Da te Allah dž.š. nagradi, dragi Jasminko ef.

Čudni su životni putevi, čudna je ljudska sudbina, čudno je kako je svijet mali…

“U svakom gradu, kuću gradi”, stara je narodna izreka i sigurno ima na svojoj težini, jer nikada insan ne zna gdje će se zadesiti i s kim će se sve sresti u životu…

Jasminko je bio naš musafir prošlog ramazana, bio je u Kozarcu u tom mubarek mjesecu i predvodio je vjerske aktivnosti u džematu Kalata, gdje su džematlije tek bile uvele grijanje u džamiju i osposobili je tek toliko kako bi se mogla u njoj klanjati teravija…

Mlad i uvijek nasmijan, lako se uklopio u džemat u kojem se našao i znao je sa svakim naći zajedničku riječ, od nas mlađi pa do didova, sa svima je bio dobar i kod sviju je bio cijenjen i poštovan…

Džumu je održavao sa tri stepenice minbere, koju smo skovali tek da se ima…

U tim mubarek danima i noćima, družili smo se često, a skoro svaku noć nezaobilazno je bilo kafendisanje uz šerbe i kolače, gdje smo prebirali po raznim temama počevši od Ibn Tejmije i fikhskih mesela do Manchester uniteda i Engleske premijer lige…

Lijepa vremena kao i svaki ramazan, a Jasminku se izrazito dopao Kozarac, kojeg je za to kratko vrijeme dosta upoznao, kao i ljude, pogotovo kroz iftare i ostale džematske aktivnosti, sve do onih najtužnijih trenutaka kada ispraćamo nekoga od nas na bolji Budući svijet…

Najviše ga je dojmio naš običaj “dijeljenja halve” djeci, nakon ikindije namaza, uoći Bajrama, što se kod nas, od kad ja sebe pamtim, a sigurno još i prije, uprilići u svakome džematu…

Istina, danas se najmanje podijeli halve, mada i nje još uvijek ima, ali najčešće su to danas čokoladice, rolati, bomboni, štapići, smoki, voće itd.itd. , sve ono što je sitnica za jednoga velikog insana, koji to kupi umjesto kusura od cigara, ali za maloga insana, za dijete koje drži praznu kesu i sa nevjericom i neopisivom srećom gleda kako mu narod puni tu kesu raznoraznim đakonijama nešto ogromno za njega, sve što treba da bude sretan…

Na kraju se prouče zadnji odlomci iz Kur'ana i uputi dova Svevišnjem, da nam ukabuli post, da da bereketa svima nama i da nas uvede među svoje dobre robove…

Ovo je adet koji sigurno treba njegovati, jer na ovakav jedan način naša djeca još više vole odlaske u džamiju, i vežu se za Allahovu kuću, a u takvoj djeci je hajr sigurno…

Nakon Bajrama, Jasenko se vratio u Sarajevo svojim obavezama, porodici, studiranju itd. svremena na vrijeme, dolazio bi koji haber od njega, ono, da je dobro i da nas selami, na šta smo mu odgovarali, a ja sam ponekada mislio kako su male šanse da se ponovo sretnemo u životu…

Evo, godinu dana kasnije, ponovo klanjamo teraviju u džamiji, koja danas ima prelijepu munaru, sređenu i iznutra i vana, sa bogato ukrašenom minberom, a Allah dž.š. je dao da se ponovo sretnemo sa Jasminkom, ovaj put, put ga je ponovo nanijeo na Kozarčane…

Zadesio se u džematu Attnang P.Austrija gdje se sreo sa našim ljudima, među kojima i našim Pennyem, Enesom Kahrimanovićem s kojim se aktivno uključio u Ramazansku akciju, pomoći djeci iz familije Velić, koja su nažalost jako mlada postala jetimi…
Njihov džemat je najviše iskupio u ovoj akciji, koja još uvijek traje, preko 3 000 € pomoći za Veliće, ne računajući neka sredstva koja su stigla iz ovoga džemata kao zekjat…

Jasminko, hvala ti, volim te u ime Allaha, kao i sviju vas redom, hvala tebi, Pennyu, Maši koji ste svi zajedno radili u ovoj akciji, kao i svima koji su u njoj učestvovali…
Eto sudbine da se ponovo sretnemo, da te Allah dž.š. nagradi, dragi Jasminko ef.