svabo
« I tako mi duše, i Onoga ko je skladnom učinio, pa joj ukazao na grijeh njezin i bogobojaznost njezinu; zbilja je uspio onaj ko je očisti, a upropašten je onaj ko je opagani.»
Nijedan razuman čovjek ne može negirati postojanje duše kao što ni prisustvo tijela niko ne spori. I ne samo to, već ga iskustvo života poduči da je duša neuporedivo važnija od tijela, ili da čak karakter duše odražava se i na sami estetski izgled tijela. Zato islam ovim ajetom na vrijeme upozorava da je pravi uspjeh u čistoći duše, a najteža nesreća u duševnom pesinluku, i pogašćini.
Međutim, čovjeka tu sprečava njegova oholost da to prizna, ista ona koja je i Iblisa natjerala na prvi grijeh. Naime, čovjek je nemoćan pred prirodom duše, jer dušu ne može da registruje, provjeri niti ispita sa pet čula kojima raspolaže, ali niti sa bilo kojim savremenim uređajem poput rentgena, ultrazvuka, radara, skenera isl., i istu dušu nikad do Sudnjeg dana neće moći nikakvim patentom ili izumom pregledati.
Zato iz oholosti i ne mari i ne razmišlja o duši, jer ga briga za dušom neminovno dovodi do Jednog i Jedinog, Uzvišenog i Svemogućeg Stvoritelja koji iz svoje milosti daje ljudima najkvalitetniju uputu za tijelo i jedinu valjanu, i time beskompromisno najbolju, uputu za dušu.
« I džine i ljude sam stvorio da mi ibadet čine, ne treba Mi njihova opskrba niti da me nahrane…»
Vara se svako ko iz ovog ajeta razumije da je bitan u islamu identitet pojedinca u ibadetu, već je bitan identitet ibadeta među ljudima, odnosno neuporedivo su važniji farzovi mase nego sunneti pojedinaca.
Obzirom da je teško biti pošten među prevarantima, i biti vjernik među bogohulnicima, islam obavezuje i usmjerava ljude na uljudno i nenametljivo prenošenje emaneta vjere i ibadeta, i jedine valjane duhovne upute na druge, ali počev prvo od djece i porodice, rođaka, pa onda i komšija, i ostalih ljudi, i da to sebi uzmu za prioritet dajući tome prednost i nad potragom za nafakom.
Allah dž.š kaže: «Naređuj porodici svojoj namaz, i budi uporan u tome, ne tražimo od tebe nafaku, mi te opskrbljujemo. A konačni obračun je kod Allaha.»
«Uči u ime Gospodara tvoga koji je stvorio, stvorio je čovjeka od ugruška. Uči, a plemenit je Gospodar tvoj, Onaj koji podučava peru, podučava čovjeka onome što čovjek nije znao.»
Svaki ramazan treba da prođe u znaku noći Lejletul Kadr, noći Sudbine, noći Odluke. Ove godine posebno smo naglašavali da je Allah dž.š. u toj noći odredio muslimanima temelj svih temelja, šart svih šartova, a to je stroga obaveza – farz učenja, ali iskrenog učenja u ime Stvoritelja.
Time je Allah dž.š počastio i uzvisio islam i muslimane, i, na samom početku, udario pečat na plemenitost i racionalnost ove vjere. Kroz brojne druge primjere je istaknuta u islamu važnost i vrijednost učenja, a vjerovatno najupečatljiviji je da je Poslanik a.s. rekao: «Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika.»
Eto, dakle, najvrjedniji ljudi su vjerovjesnici, a Allah dž.š. je omogućio svima da ih mogu naslijediti iskrenim učenjem. Da nam sad neko svima ponudi da naslijedimo bogataše na ovom svijetu, svašta bismo na tom putu uradili, a evo, Allah dž.š. nam nudi da naslijedimo najbogatije ljude ahireta – vjerovjesnike, pa hajdemo da se tu ogledamo koliko nam takvo bogatstvo zaista vrijedi. I samu ljubav prema našem Poslaniku a.s. puno možemo dokazati sa našom ljubavlju prema učenju i edukaciji.
