svabo
Suvad Čehić rođen je 20.10.1958.godine u Biljanima, mahala Čehići, općina Ključ – Bosna i Hercegovina.
Za njega kažu da je: akcijaš, logoraš, pisac, suo-snivač, vakif, dopisnik, trener, predsjednik i humanista, koji je živio, školovao se i radio u: Biljanima, Sanici, Ključu, Prijedoru i Sarajevu. Tokom agresorskog rata bio je zatočenik agresorskih koncentracionih logora: Keraterm i Trnopolje.
Sa ostalim preživjelim logorašima prognan je iz Bosne i Hercegovine u muhadžirluk. Tokom rata dolazi u Njemačku – Berlin, gdje i danas živi i radi. Svoje prve stihove objavljuje u listu Školski tehnički centar Prijedor ; 1976.godine. Prijedor.
Tekstove, priloge i članke je objavljivao i u listovima Dnevni avaz i Oslobođenje za dijasporu, Sabah – Amerika, Bosanka pošta – Švedska, Kladuške novosti – Velika Kladuša i Nova sloboda – Mostar. Uvršten je u Antologiju Priče pisaca bh dijaspore. Izdavač: asbl „Gratartis“ Brisel. [šampa GAMA X : 2010.godine.
BIBLIOGRAFIJA
Proza:
Bilten ORB Osman Džafić Prijedor; 1980 – 1983. Prijedor
Trnopolje – dokumentarno djelo; 1996. Berlin
Samo mrtvi istinu znaju – roman; 2003. Sarajevo
Hamza gastarbajter – roman ; 2010/11. Cazin
Koautor Price -zbirka pisaca bh dijaspore; 2010. Brisel
Poezija:
Trnje u očima; 2002. Tešanj
Sabah Bosnu budi; 2003. Cazin
Osvrtom profesora Kasima Mujagića na roman « Hamza gastarbajter » zelim da napravim uvod u pocetak objavljivanja romana Hamza gastarbajter na Kozarac.ba sto nam je autor srdacno odobrio a sto se nadamo da ce biti zanimljivo i za sve vas da procitate. Roman ima 536 stranice, odnosno 194 glave a mi cemo ga objavljivati u odlomcima periodicno svako sedam dana…
“Prve četiri knjige Suvada Čehića otkrile su izuzetan talent, moć nesvakidašnjeg registriranja i zapažanja, riječi duboke poruke iz sehare leksičkog bogatstva.
Sa najnovijom knjigom, romanom kojeg je autor mudro nazvao -Hamza gastarbajter- svrstao se u red književnih stvaralaca kojim je tinta, papir i pisana riječ životna ljubav. Njegovo nadahnuto pero zavirilo je i u najmanji kutak sredine u kojoj se rodio, rastao, živio i snagom ga je riječi u književno djelo sročio.
Čehić vrlo smjelo razotkriva zablude sistema o kojem se danas u prošlom vremenu govori, te dobar dio radnje romana smješta u raspuklinu između dva sistema, jednog na izdisaju i drugog kojem tek predstoji mukotrpno rađanje.
Autor kroz radnje romana, koju je hronološkim i historijskim slijedom vješto poredao i misaono uvezao, doduše u onoliko dugom vremenskom razdoblju kojem mu je bilo potrebno da čitaocu pošalje poruku, precizno obilježio konture svoga svijeta koji podjednako obuhvata historijski prostor bosanske zbilje kao i folklorne legende, čedne snove o surovu stvarnost koja je zadesila njegov narod na kraju dvadesetog stoljeća u procvatu zapadne demokracije.
Čehić je na putu Envera Čolakovića i njegovog djela Lokljani u formi romana iako sastavljen od više pripovjedaka, u kojim Čolaković kad je i fizički daleko od rodnog zavičaja nosi Lokljane, gorštake, uvijek u svome srcu.
Takav je i Hamza, centralna ličnost romana, u čiju se kožu i dušu uvukao i sam autor, te očima i jezikom glavnog junaka čitaocu prostire porodični i zavičajni milje iz kojeg je i sam iznikao.
On, ma gdje bio, ma šta radio, jel kao akcijaš ili samoupravljač, koji nakon nečije odluke postaje ekonomski muhadžir – gastarbajter, daleko od kuće i zavičaja, traži svoju nafaku, ili logoraš u agresorskim koncentracionim logorima kojem smrt neprestano kuca na njegova ćelijska vrata, svoj je na svom, čvrst u nijetu da preživi i ostane u svojoj vjeri, u svojoj naciji i da napiše jednog dana redove koje se upravo nalaze u koricama ove knjige.
Čehić do bola suosjeća sa pečalbarima, gastarbajterima a što se naročito slikovito može osjetiti u prvoj polovici njegovog romana.
Roman Hamza gastarbajter autentičan je iskaz samog autora u literarnoj formi o dramatici događaja u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća na tlu Bosne i Hercegovine.
Spontano sa respektabilnim stilom Čehić je prezentirao scenarij srpskog destruktora počev od poslijeratnih (1945.) dana po kojem su Muslimani-Bošnjaci i trebali i morali biti Srbi ili Hrvati, pa sve do 1992. godine kada je konačno za sva vremena trebalo riješiti bošnjačko-muslimansko pitanje kroz koncept ostvarivanja višestoljetnog sna o velikoj Srbiji.
Snagu Čehićevog pripovijedanja nalazimo i u ženskim likovima, koji u njegovom romanu nemaju drugorazrednu ulogu. Karakter nesvakidašnje Bošnjakinje daje posebnu draž njegovom literarnom stvaralaštvu.
U Čehićevom romanu Hamza gastarbajter provijava duh tragične mudrosti, intimne drame mladih ljudi, drame uopće u kojima čovjek traži utočište, svjestan da ne može pobjeći, uslovljen vlastitom situacijom niti izmijeniti granice i izgled svijeta koji ga okružuje.
Veličina romana « Hamza gastarbajter » jeste u autorovim kazivanjima kroz lik Hamze u kojem mogu sebe pronaći Bošnjaci ne samo iz Kozarca, Prijedora i Ključa, već i iz Mostara, Bijeljine, Trebinja, Foče, Zvornika, Višegrada… ili nekog grada i mjesta iz Sandžaka.
Vrijednost romana posebno se ogleda u lahkoći pisanja, za svaki uzrast pristupačnom stilu, što čitaoca potiče da ga čita u jednom dahu do posljednje stranice.
Autor namjerno ne želi da izbjegne ili sakrije Hamzinu vrlinu, pa tako svojom smirenošću izbjegava bilo kakav osvetoljubivi stil te ne poziva na osvetu, mržnju ili milo za drago, a između redova ostavlja čitaocu u amanet da se neke stvari nikad ne smiju zaboraviti.
Stoga, Čehić vješto zaviruje u pore ljudske duše i na njenom besmrtnom duvaru ispisuje poruku generacijama poslije nas.
Roman « Hamza gastarbajter » je poruka u jednoj rečenici sročena: „Ne dozvoli više nikad da korov ljudski procvjeta!”
Na osnovu svega rečenog i mudrih bisera koji su preplavili Čehićev roman ne samo da ga preporučujem za štampu već apeliram svakom čitaocu da ga preporuči drugom.”
Add comment