18. GODIÅ NJICA POČETKA AGRESIJE NA KOZARAC

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

HVALA ALLAHU GOSPODARU SVIH SVJETOVA, NEKA JE SALAVAT I SELAM POSLANIKU MUHAMMEDU A.S., NJEGOVOM RODU I ASHABIMA, TE NAŠIM PLEMENITIM ŠEHIDIMA!

BRAČO I SESTRE, PORODICE NAŠIH ŠEHIDA, DRAGI NAŠI ŠEHIDI – ES-SELAMU ‘ALEJKUM! NEKA JE BOŽIJI MIR I SPAS NA SVE VAS!

Uzvišeni Allah dž.š. u Kur'anu kaže: “O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.” (Sura: Ali Imran, 118.)

Braćo i sestre!

Danas se navršava punih osamnaest godina od kako započe krvavi pohod barbarskih umova. Osamnaest godina prođe od kako se ukaza dobro skriveno lice dojučerašnjeg komšije željnog muslimanske krvi poput najkrvoločnije zvijeri.

Tajanstvena lekcija o poturčenim Srbima i vječitim neprijateljima, koju s koljena na koljeno prenosiše najdraži muslimanski kumovi, skriveni iza bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda, dobi svoju praktičnu primjenu.

Tako se, preko noći, navodni najdraži kum proglasi Turčinom i balijom čiji život više ništa ne vrijedi. Čiju je imovinu dozvoljeno pljačkati, a djecu silovati i ubijati. Čije vjekovne simbole kulture i suživota valja čim prije uništiti. Čiji trag sa ovih prostora treba zauvijek izbrisati. Sa svih strana, u čoporima, na njih nahrliše. Do čeg dođoše to i uništiše.

U prvi mah pomisliše da su uspjeli, da su svoje vjekovne snove i snove očeva i djedova svojih ispunili, da su historijsku ulogu odigrali i islam i muslimane zauvijek uništili.

Mi danas  svjedočimo da su se prevarili i da nas nisu uništili, da mi ponosno na pradjedovskim ognjištima ponovo živimo  i svoju vjeru ljubomorno čuvamo.

Ali mi isto tako danas, ne bojeći se nikoga osim Uzvišenog Boga, svjedočimo da su nas sa ognjišća naših protjerali, da su nas u zločinačke logore zatvarali i na velike muke stavljali, da su nam imetke opljačkali i domove porušili, da su  nam na čast i dostojanstvo udarili, da su nam neopisivo zlo učinili.

Ali najteže što  nam učiniše jeste što nam naše najmilije svirepo u smrt otjeraše, što srca naša zauvijek raniše i kahar na naša lica navukoše.

Šta god danas da imamo, ne možemo da naše najmilije ne oplakujemo. I kad razlog za veselje imamo, suzama svoju radost prekidamo i svoje šehide kroz jecaje spominjemo. A kako i ne bismo kad  se sjetimo onih koji bi se s nama trebali da raduju, a crna ih zemlja i zelena trava odavno prekriva.

Dočim, dušmanski zulum još uvijek traje. Još uvijek nam ni kosti naših šehida ne daju! Po jamama i šumama ih još uvijek kriju i nikako da nam našu žalost barem malo olakšaju. Pored toga, još nam veću bol nanose kad i nakon što su ovolika zla počinili ne samo da nisu spremni da priznaju, već na sav mah lažu i žrtve svoje zločincima proglašavaju.

Žele da dokažu da smo se sami među sobom pobili, sami svoje kuće i imetke opustošili, jedni druge u logore pozatvarali, te pored toga da smo mi, a ne oni, zločinci bili i zlo drugima činili. Neka im Allah dž.š. za sve ovo presudi!

Zato danas, u ovom danu naše tuge i jada svima jasno poručujemo da nećemo ničiji robovi i sluge biti, da šehide naše nećemo u zaborav potisnuti, da istinu za laž nikad nećemo zamjeniti, da našu ljubav spram našom pradjedovskom Bosnom nikad nećemo zanemariti, da našu časnu i čistu vjeru nikad nećemo ostaviti, da ćemo se za svoja prava boriti, da ćemo na svakom mjestu pravdu tražiti,  da ćemo dok smo živi o našem stradanju govoriti!

Uzvišeni Bože! Neka tuga bude nada! Neka osveta bude pravda! Neka majčina suza bude dova da se više nikada i nikome ne ponovi ni Kozarac, ni Prijedor, ni Srebrenica!

Amin!

Glavni Imam Medzlisa IZ Kozarac

prof. Amir ef. Mahic