Željko Subotić, jedan od najvećih kompozitora narodne i pop muzike na prostoru bivše Jugoslavije, preminuo je 13. januara u 60. godini, nakon duge bolesti prouzrokovane teškim uslovima života. Umro je u bijedi, napušten i zaboravljen od svih.
Subotić se muzikom bavio pet decenija, a radio je sa najvećim zvijezdama jugoslavenske estrade.
Napisao je nekoliko desetaka hitova, među kojima su “I tebe sam sit kafano” za Harisa Džinovića, “Mene je učilo vrijeme” za Halida Muslimovića, “Kad me jednom za te ne bude” za Kemala Montena, “Prošlost moja” za Miroslava Ilića, “Tamno nebo nad Beogradom” za Željka Samardžića, a pisao je pjesme i za Tomu Zdravkovića, Nedu Ukraden, Mitra Mirića, Fadila Toskića, Sandija Cenova, Zoricu Marković, Vesnu Zmijanac i mnoge druge pjevače, objavio je Press.
Subotić, koji je rođen u Sarajevu, početkom rata preselio je u Čačak, a nakon toga u Bijeljinu, gdje je komponovao za nekoliko izdavačkih kuća.
Posljednjih godina živio je veoma skromno, zaboravljen od prijatelja s estrade, kao usamljeni boem, jer nije imao porodicu.
“Umro je bukvalno od gladi i iznemoglosti. Nikada nikoga nije želio da opterećuje. Živio je u jednoj straćari, a zbog teških uslova života je i obolio. Žalosno je što su asocijacije muzičkih umjetnika iz Srbije i BiH potpuno zaboravile tog čovjeka. Mnogi su od njegovog talenta debelo zaradili, pa i danas zarađuju na njegovim hitovima. Uzmite samo pjesmu “I tebe sam sit kafano”, uz koju se posljednjih 20-30 godina pravi lom u svakoj kafani na prostoru bivše Jugoslavije. Umjetničkim dušama poput njega je potrebna pomoć u ovim teškim vremenima, da im njihova udruženja svakog meseca na račun uplaćuju određenu sumu novca za život. On je mogao da živi kao car samo od uplate autorskih tantijema, a umro je kao posljednji bijednik. To je zaista žalosno”, kazao je Siniša Kajmaković iz izdavačke kuće Renome iz Bijeljine.
Subotić je sahranjen na gradskom groblju Pučile u Bijeljini.
Add comment