svabo
U Banja Luci je živjela čuvena begovska porodica Džinić. Na području današnje Omarske i Kevljana, Mustaj-beg Džinić je imao ogroman posjed gdje je naseljavao kmete koji su mu obrađivali zemlju, naravno uz određenu nadoknadu. Beg je dolazio na imanje gdje je imao svoje čardake i poslugu koja ja tu stalno boravila. To su bili isključivo pravoslavci.
Prije povlačenja Turaka iz Bosne izgrađena je željeznička pruga od Dobrljina kod Bos. Novog pa do Banja Luke, koja je prolazila kroz posjed Mustaj-bega Džinića. Da bi ova pruga prošla preko njegovog posjeda Mustaj-beg je postavio uslov. On je tražio da se izgradi željeznička stanica u Omarskoj, na kojoj će vozovi stajati i signalizirati begu, ako je tu da ga čekaju dok se on spremi za odlazak u Banja Luku. Država je prihvatila ovaj uslov i primjenjivala ga neko vrijeme. Tako se oko željezničke stanice formiralo naselje…
Tu je bilo sedam porodica zanatlija, imali su i trgovinu mješovite robe, a kovačnica koju je imao jedan musliman postojala je sve do Drugog svjetskog rata. Omarska je, kako prije tako i danas poznata po stočnoj pijaci, ali nakon ovog skorašnjeg rata nama je najpoznatija po zloglasnom logoru u kojem je svirepo ubijeno na stotine muslimana i silovano i mučeno mnogo muslimanki, i to sve samo zato što si musliman. Evo i primjera:
U Omarskoj je prije Drugog svjetskog rata na službi bio pop koji se zvao Kantar i koji je bio veliki nacionalista ( koji srbin danas nije ). Jedne srijede na pijačni dan organizovao je svoje istomišljenike da pobiju i rastjeraju muslimane koji su taj dan došli na pijacu.
Muslimani, naravno ne sluteći šta im se sprema, ne naoružani, a isto tako i u malom broju u odnosu na napadače, pokušali su da se sklone u kovačnicu muslimana koja je tu bila. Međutim, tu im nije bilo nikakvog spasa, tako da je tu poginulo 6 osoba ni, krivih ni dužnih, i to: Rasim Hadžić iz Hadžića, Husein Bečić iz Kamičana, Suljo Pekarić iz Kozarca, Mujo Sivac iz Trnopolja, Juso Kararić iz Trnopolja koji se hrabro borio i na koncu ubijen, te Rašid Velić iz Kevljana.
To se dogodilo prije Drugog svijetskog rata, tačnije 1938. godine. Sutradan iza tog događaja, kada su muslimani sa područja kozaračkih džemata saznali šta se predhodnog dana dogodilo u Omarskoj, nekoliko stotina a možda i hiljadu ljudi krenulo je s oružjem u Omarsku da se osvete za ono što se dogodilo. Vođe Kozarčana bile su načelnik opštine Ibrahim Tadžić i muhtar Mustafa Hušić iz Kozaruše. Međutim, srpske vlasti i vojska iz Banja Luke došli su na željezničku stanicu u Kozarcu gdje su bili došli Kozarčani i spriječila ih u pohodu na Omarsku…
Add comment