Gradonačelnik grada u kojem je civilnim aktivistima pre dva meseca bilo zabranjeno da prošetaju ulicom i obeleže Međunarodni dan ljudskih prava ispalio je u javnost novi biser: u Prijedoru cvetaju prava i slobode, dok idiličnu svakodnevicu kvare minorne grupe koje ne žele da gledaju u svetlu budućnost
Kao u najblistavijim danima propagande “Kozarskog vjesnika” iz ratnih dana, PR služba prijedorskog gradonačelnika Marka Pavića sročila je u petak na zvaničnoj internet stranici Grada urnebesnu vest o sastanku Pavića i šefice kancelarije Saveta Evrope za BiH Mari En Henesi, pod smehotresnim naslovom – “U Prijedoru se sloboda govora i okupljanja podrazumijevaju”.
Sloboda govora i sloboda okupljanja se, čitamo u Pavićevom veb biltenu, u ovom gradu podrazumijevaju, “a priče da to nije tako širi jedan manji broj nevladinih organizacija koje nemaju članstva, a koje imaju samo kompjutere sa kojih pišu na brojne adrese po Evropi.”
Pavić još dodaje da je “zamolio” te nevladine organizacije da “nađu odluku kojom je grad Prijedor nešto zabranio ili pismo kojim je od grada tražena saglasnost”.
“Nema ni jednog ni drugog i, normalno, da svako ko hoće argumente on je poslije toga siguran da su to izmišljene priče koje služe dizanju tenzija, a ne boljem razumijevanju i zajedničkom napretku Prijedora.”
Podsetimo, nekoliko dana uoči legalno prijavljene šetnje koju su 10. decembra prošle godine nameravale da održe organizacije okupljene oko Odbora za obilježavanje 20. godišnjice stradanja Prijedorčana, lokalna policija im je uputila dopis kojim se šetnja zabranjuje. Skup im je bio odobren na glavnom gradskom trgu, istom onom na kojem im je u maju prošle godine zabranjen skup uz obrazloženje da to mesto nije pogodno za pružanje sigurnosti.
Pojedini organizatori decembarske šetnje uz to su više puta odlazili na informativne razgovore u policijsku stanicu, neki, prema rečima aktiviste Edina Ramulića, čak i u večernjim satima.
Decembarska zabrana nije jedna: kako smo već pomenuli, policija je zabranila i skup u maju 2012. godine, kada je grupa organizacija planirala da postavi instalaciju u znak sećanja na 265 žena Prijedora koje su stradale u genocidu počinjenom na toj teritoriji. Lokalnoj vlasti se, međutim, nije dopalo što se u manifestaciji pominje i zabranjena reč – genocid, te je skup zabranjen.
Što se Marka Pavića tiče, sećanje je dozvoljeno, ali pod određenim uslovima i, kako se čini, sa eufemizmima koji će istisnuti Omražena Reč.
“Moj cilj je da nikada niko ništa ne zaboravi, ali da svi praštamo i da svi okrenemo pogled ka budućnosti jer ćemo samo tako odigrati svoju istorijsku ulogu da mladima ostavimo zdrav grad u kojem će se moći razvijati”, rekao je Pavić nakon sastanka sa Mari En Henesi koja nije obratila novinarima.
U prijedorskoj opštini do sada je otkriveno preko 60 masovnih grobnica sa oko 2.000 tela. Iz grada je proterano gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo. Od onih koji su ostali, većina je završila u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima oko Prijedora.
Za to vreme, lokalni mediji su u nepotpisanim tekstovima pravili spiskove nepodobnih, dok su logore u kojima su ljudi svakodnevno umirali, predstavljali kao bajkovita mesta i utočišta od “muslimanskih ekstremista”.
Dvadeset godina kasnije, slične bajke čitamo i na Pavićevom sajtu. Tehnologija je napredovala, sve ostalo stoji.
(e-novine)
Add comment