svabo
” U Bosni i Hercegovini ima znatan broj gradova čija historija dopire do srednjeg vijeka pa i dublje a čija prošlost nije u dovoljnoj mjeri istražena. Jedan od tih gradova je Kozarac, mjesto u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Ima više razloga zašto ovaj gradić nije nikada prerastao u veće urbano naselje modernog tipa. To su, prije svega, ratna dešavanja koja su Kozarac zaustavljala u tom njegovom pohodu. Mogli bismo navoditi još razloga, među njima istaći i blizinu Prijedora, kao većeg centra. Možda i nedostatak nekih prirodnih pogodnosti za brzi razvoj, kao što je blizina velike rijeke, i slično.
Unatoč svemu tome, Kozarac se kroz historiju uspijevao održati i sačuvati svoj povijesni kontinuitet kao varoš. Ako za polaznu tačku njegove novije historije uzmemo do sada nama poznato prvo spominjanje iz 1334. godine, to je skoro sedam stoljeća njegove prošlosti koju koliko-toliko možemo pratiti… Njegova historija je bila često polje interesovanja raznih istraživača, najviše historičara. Tako je, posebno u poslijednjih nekoliko decenija, o Kozarcu napisano više korisnih radova koji se tiču njegove historije. Nezvanično bi osobe koje su se bavile poviješću Kozarca, mogle podijeliti u dvije grupe. U prvu grupu bi išli istraživači kojima je Kozarac bio direktna tema, a u drugu grupu oni koji se direktno nisu bavili Kozarcem, ali su, svojim brojnim radovima, dali veliki doprinos rasvjetljavanju njegove historije.
U prvu grupu bismo stavili poznatog bosansko-hercegovačkog novinara i publicistu, inače rođenog Kozarčanina, Vehida Gunića i njegovih nekoliko radova o Kozarcu i Kozarčanima u širem vremenskom rasponu, zatim sistematičnog Hasana Škapura i njegov iscrpan rad “Iz prošlosti Kozarca”, Teufika Hadžića, živog svjedoka događaja u Kozarcu u vremenskom rasponu preko sedamdeset godina i njgovu knjigu “Džamije i džemati Kozarca”, koja daje obilje podataka o vjerskom životu Kozarca, njegove okoline, ali i o samom Kozarcu.
Spomenućemo još jednu osobu koja je pisala o Kozarcu, iako se direktno nije bavila njegovom historijom. To je dr. Stevo Dalmacija i njegovih nekoliko radova iz oblasti filoloških nauka, koji mogu biti velika pomoć u bavljenju ovim pitanjem.
U drugu grupu moramo ubrojati akademika Hamdiju Kreševljakovića i tu, prije svega, njegov rad o kapetanijama u Bosni i Hercegovini, zatim prof. dr. Enesa Pelidiju i njegove radove: ” Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira”, zatim njegov rad “Banjalučki boj iz 1737.”, Mehmeda Mujezinovića i njegovo istraživanje islamske epigrafike u Bosni i Hercegovini, dr. Abdurahmana Nametka, prof. dr. Galiba Šljivu i mnoge druge.
Svi su mi bili velika pomoć pri izradi ovoga rada te im i na ovaj način izjavljujem svoju zahvalnost. Ima još osoba kojima dugujem zahvalnost za pomoć u izradi ove knjige ali bi za njihovo nabrajanje trebalo mnogo više vremena i prostora nego što ga imam ovom prilikom.
Ipak, posebnu zahvalnost dugujem Medžlisu islamske zajednice Kozarac, bez čije materijalne pomoći ova knjiga ne bi ugledala svijetlo dana, kao i recenzentima prof. dr. Enesu Pelidiji i prof. dr. Salihu Jalimanu, na vrlo korisnim sugestijama.
Naravno, ovim radom nije kazana poslijednja riječ kada je u pitanju historija Kozarca, samo je data ideja za mnogo ozbiljnije bavljenje ovom temom, kao i historijom mnogih drugih gradova u Bosni i Hercegovini.”
Ovu knjigu posvećujem svojim rahmetli roditeljima Muhamedu i Šefiki Bašić…
Kemal Bašić
Add comment