svabo
Usmenim izlaganjima glavnog agenta zastupničkog tima Srbije i Crne Gore Radoslava Stojanovića, koagenta Saše Obradovića i člana tog tima Tibora Varadija danas je u Međunarodnom sudu pravde u Haagu završen prvi dan usmenog iznošenja dokaza tužene strane po tužbi BiH protiv SCG za agresiju i genocid.
U Stojanovićevom izlaganju ukazano je na potrebu za rješavanjem spora dviju strana vansudskim i diplomatskim rješenjem, kao najboljim putem ka pomirenju. Glavni agent zastupničkog tima SCG je naveo primjer događanja u Srbiji 5. oktobra 2000. godine kada su milioni ljudi izašli na ulice i oslobodili tu zemlju od režima Slobodana Miloševića i time međunarodnu zajednicu od briga za stabilnost Balkana.
Pozitivnom smatra to što je nova vlast nastojala ispuniti međunarodne obaveze i počela odmah hapsiti i izručivati optuženike Haškom tribunalu za ratne zločine, uključujući bivšeg predsjednika Srbije i SR Jugosavije Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije Milana Milutinovića i pripadnike Generalštaba Vojske Jugoslavije.
Time su, prema njegovim riječima, u velikoj mjeri ispunjene obaveze prema Haškom tribunalu i dat doprinos utvrđivanju istine o događajima u BiH. Kazao je da je Haškom tribunalu dostavljeno više od 1.000 dokumenata, a SCG je otvorila državne arhive radi utvrđivanja pojedinačne odgovornosti počinilaca tih zločina.
Ta suradnja, smatra, nije rezultat samo obaveza države prema UN-u već i želje da se utvrdi istina i sudi svima za kršenje međunarodnog prava. Naglasio je da se pravi mir mora uspostaviti, ali da ga «moramo uspostaviti sami, jedni drugima priznati zločine i zajedno tražiti uzroke zlodjela”.
»Nova demokratska vlast je uspostavila poseban sud za suđenje u predmetima ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije. Većina zločinaca je već osuđena, uključujući ubice Bošnjaka koji se vide na videosnimku koji je nedavno viđen u cijelom svijetu». Stojanovićeve su riječ. Tome je dodao spremnost tužene strane tražiti rješenje dijalogom, «jer je to jedini način da se dođe do suradnje među susjedima», kao i svoj zaključak da odluke bilo kojeg suda, uključujući ovaj, da se prihvati ili odbaci tužba, mogu dovesti do daljnjeg ekstremizma i stvaranja atmosfere u kojoj bi ekstremističke snage mogle utjecati na širu javnost.
Na kraju je, spomenuvši ranije pokušaje tužene strane da se dođe do vansudskog rješenja diplomatskg spora, najavio da će u daljem izlaganju zastupnički tim SCG pokušati dovesti u pitanje nadležnost Suda te osporavati “činjenične netačnosti sadržane u tužbi BiH».
Zastupnik Saša Obradović ustvrdio je u svom izlaganju da većina dokaza iznesenih od tužioca nije relevantna i da nema niti jednog dokaza koji potvrđuje tvrdnje bh. strane. Netačnim smatra tvrdnje o sistematskom ubijanju i stradanju u BiH tokom ratnog perioda.
«Nije mi namjera da poreknem da su se zločini desili, ali ih nije bilo onoliko koliko je navedeno u tužbi i oni su deset puta manji od navedenog, kazao je Obradović, pri tome navodeći primjere «pretjerivanja» u brojevima stradalih Bošnjaka i Hrvata u Zvorniku, Kozarcu kod Prijedora, Hambarinama, Bijeljini, Brčkom i logorima Keraterm, Luka i Omarska.
Ustvrdio je da se ne mogu smatrati vjerodostojnim i pouzdanim izvori navedeni u dokumentima tužioca, jer BiH u njima nije navela dokaze koji bi potkrijepili te navode. Također smatra da se konačni izvještaj Komisije UN-a ne može uzeti kao pouzdan dokaz pred Sudom, te da se svaka informacija iz tog izvještaja mora procjenjivati u odnosu na izvor, od slučaja do slučaja. A to je, kazao je, ono što je trebalo da bude zadatak podnosioca tužbe.
«Zločini su počinjeni, ali brojevi su bili deset puta manji nego što je to navedeno u tužbi BiH pred ovim sudom», naglasio je Obradović. Na kraju svog usmenog izlaganja on je uime Srbije i Crne Gore izrazio suosjećanje svim ljudima Bosne i Hercegovine koji su prošli kroz patnju.
Izlaganje Tibora Varadija imalo je za cilj osporiti prirodu sukoba u BiH i nadležnost Međunarodnog suda pravde u Haagu.
Ustvrdio je da sukob u BiH, koji je označio kao veliku tragediju zbog broja počinjenih krivičnih djela, nije bio samo sukob Srba protiv nesrba. Pri tome je naveo primjer sukoba Bošnjaka i Hrvata, posebno u Mostaru, te sukobe “bošnjačkih frakcija” u regionu Bihaća. Smatra da to nije bio sukob dvije suverene države, nego sukob Srba, Bošnjaka i Hrvata. Kazao je da u samoj BiH postoje unutarnje kontroverze u vezi s ovom tužbom, između dvaju entiteta, «onih istih strana koje su učestvovale u konfliktu”.
Varadi je kazao da SRJ nije bila članica UN-a u vrijeme podnošenja tužbe BiH 1993. godine te zato nije ni imala pristup Međunarodnom sudu pravde u to vrijeme i nije bila obavezna prema članu 9. Konvencije o genocidu, koji jedini daje jurisdikciju ovom sudu.
Zato je najavio da će se u nastavku izlaganja tima SCG ponovno otvoriti pitanje nadležnosti Međunarodnog suda pravde u ovom slučaju.
Usmeno izlaganje zastupničkog tima SCG nastavlja se u četvrtak. Taj tim ima, u prvom krugu, sedam dana na raspolaganju da iznese svoje protuargumente.
Add comment