BiH u zadnjih deset godina je imala ukupno 13 predsjednika!

Uključujući aktuelne članove Predsjedništva, Bosna i Hercegovina je u zadnjih deset godina imala ukupno 13 predsjednika. To je, bez sumnje, evropski rekord, za koji BiH ima zahvaliti svojoj složenoj ustavnoj, političkoj i nacionalnoj strukturi.

Pregovori o ustavnim promjenama zasad nisu rezultirali dogovorom o uspostavi institucije predsjednika države umjesto sadašnjeg tročlanog Predsjedništva. To ne znači da takav dogovor u dogledno vrijeme neće biti postignut. Već postoji visoka razina saglasnosti o smanjivanju ovlasti budućeg šefa države, što bi mogao biti prvi korak ka konačnom dogovoru.

Međutim, bez obzira na to što će njegove ovlasti biti gotovo simbolične, opšte je prihvaćena procjena da na čelu države mora biti osoba visokih moralnih, intelektualnih i stručnih kvaliteta. Dosadašnji članovi Predsjedništva BiH imali su takvih kvaliteta, ali i nedostataka koji su često izbijali na površinu.

Od Daytona do danas državnim Predsjedništvom, pa time u Bosnom i Hercegovinom, upravljali su inženjeri, bivši oficiri, doktori, profesori i politolozi. Ipak, uvjerljivo je najviše bilo pravnika. Od prvog poslijeratnog saziva, pa sve do danas, gotovo uvijek su čak dvojica članova Predsjedništva bili pravnici. Uprkos tome, BiH je danas još daleko od toga da se kiti nazivom “pravne države”.

Većina naših dosadašnjih predsjednika iskusni su političari, a u vrijeme dok su obavljali spomenutu dužnost imali su iza sebe i značajno životno iskustvo. Gotovo svi su u Predsjedništvo ušli s više od 50 godina života, a samo je jedan od njih, Alija Izetbegović, koliko-toliko govorio engleski jezik.

Idealni predsjednik BiH mogao bi se sastaviti na osnovi nekih pozitivnih karakteristika većine dosadašnjih članova državnog Predsjedništva. Tako bi bilo poželjno da budući predsjednik ima životno i političko iskustvo Alije Izetbegovića i Živka Radišića, smirenost Joze Križanovića i Beriza Belkića, političku hrabrost Ante Jelavića, Krešimira Zubaka, Mirka Šarovića i Dragana Čovića, jednostavnost Borislava Paravca, te upornost Sulejmana Tihića i Ive Mire Jovića. Naravno, negativne osobine svakoga od njih trebalo bi, ako je moguće, izbjeći pri izboru prvog “zajedničkog” čelnika države.

U svakom slučaju, budući predsjednik BiH, ako ga bude, moraće se ponašati znatno drukčije od članova Predsjedništva BiH, koji su gotovo isključivo zastupali interese naroda koji ih je izabrao.

Osoba bez ratne hipoteke, proevropskih stajališta, određenog političkog iskustva i po mogućnosti solidnog znanja engleskog jezika, ideal je predsjednika koji bi Bosni i Hercegovini, sasvim sigurno, mogao olakšati evropski put.