“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Nije vjernik samo onaj ko čini ono što je naređeno ili izbjegava ono što je zabranjeno. Vjernik potpunog imana je ona u čijem srcu nema ni grama suprotstavljanja i koji se ne predaje vesvesama koje mu bivaju servirane. Kada god se povećaju njegovi problemi i iskušenja, poveća se i njegov iman i predanost Uzvišenom Allahu. On moli Allaha, ali ne vidi tragove svoje dove! Uprkos tome, njegovo stanje se ne mijenja, jer je on svjestan da je samo rob i da ima Vladara koji postupa shodno Svojoj volji. Ukoliko se u njegovom srcu javi odbojnost prema Allahovoj odredbi, takav čovjek iz stepena robovanja prelazi u stepen rasprave, kao što je učinio Iblis. Snažan iman pokazuje svoje plodove u trenucima jakih iskušenja.
Gledajući primjer Jahje b. Zekerijaha, a.s., kako ga je grješnik i nasilnik savladao, naredio njegovo ubistvo i zaklao ga, kod nekoga se u duši može javiti misao: „Pa zašto ga Onaj ko ga je poslao kao vjerovjesnika nije zaštitio?“ Isti je slučaj i sa ostalim vjerovjesnicima koji su bili žrtva nasilnika. Ako bi čovjek i pomislio da Allah nije moćan zaštiti Svog vjerovjesnika to bi bio kufr!
Ako čovjek zna da je Allah bio moćan odvratiti tu nepravdu od vjerovjesnika, a ipak nije to uradio, da je dao da muslimani osjećaju glad, a nevjernici budu siti, da se muslimani razbolijevaju, a nevjernici budu u zdravlju, onda mu jedino preostaje da se potpuno preda odredbi svoga Gospodara, iako u tom trenutku trpi bol i izgara.
Jusuf, sin Jakubov, a.s., je otišao, a iza njega je ostao otac koji je za njim plakao osamdeset godina, ne gubeći nadu. Kada je izgubio i drugog sina, kazao je: Možda mi ih Allah zajedno dovede.
Musa, a.s., je dovio protiv faraona, pa mu je Allah uslišao dovu nakon četrdeset godina.
Vjerovjesnici su ubijani, a Allah nije Svojom moću to zaustavio. Također, čarobnjaci u vrijeme faraona su razapeti i odsječene su im i ruke i noge.
Koliko je samo iskušenja koja su pogodila ove ljude, pa im je to samo predanost i zadovoljstvo povećalo!
I ovdje shvatamo pravo značenje riječi Uzvišenog Allaha: Allah je njima zadovoljan. U tome se ogleda snaga imana, a ne samo u broju rekata!
Hasan el-Basri je kazao: „U dobroti i rahatluku su svi ljudi isti, pravo lice se pokaže kada nastupe iskušenja.“
(Iz djela Sajdu-l-hatir Ibn Dževzija)
Add comment