Zahvaljujući ovakvom stavu islama prema učenju, muslimani se mogu ponosno pohvaliti da imaju najstariju masovnu kulturu edukacije i opismenjavanja. Jer dok su u drugim metropolama pismeni ljudi bili za prebrojati na prste jedne ili dvije ruke, u našim su džamijama bivale prepune halke male djece koja uče kur'ansko pismo i time se opismenjavaju, dolaze do spoznaje čitanja i pisanja, to odatle i dalje u spoznaji napreduju.
Na kraju da kažemo još i da je učenje u islamu stroga obaveza – farz u trajanju cijelog života: u periodu od vjerskog (biološkog) punoljetstva pa sve dok čovjek ne postane senilan od starosti ili neke druge bolesti. O vrijednosti učenja govori mnogo ajeta i hadisa, a navešćemo samo jedan gdje Poslanik a.s. kaže: «Za onoga ko traži znanje oprost traže meleki i druga živa bića, pa čak i mravu svome leglu i riba u vodi.»
«Ustinu Allahove džamije grade oni koji vjeruju u Allaha i Sudnji Dan, i redovno namaze obavljaju i zekat daju, i nikoga se mimo Allaha ne boje – pa takvi će se nadati pravoj uputi.»
Naš zajednički tjelesni identitet je naša ulica, mahala, mjesna zajednica, selo, ili grad, ali naš zajednički duhovni identitet je naša džamija, koje trebamo čuvati kao osnovne podatke našeg identiteta u ličnoj karti i matičnoj knjizi. Ali čuvanje džamije nije samo u izgradnji objekta, već, kako ajet reče u redovnom obavljanju namaza, davanju zekata i čvrstog pouzdanja u Boga, Gospodara i Vladara, tako da se mimo Njega nikog ne boji.
Pa, hajde da svoj identitet, ponos i dostojanstvo sačuvamo, čuvajući naš namaz, našu sadaku, ostavljajući i prezirući harame i održavajući dobre i čvrste komšijske i rodbinske odnose.
Medžlis ovaj bajram dočekuje sa 5 novootovorenih džamija, i 12 džamija čija je izgradnja u toku, pa na nama je da upotpunime ove džamije i gradnjom ali i posjetom, pa neka nas Allah dž.š. na tome pomogne!
. . .
Draga braćo, znajte da je islam dokinuo sve druge svetkovine, a uspostavio dva istinska blagdana: ramazanski bajram (iidul-fitr) i kurban-bajram (iidul-adhaa). Iako su to po islamu praznici, islam opet i u takvo vrijeme upozorava da smo u prolaznom životu i da smo odgovorni za svaki čas na ovom dunjaluku, te zabranjuje i na bajram atmosferu pretjerane raskalašenosti i šenlučenja, već traži od nas samo jednu blagu opuštenost, raspoloženje i razdraganost, kojom ćemo krenuti u obilazak rodbine, komšiluka i poznanika, i koje ćemo, ako smo u mogućnosti, obradovati bajramlukom, a naše najmlađe slatkišima.
Upozoravamo da upotreba petardi i pucanja, koje nisu samo znak veselja, već nekog uistinu prepadnu, lahko postaje grijeh i sramota, jer prelazi u ezijet i smetnju, a ezijet i smetnje islam strogo zabranjuje.
Preporučujemo, shodno hadisu, post šest dana ševala, jer ko ih nakon ramazanskog posta isposti biće mu upisano kao da je cijelu godinu postio. Dakle, lijepo bi bilo da se poslije trećeg dana bajrama posti šest dana, ili uzastopce ili u razmaku, ali do kraja mjeseca svih šest ispostiti.
Poslije bajram-namaza svi džemati će otići na obilazak džematskih šehidskih ili običnih mezarluka i po pručenom Jasin-i-šerifu uputiti Bogu dovu za šehide i merhume.
Na kraju, još jedne vrlo važna napomena: Poslanik a.s. na oprosnom hadždžu se obratio broju od 150 000 prisutnih ashaba i rekao: “Neka prisutni prenese odsutnom” Moramo prevazići slabost da savjet i čujemu i ne čujemo, već, ako hoćemo sebi dobro ovo ćemo ne samo zapamtiti, već i drugima prenijeti. Jer riječi upute nisu upućeni samo tebi već i svima sa kim ti budeš u kontaktu bio.
Molimo Allaha dž.š. da nas na Pravi put uputi i na njemu učvrsti! (amin)
Medžlis IZ Prijedor vam želi Bajram šerif mubarek olsun!
Glavni imam: Merzuk ef. Hadžirušidović
Add comment