Kozarac.ba

Da te Allah dž.š. nagradi, dragi Jasminko ef.


Čudni su životni putevi, čudna je ljudska sudbina, čudno je kako je svijet mali…

“U svakom gradu, kuću gradi”, stara je narodna izreka i sigurno ima na svojoj težini, jer nikada insan ne zna gdje će se zadesiti i s kim će se sve sresti u životu…

Jasminko je bio naš musafir prošlog ramazana, bio je u Kozarcu u tom mubarek mjesecu i predvodio je vjerske aktivnosti u džematu Kalata, gdje su džematlije tek bile uvele grijanje u džamiju i osposobili je tek toliko kako bi se mogla u njoj klanjati teravija…

Mlad i uvijek nasmijan, lako se uklopio u džemat u kojem se našao i znao je sa svakim naći zajedničku riječ, od nas mlađi pa do didova, sa svima je bio dobar i kod sviju je bio cijenjen i poštovan…

Džumu je održavao sa tri stepenice minbere, koju smo skovali tek da se ima…

U tim mubarek danima i noćima, družili smo se često, a skoro svaku noć nezaobilazno je bilo kafendisanje uz šerbe i kolače, gdje smo prebirali po raznim temama počevši od Ibn Tejmije i fikhskih mesela do Manchester uniteda i Engleske premijer lige…

Lijepa vremena kao i svaki ramazan, a Jasminku se izrazito dopao Kozarac, kojeg je za to kratko vrijeme dosta upoznao, kao i ljude, pogotovo kroz iftare i ostale džematske aktivnosti, sve do onih najtužnijih trenutaka kada ispraćamo nekoga od nas na bolji Budući svijet…

Najviše ga je dojmio naš običaj “dijeljenja halve” djeci, nakon ikindije namaza, uoći Bajrama, što se kod nas, od kad ja sebe pamtim, a sigurno još i prije, uprilići u svakome džematu…

Istina, danas se najmanje podijeli halve, mada i nje još uvijek ima, ali najčešće su to danas čokoladice, rolati, bomboni, štapići, smoki, voće itd.itd. , sve ono što je sitnica za jednoga velikog insana, koji to kupi umjesto kusura od cigara, ali za maloga insana, za dijete koje drži praznu kesu i sa nevjericom i neopisivom srećom gleda kako mu narod puni tu kesu raznoraznim đakonijama nešto ogromno za njega, sve što treba da bude sretan…

Na kraju se prouče zadnji odlomci iz Kur’ana i uputi dova Svevišnjem, da nam ukabuli post, da da bereketa svima nama i da nas uvede među svoje dobre robove…

Ovo je adet koji sigurno treba njegovati, jer na ovakav jedan način naša djeca još više vole odlaske u džamiju, i vežu se za Allahovu kuću, a u takvoj djeci je hajr sigurno…

Nakon Bajrama, Jasenko se vratio u Sarajevo svojim obavezama, porodici, studiranju itd. svremena na vrijeme, dolazio bi koji haber od njega, ono, da je dobro i da nas selami, na šta smo mu odgovarali, a ja sam ponekada mislio kako su male šanse da se ponovo sretnemo u životu…

Evo, godinu dana kasnije, ponovo klanjamo teraviju u džamiji, koja danas ima prelijepu munaru, sređenu i iznutra i vana, sa bogato ukrašenom minberom, a Allah dž.š. je dao da se ponovo sretnemo sa Jasminkom, ovaj put, put ga je ponovo nanijeo na Kozarčane…

Zadesio se u džematu Attnang P.Austrija gdje se sreo sa našim ljudima, među kojima i našim Pennyem, Enesom Kahrimanovićem s kojim se aktivno uključio u Ramazansku akciju, pomoći djeci iz familije Velić, koja su nažalost jako mlada postala jetimi…
Njihov džemat je najviše iskupio u ovoj akciji, koja još uvijek traje, preko 3 000 € pomoći za Veliće, ne računajući neka sredstva koja su stigla iz ovoga džemata kao zekjat…

Jasminko, hvala ti, volim te u ime Allaha, kao i sviju vas redom, hvala tebi, Pennyu, Maši koji ste svi zajedno radili u ovoj akciji, kao i svima koji su u njoj učestvovali…
Eto sudbine da se ponovo sretnemo, da te Allah dž.š. nagradi, dragi Jasminko ef.


Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.