Allahova blagodarnost prema nama veća je od naše zahvale

Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu, dželle šanuhu, koji je noć i dan učinio izvrsnom prilikom za onoga ko Ga želi spominjati i veličati,  kao i za onoga ko Mu želi zahvalan biti!

Neka Mu je neizmjerna hvala što je pomogao Svoje brojne robove u činjenju dobrih djela, i pravilnom korištenju vremena, zdravlja, mladosti i života!

Jedan od načina liječenja slabosti imana i jačanja vjere kod čovjeka zasigurno je i činjenje dobrih djela, kroz nastojanje da svoj dan ispunimo dobročinstvom i dobrom, u Njegovo, a ne u nečije drugo ime!

Dobra djela su jedan od najjačih i najdjelotvornijih lijekova za oslabljeni iman.

Kada je  Allahov Poslanik, sallallahu  alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe: ”Ko je od vas osvanuo kao postač?”, Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja.” Zatim je opet upitao: ”Ko je od vas danas ispratio dženazu?”, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, ponovno je rekao: ”Ja.” ”Ko je od vas danas nahranio siromaha?”, upitao je zatim Poslanik, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja.” Na Poslanikovo pitanje: ”Ko je od vas danas posjetio bolesnika?”, opet je odgovorio Ebu Bekr, radijallahu anhu: ”Ja.” Na kraju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nijedan čovjek neće objediniti sva ova djela u jednom danu a da neće ući u Džennet!” (Muslim)

Ovaj primjer govori nam da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, a svima nam je poznato o kakvom se čovjeku radi, nastojao svaki momenat dana iskoristiti u dobru i različitim dobrim djelima.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznenada je postavio navedeno pitanje, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, je, i pored toga, bio spreman da pozitivno odgovori na njegovo pitanje, što nam pruža nedvosmislen dokaz da je Ebu Bekrov, radijallahu anhu, dan bio ispunjen ibadetom, dobročinstvom i dobrim djelima.

Nešto slično zabilježeno je u slučaju Hammada b. Seleme, za kojeg je Abdurrahman b. Mehdi, Allah mu se smilovao, rekao: ”Kada bi Hammadu b. Selemi rekli: ‘Sutra ćeš umrijeti’, on ne bi imao šta dodati svojim djelima!” (Pogledaj: Sijeru e'alamin-n-nubela’, 7/447)

Trajno dobro djelo

U pogledu dobrih djela, treba obratiti pažnju na sljedeće stvari:

1. Žuriti i natjecati se u činjenju dobrih djela, shodno kur'anskom ajetu u kojem Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: ”…i nastojte (požurite) da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje” (Ali Imran, 133).

Opisujući iskrene i prave vjernike, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: ‘‘Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.” (El-Mu'minun, 57-63)

Ovi i slični ajeti bili su podsticaj ashabima i prvim generacijama muslimana da budu ažurni u činjenju dobrih djela i svakog dobra.

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bitke na Bedru, kada su se idolopoklonici približili muslimanskim redovima, rekao: ”Pohitajte ka Džennetu koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja!” Čuvši to, Umejr b. El-Hammam el-Ensari, radijallahu anhu, priupita: ”Allahov Poslaniče, baš Džennet koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja?!” ”Da”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem! Umejr, radijallahu anhu, tada uzviknu: ”Ooh, ooh”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ”Zbog čega si to rekao?” Umejr, radijallahu anhu, reče mu: ”Allahov Poslaniče, nisam to rekao ni zbog čega drugog do iz želje da budem jedan od džennetlija.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradova ga rekavši mu: ”Ti si jedan od džennetlija.” Kada je Umejr, radijallahu anhu, čuo te riječi, uzeo je nekoliko datula, sa namjerom da ih pojede, ali se u međuvremenu predomislio i rekao: ”Da živim onoliko koliko mi je potrebno za ovih nekoliko datula, to bi uistinu bio dug život!” Bacio je datule, usmjerio se ka mušričkim bojnim redovima i borio se protiv njih sve dok nije poginuo kao šehid! (Muslim)

Primjer za žurenje u činjenju dobrih djela jeste i praksa Božijih poslanika, alejhimus-selam, poput Musaa, alejhis-selam, za kojeg se u Kur'anu, u prijevodu značenja, kaže: “…a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan!” (Taha, 84); ili Zekerijjaa, alejhis-selam, i njegove porodice, za koje se u Kur'anu, u prijevodu značenja, kaže: ”Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni” (El-Enbija’, 90).

