svabo
Od ponedeljka je krenuo novi period zivljenja u Kozarcu. Pregrmili smo skolski zimski raspust i nasi osnovci su se vratili u svoje skolske klupe.
To vec samo po sebi donese novu energiju u carsiju i nova desavanja…
Vec nakon sabaha ulicama prolaze grupe ucnika koji dolaze autobusima, neke dovoze roditelji, tako da se u tom periodu na tren napravi guzva u Krkicima, nakon toga sve ponovo utihne do prvih dostavnih vozila i prve jutarnje kafe…
Od pola deset ujutro, tad najcesce pravim kafe pauzu negdje u Krkicima, pocinje veliki odmor u nasoj osnovnoj skoli, i ponovo se sav taj prostor ispuni energijom, djecijim smijehom i galamom…
Samim tim i carsija zivne, i pocne se kretati u tom ritmu, i sve to traje negdje do ikindije, nakon cega se ponovo carsija ucahuri i ceka novo skolsko zvono… Razlika su naravno tu cetvrtak i petak, zbog pijace i dzume…
I ovako bi se mogao opisati jedan uobicajan januarski dan u ovom dijelu carsije…
Zivot se odvija svakodnevno, ponekad ne stignem obaviti sve sto sam danas naumio, a onda sretnem nekoga ko se ubija od dosade 🙂
Cesto puta, i sam ujutro se probudim i ne znam sta da radim, a poznajem opet neke koji sanjaju o danu da se ujutro probude a da nemaju nekih obaveza 😉
I kako sad definisati situaciju u Kozarcu i zivota u njemu, npr. ima li posla?
Juce sam malo na tu temu, a i o dosta tome drugome, razgovarao sa nasim Jusufom Arifagicem, koji ovdje u Kozarcu vodi uspjesno nekoliko firmi, koje mogu biti primjer uspjesnog i zakonskog poslovanja i pokazatelj u kom smjeru treba da ide ne samo Kozarac, vec cijela Bosna i Hercegovina a da ne kazem i regija, jer vjerujte, ovaj koncept i projekt koji nas Juso radi je regionalnog i veceg znacaja i sigurno je jedno od svjetla koje sija na izlazu iz tunela.
Ono sto me je, izmedju ostalog, zanimalo jeste koliko zemljista obradjuje na nasem teritoriju posto vozeci se po nasim mjesnim zajednicama vidim jos uvijek dosta neobradjenog obradivog zemljista.
Nije me iznenadila, koliko rastuzila cinjenica da ipak dosta nase zemlje jos uvijek stoji neiskoristena.
Ono sto me plasi, zbog cega ovo i pisem, jeste da veliki broj nasih gradjana uopste ne razmislja o Zakonu u RS, koji izmedju ostaloga i kaze:
ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLjIŠTU
Obaveze vlasnika, odnosno korisnika poljoprivrednog zemljišta
Ĉlan 45.
(1)
Vlasnik, odnosno korisnik poljoprivrednog zemljišta dužan je da zemljište redovno obrađuje i da ga koristi na način koji najviše odgovara njegovoj prirodnoj plodnosti i postojećim ekonomskim i agrotehničkim uslovima
(2)
Vlasniku, odnosno korisniku poljoprivrednog zemljišta ne može se onemogućiti prilaz parcelama sa putnih komunikacija, a troškove nastale korišćenjem prilaza parcelama snosi korisnik prilaza.
Nemogućnost korišćenja poljoprivrednog zemljišta
Ĉlan 46.
Ako vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne koristi duže od jedne ekonomske godine poljoprivredno zemljište u skladu sa članom 45. ovog zakona, dužan je da omogući njegovo korišćenje, davanjem u zakup ili na drugi način u skladu sa propisima o davanju nepokretnosti u zakup.
Polako u ovoj zemlji dolaze i Zakoni i plasim se da zbog naseg nemara mozemo izgubiti i vise nego sto to sad u ovome trenutku mislimo.
Ovo je jedan od mnogih razloga zbog kojih apelujem ovom prilikom ljudima sa područja Kozarca, koji posjeduju određene količine obradivog poljoprivrednog zemljišta, a koje ne obrađuju, da razmotre mogućnost davanja u zakup istog na duži vremenski period.
Farma krava Arifagić ima potrebe za proizvodnjom većih količina stočne hrane za što su neophodne veće poljoprivredne površine, jer u ovom trenutku broji preko 600 grla i ima planove za dalje povećanje broja grla u narednih 5 godina.
S obzirom da da veći broj ljudi sa područja Kozarca boravi u trećim zemljama, a da su istovremeno i vlasnici poljoprivrednih parcela koje ne obrađuju, jasno je da veliki resurs za razvoj naše zajednice ostaje neiskorišten.
U skladu sa tim, ukoliko bi se navedene poljoprivredne površine stavile u funkciju to bi imalo izuzetan doprinos za dalji razvoj kako same farme Arifagić, tako i za sigurnost postojećih radnih mjesta i za otvaranje novih radnih mjesta. Samim tim to bi pomoglo daljem razvoju i opstanku našeg Kozarca.
Ukoliko ste zainteresovani, molimo Vas da kontaktirate na broj telefona 00387 52 320 212 ili na e-mail arifagicinvestment@hotmail.com .
Kad je insan zdrav i voda je slatka, i zaista bolestan covjek ima samo jednu zelju, a svi mi volimo reci Boze zdravlja, bice i para…
Danas smo posjetili naseg Fikreta Kusurana, kojeg ne trebam posebno predstavljati, pogotovo ne nasim ljubiteljima FK Bratstva, i drago mi je da Fico izgleda puno bolje i iskreno se nadam da ce se ubrzo vratiti i u nase klubske prostorije.
Ono sto bih jos za kraj rekao, jeste da se zaista trudimo da poboljsamo neke stvari, ne samo u klubu, i da smo vremenski ograniceni, zbog toga jos nismo objavili listu Kluba100 za ovu godinu, gdje nas vec ima 30-ak, ali trudimo se da i sa tim nekim stvarima uskoro budemo pri kraju i tako povecamo vidljivost i transparentnost naseg rada.
Nadam se da imate razumjevanja za sve to a ukoliko trebate nekih vise informacija, budite slobodni i javite se na mail: svabo@kozarac.ba .
Toliko ovaj put… Selam Kozarac…
Add comment