Piše: Ian O'Neill
Kada je Felix Baumgartner u nedjelju napravio mali korak u stratosfersku prazninu, milioni ljudi su napravili taj korak s njim. Na visini od nešto više od 128.100 stopa (39.045 metara), svaki pokret ovog austrijskog avanturiste bilježen je kamerama koje su unutar i izvan Red Bull Stratos kapsule snimale pokušaj obaranja rekorda.
Skok se mogao pratiti uživo na Red Bullovom YouTube kanalu, a prenosile su ga novinske organizacije širom svijeta. Discovery Channel je prekinuo svoj planirani program kako bi događaj emitirao uživo, čime je zabilježio ogromnu gledanost. I sam Red Bullov YouTube kanal također je oborio rekord: Misiju Stratos istovremeno je gledalo osam miliona ljudi. Skok Felixa Baumgartnera je bio tema o kojoj se najviše pisalo na Twitteru. Ukratko, svako je bio začuđen i impresioniran odlučnošću jednog čovjeka da riskira svoj život skokom iz helijumskog balona i zauvijek upiše svoje ime u historiju.
No, uveliko predstavljan kao "svemirski skok" to uopće nije bio skok iz svemira, iako bi vas Red Bullov moto "misija na rubu svemira" mogao navesti na to da pomislite da je Baumgartner obukao svemirsko odijelo i skočio iz područja izvan Zemljine atmosfere. Kao što su to mnogi upućeni gledatelji misije Stratos komentirali, međunarodno priznata granica gdje atmosfera "završava" a svemir "počinje" nalazi se na visini od 100 kilometara (62 milja) iznad nivoa mora – granica poznata kao Karman linija.
Sa koje je visine Baumgartner skočio? 39 kilometara (24 milje) – to nije ni na pola puta!
Nastranu previše entuzijastičan marketing, to nije razlog da se kritizira i umanjuje Baumgartnerovo dostignuće. U svom hi-tech skafanderu, Baumgartner je isto tako mogao skočiti i iz svemira. Kada bi se vaše tijelo izložilo sredini na visini od 128.100 stopa koja je gotovo kao vakuum, doživjelo bi brzu dekompresiju – ipak, 99 posto atmosfere je ispod vas – i sva tečnost (tj. krv) bi brzo ključala, i uskoro bi uslijedili gušenje i smrt. Kako bi se to spriječilo, Baumgartner je bio smješten u kapsulu pod pritiskom te je, također, nosio specijalno odijelo pod pritiskom.
Da bi se naglasilo to koliko je ovaj podvig rušenja visinskog rekorda težak, treba se podsjetiti na činjenicu koliko je rekord za najviši slobodni pad stajao neoboren. U 1959. i 1960., kapetan Joseph Kittinger je u sklopu projekta Excelsior za američko ratno vazduhoplovstvo izveo niz padobranskih skokova sa velikih visina. Jednim od skokova u 1960. postavio je visinski rekord za skok sa 102.800 stopa koji je Kittinger izveo u cilju testiranja novog padobranskog sistema. Taj rekord je stajao neoboren 52 godine, dok se Baumgartner prošlog vikenda nije popeo na 128.100 stopa.
Tokom svakog koraka Baumgartnerove misije, sada 84-godišnji Kittinger bio je tamo. Tokom treninga, a zatim i tokom skoka za obaranje rekorda, penzionisani pukovnik američkog vazduhoplovstva pružio je svom 43-godišnjem austrijskom štićeniku podršku i neprocjenjive savjete iz prve ruke. Tokom nedjeljnog uspona, Kittingerov glas je bio jedini koji je Baumgartner čuo preko radija. Misija Stratos nije oborila Kittingerov rekord – ona ga je, na neki način, obogatila.
Dakle Baumgartner je uspješno nadmašio visinski rekord. Tokom skoka je, također, oborio rekord za najbrži slobodni pad, jureći kroz atmosferu brzinom od 1.342,8 kilometara na sat (833,9 milja na sat) ili 1,24 maha, što je nadzvučna brzina. Slučajno, Baumgartner je izveo skok 65 godina nakon što je pilot Chuck Yeager 14. oktobra 1947. postao prvi čovjek koji je probio zvučni zid sa eksperimentalnim avionom X-1.
Koja je svrha?
Svi ti srušeni rekordi, statistike i historija su vrlo zanimljivi, no za mnoge, koji su pratili razvoj događaja u nedjelju, misija Red Bull Stratos bila je besmislena. Kritičari su istakli kako je skok jednog čovjeka iz stratosfere malo više od senzacije; drugi su bili frustrirani jer Baungartner to nije činio u dobrotvorne svrhe. Mnogi su se uhvatili činjenice da to nije "pravi" svemirski skok; neki su se činili ljutim da je to sve samo marketinški trik Red Bulla.
