svabo
21. novembra BiH obilježava 15. godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma odnosno kao Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
Ovaj datum kojim je rat u BiH zvanično okončan se praznuje samo u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, jer ne postoji dogovor svih strana oko zajedničkih praznika na nivou države. Šta je ustvari donio Dejtonski sporazum, te kakva je njegova pozicija danas? Ko ga brani a ko želi njegovu promjenu?
Dejtonski mirovni sporazum pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnom aerodromu Wright-Paterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohio, da bi se zvanično prekinuo rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. Sporazum se naročito bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine.
Konferencija je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra.
Dejtonski sporazum je bio kulminacija tzv. šatl (Shuttle) diplomatije koju je otpočeo Richard Hoolbrook sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a. Šatl se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana. Jednostavnije gledano kontakt grupa šatl diplomatije je igrala ulogu kurira i moderatora koji su proslijeđivali i moderirali zahtjeve zaraćenih strana.
Mnoge osnove i preduslovi Dejtonskog sporazuma započeli su zapravo šatl diplomatijom još godinu dana prije završne konferencije. Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49 (51% teritorije Federaciji BiH i 49% Republici Srpskoj) koji je usaglasila tzv. kontakt grupa.
Bez obzira na sve dosadašnje pokušaje ustavnih promjena, uglavnom pod patronatom međunarodne zajednice, čini se da su 15 godina poslije sve glasniji zahtjevi i na “domaćem terenu” za mijenjanje suštine samog mirovnog sporazuma.
Svi se slažu u jednom, Dejton je zaustavio rat i to je njegova najveća zasluga. Dejton je danas po mnogima prevaziđen te ga kritikuju uglavnom sve tri strane, mada se službena politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u njima rušenje Republike Srpske (RS), koja je kao pojam sporazumom i formalno potvrđena.
Predsjednik RS Milorad Dodik smatra da je taj sporazum jedini mogući osnov postojanja i opstanka BiH i upozorava da bi “raspakivanje” ovog sporazuma značilo i “raspakivanje” BiH. Dodik smatra da je najveća kočnica napretka u BiH međunarodna zajednica, tj. OHR, i da česte intervencije visokih predstavnika u BiH umanjuju šanse za postizanje konsenzusa unutar države. Dodikov stav je jasan. BiH je neodrživa zemlja, ali ima jedinu šansu na “izvornim principima Dejtonskog mirovnog sporazuma te da će, ako se ne vrati na izvorni Dejton, doći u probleme funkcionisanja, što će podrazumijevati da se za nju traže nova rješenja”.
Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić je mišljenja kako budući izgled Bosne i Hercegovine podrazumijeva izmjene dejtonskog Ustava i da to moraju biti samo realna rješenja o kojima se mogu dogovoriti sve tri strane.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović smatra da je Dejtonski sporazum kočnica razvoju BiH i da je potrebno donijeti novi ustav koji bi na isti način riješio pitanje sva tri konstitutivna naroda.
Čvrst garant Dejtonskog mirovnog sporazuma je Srbija. Njen predsjednik često napominje kako Srbija poštuje Dejton, što podrazumijeva “podršku i zaštitu integriteta BiH i njena dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH”, ali skoro uvijek dodaje i to da Dejton omogućava “specijalne i paralelne veze” Srbije sa RS.
Sve promjene političkog karaktera u BiH su za Srbiju prihvatljive, kao potpisnicu Dejtona, samo ako su “iskaz dogovora i demokratskog dijaloga predstavnika tri naroda i dva entiteta”.
“Demokratski dijalog predstavnika tri naroda i dva entiteta u BiH su jedini principi koji obezbjeđuju stabilnost u BiH i njen dinamičan razvoj, a to podrazumijeva da bilo kakvo nametanje rješenja i odluka nije prihvatljivo za Srbiju”, rekao je predsjednik Boris Tadić prilikom jedne od posjeta Banjaluci.
Na predavanju posvećenom petnaestoj godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma u oktobru je hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao kako je taj dokument zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali da se sada mora razmisliti o promjenama jer više ne služi potrebama građana BiH.
“Sada moramo razmisliti o promjenama sporazuma jer više ne služi potrebama građana Bosne i Hercegovine”, istakao je predsjednik Josipović.
Na istom tom predavanju je bivši sudija Vrhovnog suda JAR-a i prvi glavni tužilac haškog tribunala (ICTY) Richard Goldstone rekao da je “rezultat Dejtona daleko od idealnog”, ali da predstavlja “golem i pozitivan razvoj događaja”.
“Nakon Dejtona niko više ne razmišlja o pribjegavanju oružju”, rekao je on.
Prema njegovim riječima, sada daljna rješenja moraju donositi ljudi kojih se to tiče.
“Rješenja se ne mogu nametati izvana. Međunarodna zajednica može pomoći, ali zainteresirane strane moraju same odlučiti”.
John Shatuck, rektor Srednjeevropskog univerziteta koji je 1995. je kao zamjenik državnog sekretara u administraciji američkog predsjednika Billa Clintona imao jednu od vodećih uloga u pregovorima u Dejtonu, potvrdio je da je taj mirovni sporazum, potpisan dva mjeseca nakon Srebrenice, “bio način kako okončati rat”.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za BUKU kako je jako teško reći koja je perspektiva Dejtonskog mirovnog sporazuma jer ga prate različite vizije i pogledi etničkih političkih elita na dalju budućnost BiH.
“Različiti se pristupi i koncepti o BiH prelamaju u odnosu na sami Dejtonski mirovni sporazum, dok je on za jedne, a napominjem za te iste, koje je bio u početku odbacivan kao nešto što je nametnuto, sad je sveto pismo, za druge luđačka košulja. Za jedne se njegov smisao vidi jedino u zaustavljanju ratnih sukoba, za druge bez njega nema ni države BiH. Kako pomiriti te dijametralno različite poglede”, pita se Tanja Topić.
“Čini mi se da je, bez obzira na sve manjkavosti, Dejton u dogledno vrijeme jedini okvir koji ovu zemlju spasava od propasti”, zaključuje Topićeva za portal “Buka”.
Add comment