svabo
Na Korićanskim stijenama je 21.augusta 1992.godine prema presudi Darku Mrđi u Hagu ubijeno više od 200 ljudi. Sud BiH je u dosadašnjim presudama za taj zločin poimenice utvrdio da je ubijeno najmanje 150 ljudi. Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” je na osnovu prijava porodica do sada utvrdilo stradanje na tom mjestu 180 Prijedorčana i taj popis se čita svake godine na komemoraciji. Do sada su na osnovu pronađenih skeletnih ostataka a vrlo često i samo na osnovu jedne manje kosti ili zuba identifikovane 102 žrtve. Porodice od 55 žrtava su našle svoj smiraj tako što su dostojanstveno pokopale pronađene ostatke dok ostale i 20 godina poslije zločina pate i očekuju vijest o pronalasku.
U više navrata su članovi Instituta za nestale osobe BiH (ranije je to činila Federalna komisija za traženje nestalih osoba) odlazili na tu lokaciju radi pretraživanja terena i ekshumiranja pronađenih tijela. 2003.godine su na mjestu gdje je vršena likvidacija žrtava iz jednog autobusa pronađeni sitni i djelovi nagorenih krupnijih skeletnih ostataka. Tada su pronađena i četiri kompletna skeleta žrtava koja su izvađena iz provalije 1992.godine dizalicom RŽR ”Ljubija”. Dizalica se pokvarila pa su odustali od daljeg vađenja iz provalije. Četiri tijela su sakrivena u zajedničkoj grobnici a taj zločin je odradila Civilna zaštita iz Skender Vakufa čijom jedinicom je tada rukovodio sadašnji načelnik Kneževa (Skender Vakuf) Čedo Vuković. On je pred Sudom BiH svjedočio o tome kako je zataškavao ratni zločin, ispričao je kako su iskopali dvije ogromne rupe velikih dimenzija ali su na traktoru dovežena samo četiri tijela i javili da neće biti više. Grobnica je bila neobilježena i njenu lokaciju su otkrili pripadnici SFOR-a. Čedo Vuković nije odgovarao za prikrivanje zločina a danas se on protivi postavljanju spomen ploče na Korićanskim stijenama.
Prema tvrdnji više svjedoka optužbe tijela se još nalaze na toj lokaciji pod kamenjem. To su tvrdnje pripadnika Interventnog voda prijedorske policije koji su danima poslije odlazili na taj teren i učestvovali u njegovoj asanaciji. Vlasti u Skender Vakufu su se žalile u Banja Luci jer im je prijetila ekološka katastrofa, odnosno zagađenje pitkih izvora na tom područje, pa su udruženo civilne zaštite iz više opština, radni vodovi, radnici preduzeća RŽR ”Ljubija”, ”Omar” iz Kneževa i banjalučkog ”Incela”, kao i pripadnici Interventnog voda prijedorske policije učestvovali u spaljivanju i pokapanju tijela. Sa sobom su, prema tvrdnjama svjedoka, vodili i minere.
Teren nije dovoljno pretražen a očit dokaz za to je da su tek 2009.godine pronađeni skeletni ostaci žrtava iz drugog autobusa koji su svo vrijeme bili na površini, a na udaljenosti samo par stotina metara od prve lokacije, gdje su ekshumacije vršene šest godina ranije. Postoji velika vjerovatnoća da su neke od žrtava bile teško ranjene i da su uspjele otpuzati i nekoliko kilometara dalje od tog mjesta pa podleći ranama. Dvanaest ljudi je preživjelo strijeljanje i pad u ambis na oštre stijene pa je velika vjerovatnoća da su i neke druge žrtve zadobile teške povrede a ipak uspjele otići dalje od tog mjesta. Nažalost, ne može se očekivati da će stanovnici Skender Vakufa pomoći u traženju jer je jedno tijelo pronađeno na površini pored utabane ribarske staze i niko to godinama nije prijavio. Tamošnje vlasti su prvobitno negirale bilo kakvu njihovu umiješanost u sakrivanje zločina da bi kasnije sadašnji načelnik Vuković svjedočio kako su ipak bili uključeni na najdirektiniji način.
Na inicijativu Udruženja Prijedorčanki ”Izvor” u Kozarcu je 17.01.2012.godine u prostorijama udruženja ”Srcem do mira” organizovan sastanak na kojem su prisustvovali državna tužiteljica Slavica Terzić, koja zastupa oba predmeta za ratne zločine na Korićanskim stijenama na Sudu BiH i šef područnog ureda u Bihaću Instituta za nestale osobe BiH, Mujo Begić sa saradnicima. Sastanku se odazvalo i oko 30 najužih članova porodica žrtava koje još uvijek tragaju za svojim nestalim srodnicima a bili su prisutni i predstavnici logoraškog udruženja Kozarac i ”Optimista 2004”
Dogovoreno je da se do marta, odnosno početka aprila, od strane Tužilaštva BiH i Instituta za nestale osobe BiH dodatno istraže navodi svjedoka i da se precizira tačna lokacija gdje bi se mogla nalaziti tijela pod stijenama. Pošto je teren nepristupačan za tešku mehanizaciju bit će potrebni i dobrovoljci a već su se članovi porodica izjasnili da će učestvovati u tome. Pokušat će se ručnim uklanjanjem materijala doći do tijela ukoliko su još tamo, a sve indicije navode da jesu. Potom će se organizovati i šire pretraživanje terena radi eventualnog pronalaska onih koji su bili teško ranjeni pa podlegli ranama dalje od mjesta egzekucije.
Postupci koji se vode pred Sudom BiH za Korićanske stijene će u toku ove godine biti privedeni kraju i Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” poduzima sve da uporedo bude rasvijetljena i sudbina tijela žrtava. Ovaj sastanak i planirani odlazak na teren je nastavak dugogodišnje podrške koju ”Izvor” pruža porodicama žrtava u tom zločinu, ali i pravosuđu i institucijama zaduženim za pronalazak nestalih osoba.
(E. Ramulić)
Add comment