No, ako se fokusiramo na Baumgartnera i njegovu silnu želju da obori rekord u najvišem slobodnom padu, teško je ne biti ponizan. Ovaj čovjek je zaista stavio svoj život na kocku; on je stvarno stajao na toj platformi, znajući da će skočiti u nepoznato. Rasprava o tome da li je on nevjerovatno hrabar ili pomalo lud vjerovatno će neko vrijeme ostati neriješena u sudu javnog mnijenja.
Lično, prije nego što sam prošle sedmice pratio odgođeni pokušaj slobodnog pada priznajem da nisam bio siguran šta da mislim o cijelom poduhvatu. Za Discovery News obično pokrivam teme o svemiru (ne Red Bullovoj verziji "svemira"). Ali, kada sam vidio Red Bull Stratos balon kako se podiže iz Roswella u New Mexicu, 14. oktobra ujutro, odjednom je postalo stvarno – Uskoro ću svjedočiti historiji. Čovjek će uskoro postati heroj … ili će umrijeti u neuspjelom pokušaju obaranja rekorda.
Treba nam heroj?
Za nešto više od dva sata, dok se helijumski Stratos balon podizao, bio sam očaran direktnim prenosom iz kapsule. Proživio sam one napete trenutke kada je Baumgartner izvijestio o problemu sa grijačem u kacigi; slušao sam svaku Kittingerovu riječ. Moje srce je preskakalo kada je Baumgartner otvorio vrata, nakon čega je kapsulu preplavilo dnevno svjetlo.
Kada je stao na tu platformu i rekao: "Znam da cijeli svijet gleda sada, i volio bih da svi mogu vidjeti ono što ja vidim. Ponekad se moramo popeti zaista visoko da bismo shvatili koliko smo zapravo mali ", sav sam se naježio.
I onda. Skočio je. Skočio sam i ja sa Felixom – do tog trenutka smo već bili na "ti". Zatim sam se obradovao kada ga je telefoto objektiv na kameri snimio kako odjednom nakon zastrašujuće vrtnje kontrolira svoj brzi spust. Uspjet će.
Najveće olakšanje bilo je vidjeti otvaranje padobrana nakon zastrašujućih 4 minute i 20 sekundi slobodnog pada. Odjednom sam shvatio da mi suze teku niz lice i da sam držao dah. Ostalo je bilo zamagljeno – padobran, slijetanje, slavlje.
I sada sam počeo razmišljati: koja je svrha svega ovoga? Daleko od ambivalentnog stava koji sam imao prošle sedmice, sada znam da trebamo ljude kao što je Felix Baumgartner, ljude koji prave nevjerovatno hrabre, ali ponekad zbunjujuće, podvige od historijskog značaja.
Naravno, Stratos tim je bio tu za prikupljanja naučnih i medicinskih podataka, koji će se koristiti za testiranja nove generacije pilotskih i astronautskih svemirskih odijela. Međutim, utjecaj koji je imalo posmatranje jednog čovjeka dok radi nešto tako hrabro ne samo da nadahnjuje, već i pali strast koja može pokrenuti cijela društva. Na samo nekoliko minuta u nedjelju ujutro, milioni ljudi zaboravili su svoju rutinu i zanemarili haos u svijetu kako bi pratili ulazak jednog čovjek u historiju.
Kada je Kittinger ušao u historiju 1960., on to nije činio s ciljem rušenja rekorda ili "da poboljša čovječanstvo" iz nekih altruističnih motiva, već je obavljao svoj posao; to je bio vojni testni program za razvoj visinskih tehnologija na vrhuncu Hladnog rat. Ipak, on je bio taj koji je trebao sići sa te platforme i skočiti u nepoznato, stvarajući historiju u tom procesu. On je junak.
Što se tiče Baumgartnera, iako su njegovi motivi manje jasni – bilo da su u pitanju slava ili marketing – on je napravio herojski čin kako bi krenuo brže i dalje nego što je to iko do sada uradio u helijumskom balonu. On je primjer sirovog ljudskog duha koji želi istraživati i rušiti rekorde, jednostavno zato što su nova otkrića i rekordi tu da bi se rušili.
U modernom društvu u kojem postoji sve veća "averzija prema riziku" često se takvi događaji smatraju gubljenjem vremena, ali, za mene, oni su oličenje osnovne želje čovječanstva da, uprkos riziku, čine velike stvari.
(Al Jazeera)
Add comment