Kozarac.ba

RAMAZAN MUBAREK!!!


PROPISI POSTA

O vjernici! Propisuje vam se post, kao sto je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (183, El-Bakara)


U ovom tekstu mozete naći sljedeće:

a) Utvrđivanje nastupanja ramazana

b) Sastavni dijelovi posta (ruknovi posta)

c) Ko je obavezan postiti

d) Odgađanje napaštanja propuštenih dana ramazana

e) Post u krajevima u kojima Sunce kasno zalazi a rano izlazi

f) Stvari koje mogu pokvariti post

g) Šta je postaču dozvoljeno činiti
a) Utvrđivanje nastupanja ramazana

Nastupanje ramazana se može utvrditi na jedan od tri načina:

1.Viđenjem mlađaka, na što ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Postite i prekidajte post kada vidite mlađak” (Buharija i Muslim). Osoba koja vidi mlađak obavezna je postiti. Ako ljudi ne prihvate njegove riječi i ne povjeruju mu da je vidio mlađak, postiće tajno, kako ne bi prouzrokovao smutnju, nered i razilaženje.

2.Svjedočanstvom i obavješću povjerljive osobe. Dokaz za to su riječi Ibn Omera: “Bio sam u skupini ljudi koji su promatrali pojavu mlađaka. Nakon što sam ugledao mlađak, otišao sam do Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da ga obavjestim o tome. Prihvatio je moje svjedočanstvo, na osnovu toga zapostio i naredio je drugima da poste.” (Ebu Davud).

3.Upotpunjavanjem ša'abana 30 dana. Ako stanovnici jednog predjela ne vide mlađak 30-u noć ša'abana, pustiće da prođe još jedan dan, kako bi se upotpunio ša'aban, a zatim će sljedeći dan zapostiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Postite i prekidajte post, kada vidite mlađak. Ako vam se skrije mlađak, ša'ban tada ima trideset dana, pa ih upotpunite”. (Buharija i Muslim).

Utvrđivanje ramazana pomoću kosmičkog računanja je nevažeće i neprihvatljivo kod većine islamskih učenjaka (hanbelijski, malikijski, hanefijski i dio šafijskih učenjaka) prvih i potonjih generacija, zbog toga što je taj način utvrđivanja u suprotnosti sa navedenim hadisima, koji su propis utvrđivanja vezali za viđenje golim okom. (Učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin u “Hašiji”, kategorički odbija mišljenje onih koji to dozvoljavaju i odgovara na njihove dokaze. Pogledaj: “Hašijetu ibn Abidin”, 2/387).

b) Sastavni dijelovi posta (ruknovi posta)

Ramazanski post se sastoji od dva dijela:

1. Namjere (nijjeta)
2. Ostavljanja svega onoga što kvari post, od pojave zore do zalaska sunca.

Namjera je uvjet za ispravnost svih ibadeta, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio svojim djelom”. (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Post se razlikuje od drugih ibadeta po tome što on ne zahtjeva dijelovanje i činjenje nečega – suština posta je ostavljanje određenih stvari (hrane, pića, polnog odnosa i sl.). Upravo zbog toga namjera (nijjet) u postu ima posebne propise koji se razlikuju drugih ibadeta. Obavezni post (ramazanski, iskupljenički, zavjetni i napaštanje ramazana) neće biti ispravan, ukoliko čovjek ne naumi (zanijjeti) tokom noći da će postiti, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti”. (Hadis su zabilježili Tirmizi, Darekutni i dr.). Onaj ko ustane u toku noći, kako bi sehurio, ili u srcu odluči da će sutradan postiti, smatra se postačem i ispunio je namjeru koja se traži za post. Ako zanijjeti s početka noći, zatim prije nastupanja zore uradi nešto što kvari post: jede, ima odnos sa ženom, to neće pokvariti njegovu namjeru. Namjeru (nijjet) posta može poništiti jedna od dvije stvari: sumnja u njeno postojanje i namjera prekidanja posta. Islamski pravnici su podijeljenog mišljenja oko obaveznosti obnavljanja namjere (nijeta) za svaki novi dan ramazana. Ebu Hanife, Šafija i Ahmed smatraju da svaki dan ramazana ima zasebnu namjeru, što znači da je postač obavezan obnoviti namjeru posta svaku noć ramazana. Oni svoje mišljenje temelje na činjenici da je svaki dan ramazana zaseban ibadet. Imam Malik je stava da je dovoljna namjera prvu noć ramazana i da postač nije obavezan obnavljati namjeru svaku noć. Kaže imam Malik: “Ramazanski post je povezan i čini jednu cjelinu, tako da onaj ko naumi postiti prvi dan kao da je naumio postititi i ostale dane. Čitav period od trideset ili dvadeset devet dana je ograničen na ramazanski post i nije dozvoljeno naumiti neki drugi obavezni post u tom periodu”. (Pogledaj : “El-Mugni”, 3/8)

