Mještani Gornje Maoče, pripadnici rigidne vehabijske zajednice: Nusret Imamović, Senad Midžić, Safet Barčić, Hajrudin Ribić, Dževad Hodžić, Edis Bosnić i Adnan Rustemi uhapšeni su u najvećoj akciji udruženih policijskih snaga koju je BiH ikada vidjela.
Rezultati istrage, međutim, tek trebaju da pokažu da li su operativna saznanja opravdala spektakularnu akciju, ili ovaj događaj zapravo tek samo simbolično označava početak agresivne izborne utakmice.
Ali još važnije pitanje: zašto ina dosadašnja "kršenja ustavnog poretka", zbog čega se sumnjiče privedeni, nemaju isti policijski i pravosudni tretman?
Upad policijskih snaga u rane jutarnje sate 2. februara u selo Gornja Maoča imao je sve elemente javnog spektakla: "650 policajaca i 224 vozila u najvećoj udruženoj policijskoj akciji u postdejtonskoj BiH".
Vijest sama je dovoljna da prosječnom čitatelju zaledi krv u žilama: u zemlji koja je u polurasulu, sve državne strukture su zajedničkim snagama stavljene na raspolaganje odbrani ustavnog poretka – OSA BiH, policijski službenici Granične policije, Službe za poslove sa strancima, SIPA-e, MUP-a RS, Policije Brčko Distrikta, Federalne uprave policije, Uprave policija kantonalnih MUP-ova i predstavnici Policijske misije EUPM-a. Ovo asocira na elegične stihove: Jugoslavijo ko te jebe, može Bosna i bez tebe. Šalu na stranu, radi se o ozbiljnoj akciji.
Strah i trepet Sve je, dakle, prezentirano u svrhu očekivanja da ovako bombastična akcija poluči isto tako bombastične rezultate. Prvenstveno se spekuliralo o 31 privedenoj muškoj osobi, što ne bi bilo protiv logike, s obzirom da upravo ta cifra odgovara i broju domaćinstava u Gornjoj Maoči. Međutim, na kraju dana informacija je iznenada s dvocifrenog broja spala na brojku od "sedam lica", dok je kao dokazni materijal izuzeto "nekoliko komada oružja dugih i kratkih cijevi, sredstava veza, video i DVD materijala te informatičke i druge opreme"?!
Sada kada je završena – nije, valja priznati, posve jasno zašto je u dosadašnjoj historiji BiH ova akcija zaslužila da bude najspektakularnija i koje je uopšte opravdanje za toliki broj angažiranih "udruženih snaga"? Ako je suditi, formalno, po težini djela za koja se stanovnici Gornje Maoče sumnjiče – ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH, napad na ustavni poredak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti – prihvatljivo jest; no, zašto ina dosadašnja "kršenja ustavnog poretka" nemaju isti "tretman"? Zašto se prijetnje Milorada Dodika o otcjepljenju RS-a, koje se građanima serviraju svako jutro uz doručak, ne čitaju kao napad na ustavni poredak? Zašto izjave poput "ne želim da mi sude muslimani" ili "Markale i Tuzlanska kapija su inscenirane" ne predstavljaju izazivanje narodnosne mržnje, razdora i netrpeljivosti? Po čemu paravojne formacije u službi entitetskog premijera nisu također "ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH"?
Ponuđeni zvanični odgovor Tužilaštva BiH – institucije na kojoj se isto tako Dodikovim izjavama demonstrirao čin rušenja poretka – na klimavim je nogama: "Akcija je izvedena u tom omjeru jer se radi o vrlo ozbiljnim kaznenim djelima." Dokaznih materijala za ovu tvrdnju za sada nema. Kao niti odgovora na pitanje zašto su nadležni organi ovom slučaju priklonili pažnju kakvu nije imao niti jedan od najamblematičnijih primjera bh. postratne realnosti do sada: zločinačke organizacije, trgovina ljudima, lanac prostitucije, automafija… U vremenu kada je džihadski terorizam jedna od najsenzacionalnijih svjetskih tema, državi je lakše trenirati moć na nekolicini bradatih čika u kratkim pantalonama i maskirnim uniformama koji, istina, samim izgledom izazivaju strah i trepet.
Da ne bude zabune – Gornja Maoča nije bezrazložno predmet opsežnih istraga. Područje u kojem su se selefije nastanile nakon raspuštanja naselja Bočinje, slijedeći duhovni koncept hidžre, odnosno emigracije, kako bi se odvojili od džahilije, korupcije i bezbožništva, što je referenca, u historijskom kontekstu, na proganjanje muhamedanaca – već odavno privlači pažnju. Mada – možda manje zbog svog načina života koliko ambicioznog promoviranja šerijatskog zakonodavstva nauštrb važeće legislative. Etiketa radikalnih sljedbenika selefijske struje im je prilijepljena nakon što su od nadležnih institucija počeli zahtijevati organiziranje nastave u skladu sa šerijatskim principima, na glasnogovorničkim portalima širiti izjave poput te da je ženama haram ići ginekologu, da samoubilački napadi nisu nedozvoljeni, ili pak donositi fetve o zabrani klanjanja u džamijama.
