svabo
Građani i građanke Bosne i Hercegovine 1. marta ove godine obilježavaju jubilej – 30. godišnjicu proglašenja nezavisnosti tada socijalističke republike danas države Bosne i Hercegovine. Ovaj dan i ovaj čin je postao najzačajniji istorijski i državotvorni akt Bosne i Hercegovine poslije drugog svjetskog rata. Preko dva miliona građana BiH, izjasnilo se da, kao i Slovenija i Hrvatska samo 9 mjeseci ranije juna 1991., te danasnja Sjeverna Makedonija, želi izaći iz već tada “krnje Jugoslavije” i živjeti u nezavisnoj, suverenoj, i cjelovitoj državi Bosni i Hercegovini.
Mnogi tvrde da je zbog ovog čina počeo rat, da je referendum za nezavisnost bio uperen protiv volje jednog naroda. To nije istina. Bosansko-hercegovačko društvo i država nisu bježali iz Jugoslavije ni zbog niti od srpskog ili srbijanskog naroda. Nije Bosna tada bježala ni zbog niti od bogatog zajedničkog kulturnog i istorijskog nasljeđa kojeg su građani Bosne i Hercegovine dijelili i još uvijek dijele sa Srbijom i Jugoslavijom. Bosna i njeni građani su tada bježali od jednog pomahnitalog režima Slobodana Miloševića, koji je mnogo prije vlada u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu, odlučio srušiti Jugoslaviju i na njenim ruševinama izgraditi veliku Srbiju. Ustav tadasnje SFRJ je prva prekrsila Republika Srbija septembra 1990. Ulazeci u platni sistem Jugoslavije da bi financirala osvajake ratove u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni iHercegovini, a na kraju i na Kosovu. Ostati u Miloševićevoj krnjoj Jugoslaviji značilo je podijeliti njegovu prirodu, karakter i saučestvovati u njegovim zlodjelima.
Sa ovog mjesta poručujemo domaćoj i međunarodnoj javnosti, naročito zvaničnicima i donosiocima političkih odluka u regionu da je rat u Bosni i Hercegovini bio nepravedni rat, agresija Miloseviceve Srbije, a kasnije Tudjmanove Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, rat nametnut od strane onih koji nikada u Bosni nisu živjeli, koju Bosnu nisu htjeli razumijeti i prihvatiti, od onih koji su je željeli uništiti, podijeliti i rasparčati, a njene narode navesti na krvavi bratoubilački sukob koji će ih zauvijek podijeliti i ostaviti trajno zavađenim. Na našu zajedničku nesreću mnogi bosansko-hercegovački građani, zavedeni, zbunjeni, uplašeni i medijski indroktrinirani od strane vlasti u Beogradu i Banjoj Luci, a kasnije i od strane zvanicnog Zagreba i Tudjmanovog rezima, ne prihvataju 1. mart kao njihov praznik niti Bosnu i Hercegovinu kao njihovu državu i domovinu.
Činjenica je da građani u Bosni danas različito gledaju na nezavisnost, istoriju i postojanje svoje države. Bosna je po tome kao i sve druge evropske države u kojima različite zajednice i narodi različito vide istoriju, kulturu i praznike. Ali se zbog toga ne negira pravo tih država i društava da postoje jedinstveni i nezavisni. Niko ne može zanijekati pravo Bosni i Hercegovini da postoji kao jedinstvena, nezavisna i međunarodno priznata država. Još manje može zanijekati i prekrojiti činjenicu da svi mi u Bosni dijelimo zajednički jezik, istoriju, kulturu; da dijelimo iste vrline i mane, dobro i zlo, uspjehe i poraze, ratove, zločine i žrtve. Niko zdravog razuma ne može zanijekati da je Bosna i Hercegovina svima nama zajednički prostor i zavičaj, naša gruda, domovina, otadžbina, zajednica, u kojoj su vijekovima zajedno živjeli naši preci; u kojoj danas ima dovoljno mjesta i resursa za dostojanstven život svih njenih građana i naroda; i u kojoj će biti mjesta za sve naše potomke.