Za ispravnost dobrovoljnog posta se ne uvjetuje namjera (nijet) u toku noći, nego je dozvoljeno donjeti namjeru u toku dana, prije i poslije podne, s tim da čovjek ne učini prije toga nešto što kvari post. Dokaz za to su riječi Aiše, radijallahu anha, : “Jednog dana Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ušao kod mene i rekao: “Imate li šta za jesti”? “Ne Allahov Poslaniče” – odgovorila sam mu. “Onda ja danas postim” – reče. (Hadis je zabilježio Muslim)

c) Ko je obavezan postiti

Postiti je obavezna samo ona osoba koja objedini šest svojstava:

1. Islam – nemusliman nije obavezan postiti. Islamski vladar nema pravo da ga prisili na to, što nikako ne znači da neće biti odgovoran na Sudnjem danu za njegovo ostavljanje.

2. Razum – osoba koja ne posjeduje razum, tj. nije u mogućnosti da razlikuje stvari i pojmove, nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Tri osobe se ne smatraju obveznicima: luđak, osim da mu se pamet vrati, … ” U ovu kategoriju se mogu svrstati senilne osobe – osobe koje zbog duboke starosti izgube sposobnost razlikovanja i prepozanavanja stvari.

3. Punoljetnost (punoljetnost, u islamskom pravu, se postiže jednom od četiri stvari: dostizanjem 15 godina, izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta, poluciranjem u snu i otpočinjanjem mjesečnog ciklusa (kod žene). Osoba kod koje se nađe jedna od navedenih stvari, smatra se punoljetnom). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : “Tri osobe se ne smatraju obveznicima: maloljetnik, dok ne doživi poluciju u snu, … “. Maloljetne osobe nisu obavezne postiti, međutim od njihovih staratelja se traži da ih tome uče, kako bi ih navikli i pripremili za izvršavanje ovog velikog farza u punoljetnosti. Ashabi, radijallahu anhum, su učili svoju djecu postu. U slučaju da je neko od njih osjetio glad i počeo plakati, davali su mu vunenu igračku, da se njome zabavi do zalaska sunca. Treba gledati da djeca počnu sa postom od sedme godine, kada znaju razlikovati i raspoznavati stvari, jer se prije toga njihov post smatra nevažećim.

4. Mogućnost(sposobnost), tj da podnosi post bez poteškoće – osoba koja nije u mogućnosti postiti, osim uz veliku tegobu nije obavezna postiti. Dvije su vrste takvih osoba:

a) osobe kod kojih je nemogućnost trajna, kao što je starac i bolesnik koji se ne nada ozdravljenju; njima je obaveza da, umjesto svakog dana ramazana, nahrane siromaha – jednom siromahu će dati četvrtinu saa’ riže, brašana isl., ili 2, 40 kg. Postoji i drugi način nahranjivanja siromaha, kojeg je koristio Enes, radijallahu anhu, kada je ostario, a on se ogleda u pripremanju hrane za trideset siromaha.

b) osobe koje su trenutno u nemogućnosti, kao što je bolesnik koji se nada ozdravljenju, trudnica i dojilja. Bolesnik koji se nada ozdravljenju će prekidati post i napostiti propuštene dane nakon što ozdravi. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana… “(El-Beqare, 185). Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, trudnica i dojilja imaju isti propis kao i bolesnik koji se nada ozdravljenju, ostavljaju post i nadoknađivaju dan za dan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: ” Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza, dok je trudnicu i dojilju oslobodio obaveze posta (za vrijeme dojenja i trudnoće). (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže).

