Još jedan lijep i sunčan, jesenji, dan, uz to i petak, u ovome blagoslovljenom mjesecu…
U čaršiji se standardno živi, svako za svojim obavezama, neko još tek traži te obaveze, uglavnom, ništa što bi se razlikovalo od uobičajne svakodnevnice…
A kad nema tračeva u čaršiji, postoji forum na www.kozarac.ba, forum jedne “mlade” stranice, koja tek što je prohodala u ovome virtualnom svijetu a već počinje da se bavi i “ozbiljnim” temama…
Sigurno da je mnogo ugodnije proći kraj nove zgrade, bila ona prazna ili ne, nego pored ruševine u koju te je strah pogledati a kamo li ući u nju da vidiš šta ima…
Jedne prilike jedan moj prijatelj, kada je došao na odmor u Kozarac, pitao me je kako je sad ? U smislu, ni komšije ti više nisu iste… Ja sam mu rekao, da su mi draže ove nove komšije koje zajedno sa mnom žive i bore se za život u ovoj čaršiji, nego stare komšije koje su prodale svoja imanja i rijetko ili skoro nikako ne dolaze. Možda malo grubo zvuči, ali s tim nisam želio nikoga da uvrijedim, imam u porodici takvih slučajeva, al’ su mi i dalje dragi i volim ih, bio mi je cilj da kažem, da smo mi najmanje krivi za ovo što se desilo Kozarcu, i što je Kozarac porušen bukvalno rečeno do temelja… Ma ‘ebeš i kuće kad nema raje, pobilo nas i rastjeralo na sve četiri strane svijeta…
Al’ evo fala Bogu, vratili smo se, i pomalo se još uvijek vraćamo, kažem vratili smo se, a znate kakve su reakcije kada se na internmetu postavi pitanje:”Raja kada ćete u Kozarac, al’ ono za stvarno?”
Ja ne mogu napasti nekoga, ko ovdje u Kozarcu gradi ovako slične zgrade, koje će u budućnosti moći predstavljati stambeni fond za potencionalni kadar, koji bi živio u Kozarcu, treba se boriti sa Opštinom Prijedor i plus ulagati…
Tačno je da nam fali firmi, ali to nije razlog da napadamo nekoga što pravi zgrade, to je ko i za džamije, što će nam džamije, trebaju nam fabrike!
Bojim se da bi danas sutra i neka nova fabrika bila robovlasničkog tipa gdje bi radnik gulio za trista maraka plate, ali ono što bi dobili jeste PROIZVODNJA, ono što fali…
Dobro je rekao Beny, sve se radi radi interesa, pa i buduće firme bi bile s istim takvim interesom, ili bi na kraju propale…
Ne vjerujem da je mnogo šta i ostalo od društvene imovine u Kozarcu, odavno smo mi pisali i o kinu i štampariji, i o pilani, ali niko ni repom nije mrdno, pa ako je tako, onda prihvatimo to kako jeste i gledajmo šta nam je činiti da to stanje promjenimo.
Ima li deset kozarčana koji bi se udružili i skuckali MILION maraka za pokretanje nekog mini preduzeća, bilo da je to mljekara ili pilana? Ima li?
Ima ih koji imaju sredstva, al’ ih nema zajedno…
To je tako, puno sam u ovome tekstu htio reči, a bojim se da nisam haman ništa rekao, ono što je sigurno jeste da situacija u Kozarcu mnogo drugačije izgleda, kada ustaneš ujutro i prošetaš ovom ulicom, a da i ne kontaš da se ovo zove KOZARAC, nego kada želiš mjenjati stanje u Kozarcu preko www.kozarac.ba…..
Meni je drago da ova stranica sazrijeva i u tom pogledu, mišljenja sam da je konačno vrijeme da se povuće crta na ovih zadnjih 5 godina povratničkog perioda, i da se krene u novi neki petogodišnji plan, šta Kozarac treba da bude u budućnosti, mjesto koje će živjeti, kako od sezone tako i od svoga rada, tokom čitave godine ili turističko mjesto, bez ikakve turističke ponude?
Na nama je samim da se uključimo i da pokušamo naći riješenja za pitanja i probleme koja se nameću, ali prije svega svedimo sami svoje račune i pogledajmo šta smo to uradili za Kozarac, pa onda recimo nešto drugima…
Za kraj, evo konkretno jedan primjer:
Grupa građana, entuzijasta, je preuzela inicijativu za asfaltiranje puta za Gutiće. Otvorili su račun u NOVOJ BANJALUČKOJ BANCI Agencija Kozarac.Sve uplate iz inostranstva možete vršiti na ime
Selam Kozarac…gdje god da si…
Add comment