoj ofanzivi Armije BiH… I zato Karadžić i fašizam i dalje traju i Boris Tadić i dalje izigrava Miloševića, koji se miješa u unutarnja pitanja međunarodno i dalje priznate BiH.
Eto, prođe desetegodišnjica obilježavanja Daytonskog sporazuma i Holbrooke primijeti kako to Republika Srpska, za pola Bosne i Hercegovine, i nije neko zgodno ime.
Uz to baš lijepo što su ovoga puta ponosnom četničkom sinu Paravcu objasnili da “Republika Srpska mora jednom i za svagda shvatiti da je dio jedinstvene zemlje koja se zove Bosna i Hercegovina.” Pa kad im je kum Holbrooke prihvatio ime srpska, zašto bi to shvatili?
E u tom trenutku na Kosovu počinje rješavanje statusa Kosova. Dolazi Marti Ahtisari i razgovara najprije sa etnički čistom pregovaračkom albanskom ekipom. Kao da ima namjeru da pravi novu albansku državu, a ne da rješava status Kosova i svih Kosovara među kojima su i Bošnjaci. Problem je što Srbi neće u kosovski tim, a Albanci neće da uvrste Bošnjake. Znači li to da hoće samo sa Srbima u pregovore? Bošnjački predstavnici u institucijama su na sve strane davali izjave sa više ili manje publiciteta o tome. Nekome ni poklon ne možeš dati. Jer Albanci neće da shvate da je u njihovom interesu da uvrste naročito integrisane manjinske zajednice.
Na prvoj Konferenciji Foruma Bošnjaka Kosova moglo se čuti da šef UNMIK-a nastoji da u pregovore uključi i Bošnjake, Turke, Rome i da mu uopšte ne prija mono ili bi- etničko Kosovo. Kosovo ima šansi isključivo kao multietnička država Kosovara. A to znači kosovskih Albanaca, kosovskih Srba, kosovskih Bošnjaka, kosovskih Turaka, kosovskih Roma…
– Neobično je važno, presudno je, da predstavnici Bošnjaka budu prisutni u pregovorima u bilo kome svojstvu. Jer, koga nema u pregovorima oko statusa jedne države, njega nema ni u državi – rekao je na Forumu Bošnjaka Kosova prof. dr. Ferid Muhić i dodao: “Izboriti se za pregovore je pitanje života i smrti. Pitanje opstanka.”
I bilo je lijepo čuti obećanje premijera Bajrama Kosumija. Ali da to ne bude kao obećanje iz Daytona.
O, da, Tadić bi dva entiteta na Kosovu. Svidio mu se Daytonski sporazum. Ne vjerujem da bi mu se svidio kada bi neko predložio podjelu na entitete unutar Srbije.
Kako bi to simpaticno zvučalo: Republika Bošnjačka, Republika Albanska, Republika Mađarska; i to sve unutar Srbije. Baš zgodno, zar ne?