.jpg)
svabo
Evo, vec smo na polovini juna, polovini ove 2013. godine, dan za dan, od cetvrtka do cetvrtka, od dzume do dzume, od traca do traca, prepolovismo i ovu godinu.
Sad smo vec pred pocetkom “sezone” kada se Kozarac pocinje puniti svojim stanovnistvom i kada pocinje lazni sjaj dobrog zivota u Kozarcu. Vec vidjeno po ko zna kolio puta, mjesec dva razularenosti, svadbi i veselja i onda opet put pod noge pa svako za svoju tastaturu, po svome profilu… U svoj virtualni svijet, lajkanja i serovanja…
Nije ni to lose, ko moze, izbrijati se mjesec dva, odmarati se od svih problema i briga, ne misliti ni na posao ni na drzavu, ali sta poslije, pogotovo za one koji ostaju u ovoj nedodjiji?
Pisem ovo iz razloga sto se cesto pise kako se nesto treba organizovati i u sezoni kad ima raje, a vec iz dobrog iskustva znam da slabo raje bude i na dogadjajima koji se vec unazad, skoro desetak godina redovno organizuju. Mozda je to i do organizatora, mozda smo se i zasitili jedni drugih ali cinjenica je da smo prestali i komunicirati o tome, prestali i planirati, tako da se ove godine i ne treba mnogo ocekivati.
Mozda se ovo cini malo pesimisticno, ali u neku ruku to je i dobra stvar za Kozarac, da se pocne misliti na 24h u 365 dana a ovo par mjeseci i ako bude i ako ne bude, i treba vise da se okrenemo sistemskom i institucionalnom rjesavanju problema.
Nisam ni zelio da pisem o losim stvarima, kojih nazalost ima, ko i bilo gdje na Zemlji, cak sto vise ovaj Jutarnji trac zelim posvetiti jednom projektu o kojem smo vec dosta i pisali na kozarac.ba a o kojem sam imao prilike vise saznati, pa mi se cini da u biti i premalo govorimo o ovome s obzirom koliko je ovaj projekat velik i bitan, ne samo za Kozarac i ovaj kraj, nego za citavu Bosnu i Hercegovinu a i regiju.
Nakon sto je ekipa Radio-televizije Bosne i Hercegovine, u sklopu svog dokumentarno savremenog programa, realizovala kraci film o nasem Jusufu Arifagicu i njegovom projektu i firmi Arifagic Investment, koji smo takodjer objavljivali na kozarac.ba, a kako se radi zaista o jedinstvenom projektu u nasoj zemlji, doslo se na ideju da se realizuje duzi dokumentarni film, a sto je podrzala ambasada Norveske u nasoj zemlji.
Tim povodom, kao sto sam i pisao u zadnjem Jutarnjem tracu, boravio sam krajem maja u Norveskoj zajedno sa nasim Jusufom Arifagicem i ekipom Mebius Filma, koja je radila na snimanju materijala za dokumentarac.
Zajdno sa nama bio je i gospodin Zoran Rosic iz Osjeka, predstavnik GEA Farm Technologies iz Hrvatske, koji je u ovome projektu od samoga pocetka i koji se dosta zalaze da se isti i uspjesno realizuje.
Za tih pet dana, koliko smo proveli u Norveskoj radeci na filmu, imao sam priliku cuti pricu o sudbinama nasih ljudi koji su se ratnih godina nasli u Norveskoj kao prognanici i bivsi logorasi, i svim tim mukama i borbama da se zapocne novi normalniji zivot.
Od kolektivnih centara, zivota u jednoj sobi, socijalnih stanova do zaposlenja i kupovine prvih privatnih kuca i stanova i konacnoj integraciji u Norvesko drustvo.
Mogu samo pretpostaviti iskusenja na koja su nailazili nasi ljudi nakon tek prezivljenih strahota i koliko je trebalo vremena i napora da se covjek privikne na novi “normalniji” zivot u tudzini.
Bez obzira na sve ljepote Norveske i svo gostoprimstvo ovih ljudi vjerujem da sve to nije bilo nimalo lako i da, pogotovo oni stariji i dalje imaju zelju za povratak u svoju domovinu.
Upravo tih dana po Norveskoj se obiljezavalo 20 godina od dolaska Bosanaca i Hercegovaca u Norvesku, a jedan takav dogadjaj bio je i u Oslu, na kojem smo nazalost vrlo malo ostali tako da nisam uspio zabiljeziti i taj dogadjaj.
Ono bitnije, sto je vezano za sam projekat, zbog kojeg se film i snima, jeste da iza ovoga projekta stoji i sama Norveska Vlada kao i nauka, te da ce Juso kao noreski farmer imati svu podrsku kao i bilo koji drugi norvezanin, te da je ovo prva norveska farma koja se gradi izvan njenih granica.
Za mene licno, najbitnije je da ce to biti buduci naucno istrazivacki centar u koji ce na praksu dolaziti studenti iz cijele regije a i sire, te da se ovdje radi sa najsavremenijom opremom koju prati i nauka, sto ce nasem kraju dati veliki poticaj za razvoj privrede a samim tim i povecanje zivotnog standarda.
Uporedjivati uslove za bavljenje poljoprivrede u Norveskoj, sa ekstremnim i dugim zimama, i Bosne i Hercegovine, je zaista smijesno kao sto su nazalost smijesni nasi rezultati u poljprivrednoj proizvodnji u odnosu na Norvesku, i zaista mozemo puno toga nauciti od ovih vrijedni ljudi.
Bio sam zadivljen uredjenim i zasadjenim njivama, za razliku od nasih pustara i sikara, jeino na sta se nisam mogao navici bilo je nocno vrijeme, tako da sam sjedeci kod Temsija skoro docekao sabah cekajuci da se smrkne 🙂
Nesto vise vezano za ovo putovanje mozete vidjeti u slijedecem kracem prilogu:
A kako je sve to izgledalo u Norveskoj, dok je trajalo samo snimanje, mozete vidjeti u slijedecem video, redi se o sirovom materijalu koji smo radili za kozarac.ba, nazalost, zbog tehnick (ne) mogucnosti objavljujemo sirovi materijal. ali nadamo se da ce te moci vidjeti sta se sve vidjelo i snimalo u Norveskoj, a takodjer da cemo ubrzo imati mogucnosti i za bolje montiranje videa i pravljenja boljih video snimaka.
Toliko ovaj put…
Add comment