Uprkos tome što naša domovina, država Bosna i Hercegovina ove godine slavi tri decenije nezavisnosti, međunarodne priznatosti, i članstva u Ujedinjenim nacijama ne prestaju propagandne kampanje kojima se negira njena državnost i nezavisnost. Ignoriše i prekraja se hiljadugodišnja istorija Bosne i Hercegovine i svi kulturni slojevi od kojih je naša domovina sazdana.
Mi ovdje sa ovoga mjesta pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine da odbace razarajuću politike i retoriku mržnje i podijela i da prigrle svoje komšije i sunarodnike, da prigrle različitosti, da prigrle našu zajedničku domovinu i sve konstruktivne politike koje vode ka pomirenju, suočavanju sa prošlošću, pravednom miru i opštem prosperitetu.
Voljeli bi da možemo ali ne možemo a da ne kažemo da 30. godišnjica nezavisnosti Bosne i Hercegovine dolazi u najmračnijem trenutku 21. vijeka, dok traje rušilački osvajački pohod jednog razularenog i moćnog režima iz Moskve nad svojim slabijim i bratskim susjedom. Slike iz Ukrajine danas ne mogu ostaviti ravnodušnim niti jednog Bosanca i Hercegovca koji je doživio ratne strahote ’90-ih godina. Sudbina i borba ukrajinskih građana danas je podsjetnik naše kolektivne traume. Kao nekada u Bosni, danas se u Ukrajini brani međunarodno pravo, brane se ljudska i građanska sloboda i prava, brane se demokratske vrijednosti, brani se pravo naroda da živi slobodan, nezavistan i zaštićen od progona i nasilja u demokratski uređenoj i pravnoj državi.
Poručujemo svima da je Dan nezavisnosti naše domovine dan demokratske slobode, demokratskog izbora, mira i razumijevanja. Dana nezavisnosti mora biti dan zaboravljenog i obnovljenog bratstva i jedinstva, dan srušenog i ponovo izgrađenog komišijskog povjerenja, dan međusobnog dijaloga i uvažavanja.
Pored Dana nezavisnosti, ove godine obilježavamo i Dan zahvalnosti. 6. mart nije praznik, ali je dan kada je ratne 1995. godine 1. mart proglasen drzavnim praznikom i po Ustavu Bosne i Hercegovine iz 1995. nakon sklapanja Dejtonskog Mirovnog Sporazuma, 1. mart je ostao drzavni praznik. Ovo mnogi sovinisti na Balkanu negiraju i lazu vlastiti narod da je 1. mart ‘nelegalan’, ali je to netacno. Ovog 6. Marta, mi gradjani Bosne i Hercegovine u preko 20 zemalja svijeta izrazavamo zahvalnost državama koje su prije 30 godina priznali Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, dan zahvalnosti prije svega posvećujemo građanima, društvima i državama Evrope i svijeta koji su prije 30 godina pomogli Bosni i njenim građanima da prežive ratne strahote i primili bosansko-hercegovačke izbjeglice u svoje okrilje. Koji su otvorili svoja vrata i ponudili siguran i dostojanstven život našim građanima u vremenima kada su sile mraka pokušavale sa lica zemlje izbrisati jednu zemlju, narod i kulturu. Zahvalni smo građanima i društvima koji su nam pružili ruku spasa i dali šansu da se okrijepimo, izliječimo, oporavimo, školujemo, radimo i izgradimo svoje nove domove u novim domovinama. Mi danas nismo vise samo Bosanci i Hercegovci, mi smo i Italijani, Finci, Danci, Nizozemci, Svedjani, Amerikanci, Kanadjani, Australijanci, Danci, Francuzi, Belgijanci, Nijemci, Austrijanci, Norvezani, Svicarci, Britanci, Irci, Slovenci, gradjani Republike Hrvatske…