S druge strane, treba primijetiti da su ostali izolirani u svojoj komuni, i nisu kao, takoreći "urbane" vehabije, išli zavoditi pravdu po gradovima, izigravati šerijatsku policiju ili linčovati seksualne manjine. Ali, jesu privatizirali dio "teritorijalne cjeline BiH", u što se, na koncu, i naša novinarska ekipa prije nekoliko mjeseci uvjerila na licu mjesta. Teško je ne kriti da je prva impresija koju smo imali ulaskom u Gornju Maoču: šta se ovdje dešava? Kuće nisu obnovljene, ruševine su markirane crnim zastavama, zemlja nije obrađivana… Elementi dovoljni da se mjesto proglasi terorističkom bazom ili vojnim kampom? Pri tome, ako odbijanje da svoju djecu uče muzičkom, likovnom, fizičkom, biologiji čini jednu od osnovanih sumnji za "napad na ustavni poredak", ne bi li onda na direktoricu JU Djeca Sarajeva Arziju Mahmutović zbog vjeronauke trebalo poslati diviziju NATO snaga?
Naravno, ako ćemo se držati "važećeg zakonodavstva", trebali bismo, je li, vjerovati da 650 policajaca nije "tek tako" animirano. Posebice jer postoji mogućnost da su hapšenja samo sredstvo približavanja Muhamedu Porči, vođi daleko utjecajnije vehabijske zajednice u dijaspori, i čuvenom suparniku reisa Mustafe Cerića.
Međutim, nije zanemariva prijemčivost spomenutog imidža Gornje Maoče u kontekstu populističke priče o BiH kao ćeliji Al-Kaide, na koju američka administracija u BiH i OHR, što razotkrivaju česte izjave Charlesa Englisha i Raffija Gregoriana, nisu imuni. Da li su se politička previranja koja drmaju vodeću bošnjačku stranku proteklih mjeseci prelomila i preko Gornjemaočana? Isto kao nekoć Zlatko Lagumdžija (vidjeti pod: Alžirska grupa), i Sulejman Tihić je kadar učiniti sve kako bi se, popustljivošću prema SAD-u, održao na pozicijama moći. Na koncu, treba li podsjećati da je Tihić kupio podršku međunarodne zajednice upravo smjenom Tarika Sadovića s pozicije ministra sigurnosti zbog sumnji u navodnu "podršku terorizmu"?
Sada je Sulejman Tihić akcijom, koja ima savršen tajming – početak izborne godine – pokazao da je smjena njegovog dugogodišnjeg stranačkog kolege opravdana. Njegov novi ministar sigurnosti Sadik Ahmetović uzjahao je velikog konja hvalospjevom o tome kako "ovom akcijom koračamo duboko u Evropu", a oglasio se i NATO riječima kako ova "kompleksna i sofisticirana operacija dokazuje da vlasti ove zemlje razvijaju profesionalizam i povjerenje".
Pritom, Milorad Dodik nastavlja ucjenjivati državu, pobjedonosno poručujući preko svojih pulena kako "međunarodnu zajednicu više brine referendum nego vehabije u BiH" (Rajko Kuzmanović). U međuvremenu, građani ostaju vječiti taoci pitanja na kojeg nema odgovora: zašto međunarodnu zajednicu odjednom brinu vehabije, koje su tu otkako je i postdejtonska BiH, umjesto referenduma, koji nikada nije bio riskantniji po "ustavni poredak BiH" negoli sada? A stvarni problemi Gornje Maoče, koji leže i u odsustvu volje nadležnih institucija i Rijaseta IZ-a BiH da se edukativno suoče s alternativnim vjerskim djelovanjem, ostaju neriješeni.
Očita je i poruka koju potpisuje uredništvo portala Putvjernika, za kojeg se smatra da je administriran iz Beča – Porčinog sjedišta: "Sve je ustvari amaterski dirigovana politika Ministarstva sigurnosti BiH koje je u proteklom periodu kod javnosti stvaralo atmosferu nepodnošljivosti prema islamu i islamskim praktičarima." Ove glasove, producirane bijesom koji je sada izazvala SDA, neće sigurno zanemariti ni nova bošnjačka desnica koja ambiciozno, na temeljima diskursa o islamskom antiraspoloženju, osigurava prostor u izbornoj godini.
Najspektakularnija akcija u historiji BiH poslužit će tek samo kao alibi za jačanje svih etnonacionalističkih radikala.
(bh dani)
Add comment