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Polaganost (et-tu'edeh) je poželjna u svemu osim u djelima koja čovjek radi za onaj svijet!” (Sunen Ebu Davud)

Možemo konstatirati da, globalno gledajući, muslimani danas postupaju potpuno suprotno navedenoj predaji. Kada je u pitanju vjera, činjenje farzova i izbjegavanje harama, ponašaju se kao da će stotinama godina živjeti: ”Polahko, nemojte žuriti, imat ćete kad, još ste vi mladi, drugi će to uraditi”, a kada je u pitanju ovaj svijet, para, grijeh, čujemo ih kako govore: ”Požuri, šta čekaš! Brzo! Ako sad ne zaradiš, kad ćeš, ako sada ne ukradeš, ako sada ne slažeš… Sad dok si mlad čini harame, čini što ti je volja, pa ćeš, kad ostariš, ići u džamiju”.

2. Istrajavanje u činjenju dobrih djela također je važan detalj na koji moramo obratiti pažnju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, citirajući Allaha, dželle šanuhu, u hadisi-kudsijju, kaže: ”Moj rob će Mi se neprestano približavati nafilama (dobrovoljnim djelima) sve dok ga ne zavolim…!” (Buhari)

Istrajavanje u dobrim djelima veoma je važan segment jačanja vjere u našim srcima, jer se time duša navikava na kontinuitet u činjenju dobrih djela i jača njena volja u tom pogledu. Kontinuirano i ustrajno činjenje nekog malog djela vrednije je i bolje od kratkotrajnog činjenja nekog velikog dobrog djela!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: ”Koje je djelo najdraže Allahu, dželle šanuhu?”, pa je rekao: ”Allahu je najdraže djelo koje je trajno pa makar bilo i malo!” (Buhari)

U Muslimovoj zbirci se navodi: ”Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo raditi neko djelo, ne bi ga više napuštao!”

3. Ulaganje truda (el-džuhd)

Srca nije moguće liječiti nečim što je kratkog i ograničenog dejstva, i što će srcu na trenutak dati imansku snagu, pa će ga ubrzo nakon toga ostaviti i napustiti, a srce se starim, lošim navikama povratiti.

Naš iman mora napredovati u kontinuitetu što je nemoguće ostvariti bez džuhda (napora) i ulaganja truda. Allah, dželle šanuhu, na nekoliko mjesta u Kur'anu govori nam o trudu koji su, na putu imana i ibadeta, ulagali Njegovi miljenici, i kaže, u prijevodu značenja:  ‘‘U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju” (Es-Sedžda, 15-17); ‘

‘Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, noću su malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi” (Ez-Zarijat, 15-19).

Uskladiti svoju praksu sa praksom prvih generacija

Iščitavajući biografije prvih generacija muslimana, možemo vidjeti na koji način se istinski ispovijeda i živi vjera, i na koji se to način iskreno Allahu, dželle šanuhu, robuje. Bilo je ashaba koji su znali u jednome danu proučiti hatmu Kur'ana, a bilo ih je koji su to činili u roku od tri dana. Bilo je onih koji su zikr činili i klanjali noćni namaz u trenucima borbe na Allahovom, dželle šanuhu, putu, a bilo ih je i koji su Allahu, dželle šanuhu, ibadet činili sve vrijeme boravka u zarobljeništvu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kvasili su suzama svoje brade i svoje serdžade, zbog skrušenog obavljanja namaza i razmišljanja o Božijoj veličini i Njegovom stvaranju nebesa i Zemlje. Bilo je i onih koji su se pretvarali da spavaju, čekajući da im supruge i djeca zaspe, a zatim su, potajno, napuštali postelju, kako bi obavili noćni namaz. Prve generacije određivale su jedan dio noći za ibadet Allahu, dželle šanuhu, a dane su provodili u učenju i podučavanju, praćenju dženaza, obilasku bolesnika, staranju o jetimima, služeći i pomažući ljudima kojima je pomoć bila potrebna. Bilo je onih koji četrdeset godina nisu propustili početni tekbir za imamom u džematu! Većinu njih ezan je zatjecao u džamijama.

Prenosi se da Halid b. El-Velid, radijallahu anhu, nije imao mjesta na svome tijelu a da na njemu nije bio ožiljak od rane koju je zadobio u borbi na Allahovom, dželle šanuhu, putu!

