svabo
Zivot obicnog tempa, tako bi se ukratko mogla opisati trenutna situacija u Kozarcu, i jedino vrijeme cini promjene…
Evo i maj prodje, behar je vec odavno opao a neko voce vec sazrijeva, ne bih se ovaj put vracao u proslost, sto ne znaci da ne bih bacio pogled nazad, kako bih mogao ispraviti stvari za buducnost, vise bih volio da pogledamo naprijed i pripremimo se za predstojecu sezonu, kako bi ovo ljeto ostalo kao lijepa uspomena i motiv za iduce, kako bi ugradili dio sebe u Kozarac i dali mu snagu da zivi dalje i da raste iz godine u godinu…
Bio sam na samo jednoj ORA: Petrova Gora `87. Posumljavali smo predjele Korduna i Banije. Mjesec dana prije isli smo u Prijedor u Omladinski servis prijavljivati se za odlazak na akciju i pripremati se za tih mjesec dana avanture.
Omladina, starija i mladja je isla na ORA radi druzenja u nesvakidasnjim uslovima, zrtvujuci malo svoje snage i uz zajednicki rad i zabavu gradili svoju domovinu. Imali smo na umu, da svojim radom ostavljamo nesto korisno iza sebe, pomalo smo jacali fizicki i osamostaljivali se.
Takmicili smo se ko ce vise da uradi i pokusavali da se istaknemo na bilo koji nacin: radom, pjesmom, salama, sportskim pobjedama…
Tu sam naucio sta znaci: cebovanje, “sviranje” gitare, “voznja” bicikla, prelijevanje vode iz case u casu, dok ne procuri 🙂 mazanje kaladontom, jastucenje…
Sta znaci voljeti a sta znaci rastanak…
Vratio sam se sa udarnickom, mada su u carsiji govorili da su garant “prospali” kantom udarnicke znacke, dok sam se ja hronicni neradnik uspio okititi, u to vrijeme, zavidnim odlicjem 🙂
Ali ono najbitnije, vratio sam se sa novim iskustvom, novim poznanstvima i novim spoznajama o ljepoti mladalackog zivota, a ucinio sam nesto korisno za sebe i svoju zajednicu…
Mi danas, na zalost nemamo vremena, otici na akciju mjesec dana i raditi samo za par majica, odijelo i patike, ali evo imamo barem jedan taj dan K.O.R.A.-e KOZARACKE OMLADINSKE RADNE AKCIJE, s toga mislim da bi zaista svaki omladinac kojem Kozarac iole nesto znaci, trebao uzeti aktivno ucesce u ovoj akciji, ako nista radi upoznavanja i zblizavanja kao i osjecaja za drustvene aktivnosti i obavezu cuvanja drustvene imovine…
Koliko nas ima OPTIMISTA da potpomognemo nasu omladinu da pripremi ovogodisnju radnu akciju, s kojom bi osim doprinosa Kozarcu odrzali i kontinuitet ovoga dogadjaja, ove nase nove tradicije, pa mozda se za deset godina bude islo na Benkovac na barem deset dana akcijaskog zivota…
Zabusant sam s tim se dicim…:)
Skoro je neko govorio da se slabo govori o lovcima, pa eto da malo popravim prosjek informacija vezano za ovo nase drustvo, da kazem da su clanovi Lovackog drustva “Srndac” prije par dana imali izlazak na “ceku”, gdje je najvise lovacke srece imao Husin badjo (Huse je poznatiji ;))
Mislim da svi znamo ovoga lovca a on sam kaze da je njemu “oboriti” jarca isto sto i otici kupiti jogurt ujutro…:)
Sreca pa lovci ponekad znaju i suknuti, tako da u Kozari jos uvijek ima divljaci i da je Lovni turizam sigurno jedna od grana u koju treba ulagati, jer mnogi nasi lovci imaju prijatelja “stranaca” koji bi za ovako jedan primjerak platili dosta dosta novaca…
Vjerovatno i politicka situacija i realnost oko nas dosta utice na razvoj ovoga drustva, ali iskreno se nadam da ce drustvo prebroditi sve probleme i moci raditi i funkcionisati u najboljim uslovima.
Za sad su jedno od bolje organizovanijih drustava u Kozarcu sa dosta konkretnih akcija i rezultata…
Steta sto nemamo i ribolovce pa da za kraj kazem “Smanji ribu, puce laks”
Add comment