Kozarac.ba

Dr Ljubović o Karadžiću: Karikaturalan, prosječan, površan

Student sa skromnim ocjenama, pjesnik buntovnik, psihijatar koji u toj oblasti nikada ništa ozbiljno nije uradio, kriminalac, zatvorenik, političar, političar-zločinac, bjegunac, iscjelitelj…

Transformacije ličnosti Radovana Karadžića – tema je o kojoj smo razgovarali s uglednim sarajevskim neuropsihijatrom, prim. mr sc dr Senadinom Ljubovićem, koji je sa haaškim optuženikom studirao te radio skoro dvije decenije.

„Bili smo uvijek u blizini, jedno vrijeme smo se i družili i izlazili, ali bliski prijatelji nikad nismo postali“, počinje svoju priču dr Ljubović koji Karadžiću do rata nije pridavao veliku važnost, a na pitanje da li je bilo stanja koja su mogla nagovijestiti kojim će putem krenuti bivši predsjednik Republike Srpske, odgovara:

Niko na ovom svijetu, po mom dubokom uvjerenju, ne bi mogao da na osnovu njegovog ponašanja predvidi da će baš on postati to što je postao.“

Međutim, nakon ratnih dešavanja – zbog sebe (postavljajući si pitanje ‘ko je taj čovjek, da li ja njega uopšte poznajem’), ali i zbog zainteresirane javnosti koja je željela znati više o Karadžićevoj prošlosti – dr Ljubović je, kako navodi, „htio, ne htio“ često razmišljao o njemu.

Karadžić u zatvoru 1985.

Prisjećajući se njegovih studentskih dana, s polovine sedamdesetih godina prošlog vijeka, Ljubović kaže da je ovaj bio skroman student, sa skromnim ocjenama. Pjesnik, lijevo orijentisan buntovnik i „šezdesetosmaš“,  koji je činio sve kako bi bio blizak društvu ‘političkih poeta’; ubrzo će odbaciti ovu ulogu i uživiti se u onu stručnog psihijatra.

„A u toj oblasti nikada ništa nije ozbiljno uradio, pa je postao prvi sportski psiholog, koristeći samo ono znanje psihijatrije i psihologije koje se dobija tokom specijalizacije rada, što je apsolutno neupotrebljivo za sportsku psihologiju“, govori dr Ljubović za portal Radiosarajevo.ba.

U poslu – na sarajevskoj klinici Dr Nedo Zec na Koševu – pacijente je liječio od depresije. I nije bio, cijeni dr Ljubović, naročito uspješan. I njegov bivši nadređeni dr Ismet Cerić komentirao je kako je Karadžić bio aljkav s pacijentima te se često ispostavljalo da ih ne pregleda, a potom ih ubjeđuje kako je razgovarao s njima, samo se oni toga ne sjećaju… Pričalo se i da je Karadžić izdavao lažne psihijatrijske nalaze onima koji su htjeli izigrati sistem i otići ranije u penziju.

Zlostavljanja u djetinjstvu

„Ono što je važno, to je da se u svaku tu priču on izrazito uživio da bi, na koncu, prerastao u političara – po Karadžićevom ubjeđenju svjetskog političara i on je nastupao s tim uvjerenjem. Ipak, prva njegova drastična i visoko uspješna transformacija jeste ona u doktora Dabića. On postaje iscjelitelj, s natprirodnim moćima, blizu božanskog – i on to duboko vjeruje, te će to, kako mi se čini, biti njegov najljepši dio života.

Tad sam shvatio – iza tog stava i sada stojim – da je kod njega u pitanju poremećaj višestruke ličnosti koja može da funkcionira samo nekim svojim parcijalnim dijelom. Taj ga dio potpuno obuzme i od tog trenutka on više nema veze s onim što je bilo“, otvoren je dr Ljubović.

Potom naš sagovornik naglašava kako su ovi poremećaji najčešće u vezi s nekim traumatskim događajima teške seksualne prirode u djetinjstvu. „Postoje neka nagađanja“, dodaje dr Ljubović, aludirajući na priču o tome kako je Karadžićev otac osuđen za incest (s rodicom) i da je haaški optuženik djetinjstvo proveo u zatvorenoj patrijarhalnoj sredini (rođen je i odrastao u crnogorskom selu Petnjica, op.a.).

Pitamo dr Ljubovića i kako je jedna ovakva ličnost oko sebe uspjela stvoriti kult heroja.

„On je meni u svim periodima – izuzev Dabića – bio smiješan i karikaturalan, ali tu jeste bilo neke snage. Pretpostavljam da je to iz razloga jer je tako vjerno igrao svoje uloge. Saživio se s njima u potpunosti, on je potpuno vjerovao u to. Sve što je bilo prije, ne postoji. To je sada neko drugi, neko ko funkcioniše. Ali vijek  trajanja tih uloga nije dug – ostali dio ličnosti traži svoje mjesto.“

Manipulacija prosječnog čovjeka

S druge strane, kod dijela srpskog naroda koji i dalje živi na mitu i legendi, nastavlja dr Ljubović, uočava se kolektivno, nacionalistički izmijenjena svijest. „I onaj ko uspije dirnuti u tu žicu, tog mita o oštećenosti naroda, o potrebi, o osveti, očito ima prolaza kod određenih krugova ljudi koji imaju izmijenjenu kolektivnu svijest. Ona je prigušena, a onda najedanput dođe do izražaja. Ja to jedino tako mogu da objasnim.“

Greatest sHits of Radovan Karadžić

„Sad dolazi ovaj period (iznošenje odbrane u Haagu, op.a.). I sad on postaje Karadžić kojeg sam ja poznavao. Formalno je logičan, ali vrlo proziran, naivan i neubjedljiv. Međutim, stiče se utisak da on vjeruje da njegova manipulacija uspijeva. Jer, treba to reći, te haaške izjave su samo manipulacija prosječnog, površnog čovjeka, a odbrana mu je na nivou djeteta kojeg su uhvatili u laži.“

Naš sagovornik nam priznaje da se „potiho nadao“ kako će u Karadžićevim transformacijama naći dio ličnosti koji se kaje. „Da će on pokušati da to izrazi, ali toga nema, a on je već ostario čovjek koji se bliži 70. godini života“, komentira Ljubović, „što jasno navodi da je on kompleksna ličnost koja je funkcionisala fragmentarno, ali nijedan njen dio nije bio ljudski. Sve je to bilo nehumano i površno. Dakle, siguran sam da tu nema čovjeka koji bi kad-tad u nekom trenutku progovorio.“

Za kraj, pitamo dr Ljubovića koliko ćemo još Radovana Karadžića upoznati. „Mislim da nema dalje. Da je kraj. Jer, zbog suđenja, on je sada ponovo u orbiti. Međutim, završetkom suđenja i presudom prestat će i njegove transformacije.“

 

(Lana Ramljak, Radiosarajevo.ba)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.