5. Boravak kod kuće – musafir, za vrijeme putovanja, nije obavezan postiti. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…. (El-Beqare, 185); i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza. (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže). Ukoliko putniku nije teško postiti, bolje mu je da posti, a dokaz za to su riječi Ebu Derde, radijallahu anhu: “Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme, u veoma vrućem danu. Niko od nas nije postio osim Poslanik i Abdullah ibn Revaha”. U slučaju poteškoće nije mu dozvoljeno postiti, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je čuo da neki ashabi, i pored teškoće, poste na putovanju: “Oni su griješnici, oni su griješnici”. (Hadis je zabilježio Muslim).

6. Završetak mjesečnog i postporođajnog ciklusa – žena za vrijeme mjesečnice i postporođajnog ciklusa nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz”?! (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Ako žena postane čista prije pojave zore, obavezna je zapostiti, makar se okupala tek poslije izlaska sunca.

d) Odgađanje napaštanja propuštenih dana ramazana

Sve osobe, koje su privremeno oslobođene obaveze posta: putnik, dojilja, trudnica, bolesnik koji se nada ozdravljenju i žena za vrijeme mjesečnice ili postporođajnog ciklusa, obavezne su napostiti propuštene dane prije drugog ramazana. Onaj od njih ko bezrazložno odgodi napaštanje, obavezan je uz post nahraniti za svaki dan siromaha, a onaj ko to uradi sa opravdanim razlogom, nije obavezan ništa više od napaštanja. Postavlja se pitanje: “Kakav je pravni status osobe koja umre prije nego li naposti propuštene dane?” Rekao je šejh Salih Fevzan u odgovoru na ovo pitanje : “Osoba koja umre prije nastupanja novog ramazana, oslobođena je bilo kakve odgovornosti i sankcija, zbog toga što je sav taj period, od ramazana do ramazana, ostavljen za napaštanje. Osoba koja umre nakon nastupanja novog ramazana: ako nije napostila propuštene dane iz opravdanog razloga, poput bolesti ili putovanja, takođe biva oslobođena odgovornosti i sankcija, a ako je to uradila bez valjanog šerijatskog razloga, njegovi nasljednici će izdvojiti iz zaostavštine onoliko imetka koliko je dovoljno da se nahrani siromah za svaki propušteni dan.

e) Post u krajevima u kojima Sunce kasno zalazi a rano izlazi

Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji kaže: “Allah, dželle šenuhu, se obraća vjernicima i kaže: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste Allaha bojali” (El-Bekare, 183). U drugom ajetu pojašnjava početak i završetak posta i kaže: “Jedite i pijte sve dok crnu od bijele niti noći ne budete raspoznavali, a zatim do noći postite.” (El-Bekare, 187).

Vidimo da je ajet općeg karaktera i ne odnosi samo na stanovnike ovog ili onog predjela, ovu ili onu vrstu i rasu. Stanovnici predjela u kojima je dan dug ulaze u opće značenje ovog ajeta (tj. obavezni su postiti od pojave zore do zalaska sunca, pa makar zalazak bio u 22:45). Onaj ko za vrijeme ramazana bude kod kuće, obavezan je postiti, bez obzira na dužinu i kratkoću dana. Izuzeti se može samo osoba koja ne može izdržati čitav dan, ili se pribojava smrti i bolesti. Toj osobi je dozvoljeno trenutno prekinuti post i uzeti onoliko hrane i pića koliko je dovoljno da se zadovolji najniža potreba. Nakon toga nastavlja sa postom, a taj dan je obavezna napostiti, u pogodnoj prilici za to.” (“Fetava ramadan”, 1/126).

f) Stvari koje mogu pokvariti post

Stvari koje kvare post možemo podjeliti u dvije vrste:

1. Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima, 2. stvari oko kojih postoji razilaženje.

Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima

1. Jelo i piće i sve ono što ih može zamjenuti, poput hranjivih inekcija ili infuzije

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, : “… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti … “(El-Beqare, 187)

2. Polni odnos

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Dozvoljava vam se da u noćima postaimate odnos sa ženama vašim… ” (El-Beqare, 187)

3. Izlazak sperme sa strašću

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: “Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti”. Riječi islamskih učenjaka “sa strašću”, znače da je osoba, kojoj sperma izlazi zbog zdrastvenih problema, a ne zbog strasti, opravdana i njen post je ispravan.

4. Nastupanje mjesečnog ciklusa ili porođaja

Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz”?! (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

5. Odmetništvo od islama

Kaže imam Ibn Kudame: “Nije mi poznato da među učenjacima postoji razilaženje oko toga da odmetništvo kvari post”. (Pogledaj: “El-Mugni”, 3/23)

Stvari oko kojih postoji razilaženje

1. Hidžama (izvlačenje štetene krvi iz predjela potiljka, pomoću posebnih instrumenata)

Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da hidžama kvari post, dok učenjaci ostala tri mezheba smatraju da ne kvari. Jače mišljenje je da hidžama ne kvari abdest, na što upućuju sljedeći dokazi:

-Riječi Abdullaha ibn Abbasa: “Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je za vrijeme posta i hadžskih obreda činio hidžamu”. (Hadis je zabilježio Buharija)

-Riječi Enesa, radijallahu anhu: “U prvo vrijeme hidžama je bila pokuđena postaču. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prošao pored Dža'fera ibn ebi Taliba, u vrijeme dok je ovaj činio hidžamu i rekao: “Obojici je pokvaren post”. Nakon toga, Poslanik je dozvolio hidžamu postaču.(Hadis je zabilježio Darekutni i ocjenio ga je jakim).

2. Namjerno uzrokovanje povraćanja

Većina učenjaka, među kojima su učenjaci sva četiri mezheba, smatra da namjerno uzrokovanje povraćanja kvari post, i kao dokaz uzima riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Onaj ko namjerno povrati, pokvaren mu je post i obavezan je nadoknaditi dan u kojem je to učinio”. Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda i Abdullaha ibn Abbasa da su rekli da povraćanje niukom slučaju ne kvari post, što je slabo mišljenje i oprečno je hadisu kojeg smo naveli.

3. Namjera u srcu za prekidanjem posta

Većina učenjaka je stava da je post pokvaren osobi koja zanijeti (u srcu) prekidanje posta. Kažu: “Post je ibadet koji nije ispravan bez namjere(nijjeta), što znači da onaj ko zanijjeti prekid posta, gubi uvjet za njegovu ispravnost, kao što je slučaj sa namazom”.(Pogledaj: “El-Mugni”, 3/24).

4. Poljubac koji prouzrokuje izlazak mezja (mezj je tekučina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o odnosu).

Imam Ahmed i Malik su stava da izlazak mezja u ovom slučaju kvari abdest, a imam Ebu Hanifa i Šafija su stava da ne kvari. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin preferira drugo mišljenje, potkrepljujući to riječima Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji : “Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti”. Pod zadovoljavanjem strasti se misli na izlazak sperme prilikom odnosa. (Pogledaj: “Fetava ramadan”, 2/425).

5. Uzastopno (neprekidno) gledanje u ženu koje može prouzrokovati izlazak sperme

Imam Malik i Ahmed smatraju da to kvari post, a imam Ebu Hanifa i Šafija smatraju da ne kvari. Allah najbolje zna, ispravnije je da uzastopno gledanje u ženu, uz izlazak sperme ne kvari post, kao što ne kvari post razmišljanje o odnosu uz izlazak sperme.

Da bi pomenute stvari pokvarile post moraju se ispuniti tri uvjeta:

1. Znanje da neka od tih stvari kvari post i znanje da je nastupilo vrijeme iftara.

Dokaz za prvo su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Gospodaru naš, nemoj nas kažnjavati za ono što iz zaborava i pogreške uradimo”. (El-Beqare, 286). U hadisu kojeg bilježi Muslim se navodi da je Allah, dželle šnuhu rekao: “Uslišio sam vašu dovu”. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije naredio Adiju ibn Hatimu da naposti dane koje je pogrešno postio, zbog pogrešnog razumjevanja riječi Allaha, dželle šenuhu: ” … jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti…” (El-Beqare, 187).

