Mejakić i drugi: Prvi svjedoci Tužilaštva BiH

Prvi svjedok Državnog tužilaštva pričao je o zatočenju u logoru Omarska te posvjedočio kako je prije izlaska morao potpisati dokument kojim se odrekao sve svoje imovine u korist Republike Srpske. Prvi svjedok Tužilaštva BiH protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića, govorio je o zatočeništvu u logoru Omarska.

Mejakić, Gruban, Fuštar i Knežević su optuženi da su učestvovali u premlaćivanju, mučenju, silovanju i ubistvima zatočenika u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine. Asmir Baltić tvrdi da je zarobljen 25. aprila 1992. godine u Prijedoru, zajedno sa brojnim drugim mještanima, i odveden u logor Omarska.

“Po nas su dolazili vojnici u uniformama i sa kacigama. Tada su svi muškarci od 16 do 70 godina autobusima odvezeni u Omarsku”, rekao je svjedok Baltić.

Kako je Baltić rekao, na ulazu u logor Omarska zarobljene je dočekao vojnik obučen “kao oficir”, za kojeg svjedok kaže da je bio prvooptuženi Željko Mejakić.

“Kada smo stigli, Mejakić nam je rekao da će nas tu skloniti dok se grad ne očisti od Zelenih beretki i da ćemo kasnije biti pušteni”, prisjeća se svjedok Baltić, koji je u logoru Omarska ostao sve do 06. augusta 1992. godine.

Prema navodima optužnice, prvooptuženi Željko Mejakić je u periodu od 24. aprila do 30. augusta 1992. godine bio upravnik logora Omarska, dok je drugooptuženi Momčilo Gruban, zvani Čkalja, u istom periodu bio jedan od trojice komandira straže.

Dušan Fuštar je u periodu od 24. maja do 30. augusta 1992. bio komandir straže u logoru Keraterm, dok je, prema riječima svjedoka, Duško Knežević, zvani Duća, povremeno dolazio i učestvovao u premlaćivanju i mučenju zatvorenika.

Baltić je rekao da je, kada je došao u logor, zatekao i drugooptuženog Momčila Grubana, zvanog Čkalja, koji je “jedno vrijeme dobro postupao sa zatvorenicima”.

“Čkaljina smjena je bila dobra jer smo se mogli slobodnije kretati, ali se sve promijenilo zadnjih nekoliko dana, kada je nastupilo rešetanje svih”, rekao je Baltić, dodavši da su tijela ubijenih prebacivana “žutim tamićem”.

“Rijetko je bilo dana kada nisu odvozili mrtva tijela i kopali grobnice gdje su ih bacali”, tvrdi svjedok.

U logoru Omarska, prema riječima svjedoka, pored zatočenih muškaraca boravile su i žene, koje su zatvarane u Upravnoj zgradi, gdje su odlazili “isljednici i glavni u Omarskoj”.

Asmira Baltića je tužilac Peter Kidd ispitivao četiri sata, insistirajući da odgovara na pitanja o “lošim uslovima” života za logoraše, o “oskudnoj hrani”, ali i o mučenjima kroz koja su prolazili zatvorenici u Bijeloj kući, zgradi u krugu logora Omarska.

“Na zidovima u Bijeloj kući bilo je krvi i čudno je mirisala jer su tu dovodili zatvorenike i tukli ih, a mnogi su tu i ubijeni”, tvrdi Baltić.

Svi zatvorenici iz logora Omarska i Keraterm su početkom augusta 1992. godine, nakon posjete stranih novinara, odvedeni u logore Manjača i Trnopolje. Baltić je 6. augusta 1992. godine prebačen u Trnopolje, odakle je 13. augusta iste godine pušten na slobodu. Prije oslobađanja je, kako je rekao, morao potpisati da svu svoju imovinu ostavlja Republici Srpskoj.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić je obrazložio da će Odbrana unakrsno ispitati svjedoka Baltića “nekom drugom prilikom” zbog nedostatka vremena na današnjem ročištu.

Nastavak je predviđen za 7. mart 2007.
Preuzeto od BIRN-a