Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Tako mi duše i Onoga koji je stvori. Pa joj put dobra i put zla shvatljivim učinio. Uspjeće samo onaj ko je očisti. A biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.“ (Eš-Šems 7-10)

U moru svakodnevnih obaveza i potreba zaboravljamo na odgoj i produhovljenje naših duša, a kao direktnu posljedicu toga imamo kruta srca i lijeno činjenje dobrih djela jer smo se predali dunjaluku i njegovim užicima.

Allah dž.š. se na više mjesta zaklinje da rob može postići sreću i valjanost isključivo ako uspije ostvariti duševni progres i svoju dušu oplemeni i produhovi.

Uzvšeni kaže: „Tako mi duše i Onoga koji je stvori. Pa joj put dobra i put zla shvatljivim učinio. Uspjeće samo onaj ko je očisti. A biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.“ (Eš-Šems, 7-10)

I kaže Uzvišeni: „Postići će šta želi onaj koji je očisti. I spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi.“ (El-E'ala, 14-15)

Vjerovjesnici a.s. su pozivali svoje sljedbenike da duše svoje očiste. Musa a.s. govori faraonu: „I reci: ‘Da li bi ti da se očistiš? Da te o Gospodaru tvome poučim, pa da Ga se bojiš.“ (En-Nazi'at, 18-19)

Uzvišeni o našem vjerovjesniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (El-Džuma’ 2)

Čišćenjm duše i postizanjem duševnog progresa uspinjemo se ka višim stepenima i približavamo se neprekidnim uživanjima, kao što Uzvišeni kaže: „A one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni, edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.“ (Ta-ha, 75-76)

Dakle, onaj ko svoju dušu očisti od bilo kakvih nečistoća i primjesa širka i samo Allaha bude obožavao te kročio stazom poslanika s onim s čime su došli taj može očekivati spomenutu nagradu.

Produhovljenje u jezičkom smislu označava čišćenje i povećanje a suštinsto značenje produhovljenja o kojem mi govorimo označava čišćenje duše od prmjesa bilo kakvih nevaljalosti i to putem korisnog znanja, te činjenja dobrih djela uz izvršavanje onoga što je naređeno i klonjenje od onoga što je zabranjeno.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je produhovljenje pojasnio riječima: „Da znaš da je Allah s tobom ma gdje ti bio.“ No, hadis ćemo spomenuti u cjelosti: „Onaj ko bude činio tri stvari okusit će slast imana. Ko bude obožavao samo Allaha dž.š. i vjerovao da nema drugog boga osim Njega. Ko bude davao primjeren zekat na svoj imetak svake godine, a ne bude davao staru, iznemoglu i oštećenu robu, nego onu srednje kvalitete jer Allah od vas ne traži vaš najbolji imetak niti vam naređuje da izdvajate onaj najlošiji. I ko bude produhovio svoju dušu. Neko reče: ‘A kako da produhovimo dušu?, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Da znaš da je Allah s tobom ma gdje ti bio.“ (Taberani)

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je produhvljenje učinio jednim od preduslova da čovjek osjeti slast imana. Produhovljenje je protumačio kao jedan od stepeni ihsana a to je ujedno i najviši stupanj vjere a podrazumjeva da obožavaš Allaha sa saznanjem da te On vidi i da zna ono što kriješ i što javno iznosiš te da Njemu ništa nije skriveno.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kazao je: „Produhovljenje u jeziku označava razvitak i povaćenje u dobročinstvu.

Uzvišeni kaže: „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i produhovljenim učiniš.“ (Et-Tevbe, 103)

Zapažamo spoj između dvije stvari: čistoće i produhovljenja. Zaista su grijesi u srcu poput vidljivih slabosti na tijelu. Tijelo kada se očisti i ozdravi od bilo kakvih slabosti i bolesti vraća mu se njegova prirodna snaga i ono nezaustavno čini djela te se na taj način razvija. Isto je i sa srcem koje ako se iskrenim pokajanjem očisti od grijeha postaje čisto i spremno da čini dobro jer se riješilo nevaljalih primjesa i štetnih stvari te tako sjelo na svoj tron i zagospodarilo tijelom koje mu je onda poslušno a nemoguće je da se srce produhovi prije nego li se očisti.“

Neophodno je znati da se produhovljenje može desiti samo na šerijatski propisan način i ne postoji drugi put koji vodi do produhovljenja osim puta kojim su kročili poslanici, neka je Allahov mir i blagoslov na sve njih.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: „Produhoviti dušu teže je i napornije nego izlijčiti tijelo. Ko pokušava produhoviti svoju dušu tako što će se posvetiti asketizmu, osamljivanju i borbi na način na koji to nisu činili poslanici, taj je sličan bolesniku koji sam sebe samovoljno liječi, a gdje je njegovo znanje u odnosu na znanje liječnika? Poslanici su liječnici za ljudska srca i ne postoji način kako doći do produhovljenja osim onako kako su to oni činili i praktikovali.“

On također veli: „Što se tiče čistih i produhovljenih tijela, to su ona tijela koja su pokorna Allahu, odrasla na halalu. Kada se tijela očiste od harama i ljudskih nečistoća koja zabranjuje i vjera i razum, te od svih štetnih dunjalučkih primjesa srca se produhove i prihvataju sjeme nauke i spoznaje, pa ako se zalijevaju, nakon toga, vodom šerijatske i vjerovjesničke prakse koja ne odstupa od znanja niti se udaljava od izvršavanja vadžiba, onda je neminovno da proklija svako dobro i urodi korisnim plodovima znanja, mudrosti i pouka…“

Iz knjige „Me'alim fi suluk…“, šejh Abdulaziz b. Muhammed