Dokaz da se poznavanje vremena u kojem nastupa iftar, uzima u obzir pri donošenju suda o ispravnosti (neispravnosti) posta, je slučaj koji se dogodio u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a kojeg prenosi Esma, kćerka Ebu Bekra, radijallahu anha. Naime, Esma, radijallahu anha, spominje da je jedna grupa ashaba u kojoj se ona nalazila, iftarila, u oblačnom danu, misleći da je zašlo sunce. Samo što su iftarili ukazalo se sunce. U ovoj predaji se ne spominje da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredio napaštanje tog dana.

2. Svijesno činjenje neke od stvari koja kvari post

Onaj ko iz zaborava uradi nešto što kvari post, obavezan je prekinuti tu stvar onog trenutka kada se sjeti i njegov post je ispravan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Postač koji bude jeo ili pio iz zaborava, nastaviće postiti – Allah, dželle šenuhu ga je time napojio i nahranio”; a udrugoj predaji istog hadisa se kaže: “Ko se iftari u toku nekog od ramazanskih dana, iz zaborava, post mu je ispravan i nije obavezan ndoknaditi taj dan”. (Hadis su zabilježili Buharija, Muslim i Hakim)

3. Namjerno ili svojevoljno činjenje stvari koja kvari post

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao i otvori svoje srce nevjerstvu – osim onoga ko na to bude prisiljen, a srce mu bude zadovoljno vjerovanjem – čeka Allahova srdžba i žestoka kazna”. (En-Nahl, 106). Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: “Ako se čovjek oslobađa sankcije za izgovoranje riječi nevjerstva pod prisilom, nije teško zaključiti da se oslobađa sankcije za stvari koje se ne mogu uporediti sa nevjerstvom”. (Pogledaj: “Fetava ramadan”, 2/428). U prilog navedenoj tvrdnji idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je oprostio mome ummetu ono što on iz pogreške, zaborava i pod prisilom učini”. Post nije pokvaren osobi koja bude prisiljena da učini nešto što kvari post, osobi koja bez svoje volje proguta prašinu, osobi koja polucira u snu i sl.

g) Šta je postaču dozvoljeno činiti

Postaču je dozvoljeno:

1. progutati pljuvačku,
2. okusiti hranu i sažvakati je djetetu, pod uvjetom da ne dospije u unutrinu,
3. upotreba vode mimo pića kao što je: umjereno ispiranje usta i nosa, kupanje i plivanje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, polijevao glavu vodom zbog vrućine u toku posta,
4. upotreba misvaka na početku i na kraju dana. Pogrešno je mišljenje učenjaka hanbelijskog i šafijskog mezheba koji dozvoljavaju upotrebu misvaka samo do podne, jer nema vjerodostojnog teksta koji pravi razliku između ova dva perioda.

Što se tiče paste za zube bolje ju je ne koristiti, zbog toga što njen okus prodire do unutrine i teško ga je spriječiti u tome.

5. upotreba mirisa, češljanje i mazanje kose. Aiša, radijallahu anha, je češljala Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, dok je bio u i'tikafu.
6. upotreba lijekova pod uvjetom da ne dospiju u unutrinu, dobrovoljno davanje i analiza krvi,
7. poljubac, dodir, zagrljaj i sl., pod uvjetom da se čovjek može kontrolisati, sačuvati odnosa i izlaska sperme. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ljubio svoje žene i zabavljao se s njima u toku posta, međutim, znao je kontrolisati svoju strast, kao što to kaže Umu Selema, radijallahu anha.

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da ovaj tekst pomogne boljem shvatanju posta i njegovih temeljnih propisa i da pomogne svakome onome koje iskren prema Allahu, dželle šenuhu, u Njegovom ispravnom obožavanju.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.