svabo
U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG
HVALA ALLAHU GOSPODARU SVIH SVJETOVA, NEKA JE SALAVAT I SELAM POSLANIKU MUHAMMEDU A.S., NJEGOVOM RODU I ASHABIMA, TE NAŠIM PLEMENITIM ŠEHIDIMA!
BRAČO I SESTRE, PORODICE NAŠIH ŠEHIDA, DRAGI NAŠI ŠEHIDI – ES-SELAMU ‘ALEJKUM! NEKA JE BOŽIJI MIR I SPAS NA SVE VAS!
Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'anu kaže: “O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.” (Sura: Ali Imran, 118.)
Braćo i sestre!
Danas se navršava punih osamnaest godina od kako započe krvavi pohod barbarskih umova. Osamnaest godina prođe od kako se ukaza dobro skriveno lice dojučerašnjeg komšije željnog muslimanske krvi poput najkrvoločnije zvijeri.
Tajanstvena lekcija o poturčenim Srbima i vječitim neprijateljima, koju s koljena na koljeno prenosiše najdraži muslimanski kumovi, skriveni iza bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda, dobi svoju praktičnu primjenu.
Tako se, preko noći, navodni najdraži kum proglasi Turčinom i balijom čiji život više ništa ne vrijedi. Čiju je imovinu dozvoljeno pljačkati, a djecu silovati i ubijati. Čije vjekovne simbole kulture i suživota valja čim prije uništiti. Čiji trag sa ovih prostora treba zauvijek izbrisati. Sa svih strana, u čoporima, na njih nahrliše. Do čeg dođoše to i uništiše.
U prvi mah pomisliše da su uspjeli, da su svoje vjekovne snove i snove očeva i djedova svojih ispunili, da su historijsku ulogu odigrali i islam i muslimane zauvijek uništili.
Mi danas svjedočimo da su se prevarili i da nas nisu uništili, da mi ponosno na pradjedovskim ognjištima ponovo živimo i svoju vjeru ljubomorno čuvamo.
Ali mi isto tako danas, ne bojeći se nikoga osim Uzvišenog Boga, svjedočimo da su nas sa ognjišća naših protjerali, da su nas u zločinačke logore zatvarali i na velike muke stavljali, da su nam imetke opljačkali i domove porušili, da su nam na čast i dostojanstvo udarili, da su nam neopisivo zlo učinili.
Ali najteže što nam učiniše jeste što nam naše najmilije svirepo u smrt otjeraše, što srca naša zauvijek raniše i kahar na naša lica navukoše.
Šta god danas da imamo, ne možemo da naše najmilije ne oplakujemo. I kad razlog za veselje imamo, suzama svoju radost prekidamo i svoje šehide kroz jecaje spominjemo. A kako i ne bismo kad se sjetimo onih koji bi se s nama trebali da raduju, a crna ih zemlja i zelena trava odavno prekriva.
Dočim, dušmanski zulum još uvijek traje. Još uvijek nam ni kosti naših šehida ne daju! Po jamama i šumama ih još uvijek kriju i nikako da nam našu žalost barem malo olakšaju. Pored toga, još nam veću bol nanose kad i nakon što su ovolika zla počinili ne samo da nisu spremni da priznaju, već na sav mah lažu i žrtve svoje zločincima proglašavaju.
Žele da dokažu da smo se sami među sobom pobili, sami svoje kuće i imetke opustošili, jedni druge u logore pozatvarali, te pored toga da smo mi, a ne oni, zločinci bili i zlo drugima činili. Neka im Allah dž.š. za sve ovo presudi!
Zato danas, u ovom danu naše tuge i jada svima jasno poručujemo da nećemo ničiji robovi i sluge biti, da šehide naše nećemo u zaborav potisnuti, da istinu za laž nikad nećemo zamjeniti, da našu ljubav spram našom pradjedovskom Bosnom nikad nećemo zanemariti, da našu časnu i čistu vjeru nikad nećemo ostaviti, da ćemo se za svoja prava boriti, da ćemo na svakom mjestu pravdu tražiti, da ćemo dok smo živi o našem stradanju govoriti!
Uzvišeni Bože! Neka tuga bude nada! Neka osveta bude pravda! Neka majčina suza bude dova da se više nikada i nikome ne ponovi ni Kozarac, ni Prijedor, ni Srebrenica!
Amin!
Glavni Imam Medzlisa IZ Kozarac
prof. Amir ef. Mahic
Add comment