Prvi muslimani bili su milostivi jedni prema drugima. Razmišljali su o interesima muslimanske zajednice, dok ovi potonji više razmišljaju o interesima džemata nemuslimana! Ko svoju praksu, makar djelimično, bude uskladio sa praksom prvih muslimana, nema sumnje da će njegov iman početi vidno napredovati!

4. Nepretjerivanje u činjenju dobrih djela također je bitno pravilo, ali smo mi, gledajući sveukupnu situaciju, veoma daleko od njega. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ova vjera je lahka. Niko se neće ‘hrvati’ s vjerom a da ga ona neće savladati! Držite se sredine ili blizu nje!” (Buhari) U drugoj predaji stoji: ”Ako budete išli sredinom, stići ćete do odredišta!” (Buhari)

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u džamiju i vidio svezano uže između dva stuba, pa je upitao: ”Šta predstavlja ovo uže ovdje?” Rekli su: ”To je Zejnebino uže na koje se oslanja kada se umori od namaza.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se uže odmah ukloni, a zatim je rekao: ”Klanjajte dok ste čili i vedri, a ako vas ophrva san, prilezite i odmorite se!” (Buhari)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Činite onoliko dobrih djela koliko možete izdržati. Allahu neće dosaditi vaša dobra djela sve dok vama ne dosadi! Najdraže djelo Allahu, dželle šanuhu, je ono koje traje, pa makar bilo i malo!” (Buharija)

5. Nadoknađivanje propuštenih dobrih djela. Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko prespava svoj noćni ibadet (hizb), ili jedan dio njega, pa ga naknadno obavi između sabaha i podne-namaza, bit će mu upisano kao da ga je činio noću!” (Nesai)

Aiša, radijallahu anhu, prenosi: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istrajavao je u noćnom namazu, a ako bi ga, usljed bolesti ili zbog nenaspavanosti, kojim slučajem prošao noćni namaz, klanjao bi u toku dana 12 rekata (nafila-namaza)!” (Ahmed)

Jedne prilike je Ummu Selema, radijallahu anhu, vidjela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja dva rekata namaza nakon ikindijskog farza, pa ga je upitala o tome, a on joj je odgovorio: ”Kćeri Benu Umejje, pitala si me za dva rekata nakon ikindijskog farza: došla mi je delegacija iz plemena Abdul-Kajs, i razgovarajući s njima, propustio sam klanjati dva rekata nakon podnevskog farza i zato ih sada klanjam!” (Buharija)

”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je četri rekata sunneta nakon podnevskog farza, ako ih nije klanjao prije podnevskog farza!” (Tirmizi)

Navedene predaje ukazuju nam na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u ibadetima, nadoknađujući sve ono što bi propustio, nebitno jesu li u pitanju farzovi ili dobrovoljna djela, i nebitno o kojoj vrsti ibadeta se radilo: namazu, postu, učenju Kur'ana itd…

6. Nada da će Allah, dželle šanuhu, ukabuliti naša dobra djela, i strah od toga da nam djela ne budu primljena! Pravi vjernik se nakon uloženog truda u činjenju dobrih djela boji toga hoće li njegovo djelo biti kabul kod Allaha ili ne!

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o značenju ajeta: ”…i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču: ”Jesu li to oni koji piju alkohol i kradu?” ”Ne, kćeri Siddikova, to su oni koji poste, klanjaju, sadaku dijele, a boje se da im to neće biti kabul. To su oni koji žure u činjenju dobrih djela!” (Tirmizi)

Ebu Derda’, radijallahu anhu, rekao je: ”Kada bih znao da mi je Allah, dželle šanuhu, ukabulio samo jedan namaz, draže bi mi bilo nego da imam čitav dunjaluk sa svim što je na njemu! Allah, dželle šanuhu, kaže: ”Allah prima samo od onih koji su bogobojazni!” (Tefsir Ibn Kesir)

Pravi vjernici na sebe gledaju s prijezirom, skromno, ne ohole se, smatraju da nisu ispunili Allahov hakk! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada bi čovjek od dana kada se rodio pa sve do svoje smrti ostario u Božijem raziluku, smatrat će sve to malim na Sudnjemu danu!” (Ahmed)

Ako čovjek na pravi način spozna Allaha, dželle šanuhu, i na pravi način upozna sebe i svoja djela i svoju dušu, uvidjet će da je Allah, dželle šanuhu, blagodarniji prema nama nego što Mu se mi možemo zahvaliti!

(Minber.ba)