Zahvalni smo našim komšijama i sugrađanima koji su nam prihvatili i koji nas uvažavaju kao jednake i ravnopravne građane, kao ravopravne učesnike u političkom i svakom drugom životu naših zajednica. Zahvalni smo evropskim i svjetskim novinarima, književnicima, pravnicima, sudijama, tužiocima, međunarodnim službenicima, intelektualcima i pojedinim političarima koji su u ta turobna vremena svoje vlade i javnost svojih država hrabro i beskompromisno izvještavali o pravom karakteru rata u Jugoslaviji i rata protiv Bosne i Hercegovine, o istini o braniocima i napadnutima i o agresorima i napadačima; o istini o logorima i zločinima, njihovim motivima, razmjerama i žrtvama. Njima su naše misli i zahvalnost upućene svakog dana, a ovog dana pogotovo. Neka ovaj Dan zahvalnosti širom svijeta Bosanci i Hercegovci proslave sa svojim komšijama i sugrađanima predstavljajući im ne samo istoriju naše domovine, već i najbolje iz tradicije, kulture, ekonomije i umjetnosti naše zemlje i svih njenih naroda.
Hvala vam za sve! I molimo vas da uticete na vase drzavnike, ministre, novinare, da nam pomognu da prekinemo dalje urusavanje nase drzave od strane istih onih snaga koje danas ruse Kijev, kao sto je prije 30 godina ruseno nase Sarajevo.
Mi kao gradjani Bosne i Hercegovine cemo nastaviti nase aktivnosti u smjeru razvoja drzave, obrazovanja, zdravstva, ekonomije, ici cemo da investiramo u nasu zemlju, nase znanje I novac tako da mlade generacije Bosanaca i Hercegovaca ne moraju da napustaju svoju zemlju, ovog puta ne zbog rata nego zato sto nemaju posla. Medjutim, da bismo mogli poceti, mi moramo imati novi Ustav koji ce biti u skladu sa Evropskom Konvencijom o Ljudskim Pravima, a ovaj to nije, mi moramo imati politicare koji nece negirati genocid I vrijedjati druge narode u Bosni I Hercegovini, mi moramo imati istinsku vladavinu prava tako da entitet republika srpska koji je priznat kao entitet/provincija nakon rata i nakon masovnih zlocina i genocida ne moze unilateralno da ponovo pravi svoju vojsku kao sto je planirano odlukom od 10. Decembra 2021. 10. Decembra se dodjeljuje Nobelova nagrada za mir, to je svjetski dan ljudskih prava, a u Banja Luci je 10.12.2021. donesena odluka da se, u suprotnosti sa Zakonom o oruzanim snagama Bosne i Hercegovine koji je usaglasen na drzavnom nivou od strane svih stranaka prije 15 godina, ponovo formira vojska republike srpske. Ista ona vojska koja je pocinila genocid za koji je u Den Hagu osudjen njen glavnokomandujuci, general Mladic, kao i njegov politicki vodja Karadzic, a u tom istom zatvoru, optuzen za genocid, umro i predsjednik Srbije, Slobodan Milosevic.
Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, to ne kazemo samo mi, nego svi koji u nju dodju. Zato vas sve, za kraj, pozivamo da od ove godine dodjete u nase Sarajevo, Mostar, Banja Luku, Trebinje, Brcko, Srebrenicu, Kozarac, Prijedor, Visoko, Medjugorje, Hutovo Blato, na rijeku Unu, Vrbas, Drinu, Neretvu, na planine Jahorinu, Bjelasnicu, Igman na kojima su se odrzale 14. Zimske olimpijske igre.
Dragi nasi, od sad, budite vi nasi gosti u nasoj lijepoj Bosni i Hercegovini! I osjecajte se kod kuce, kao sto se mi osjecamo danas ovdje s vama.
Add comment