Hasan Elkaz, svjedok Tužilaštva, tvrdi da je Milorada Radakovića zvanog Srbo vidio 21. augusta 1992. godine. Hasan je tada bio među civilima koji su u konvoju provođeni iz pravca Prijedora ka Travniku, a Radaković među vojnicima koji su ih obezbjeđivali.
„Par minuta sam ga posmatrao, a onda mu se moj brat, koji ga poznaje od ranije, htio javiti. Rekao sam mu da se sakrijemo. Imao sam prilike u logoru Omarska vidjeti kako poznanici zatvorenika dođu po njih, odvedu ih, i onda se ti ljudi više nikada ne vrate“, ispričao je Elkaz.
Radaković je, prema optužnici, skupa sa Zoranom Babićem, Gordanom čurićem, Miloradom Škrbićem. Ljubišom Četićem, Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem učestvovao u osiguranju konvoja, a zatim u odvajanju i strijeljanju više od 200 civila na Korićanskim stijenama.
Prema iskazu svjedoka Elkaza, u konvoju je bilo „između 2.000 i 3.000 ljudi“, koji su ukrcani u autobuse i kamione sa prikolicama.
„Poslije Banja Luke smo se često zaustavljali. Prišao bi jedan vojnik i ubacio kesu u svaki autobus i kamion i rekao da se stavi svaka dragocjenost i vrijednost ili novac. To je više puta urađeno“, kazao je.
Kako se navodi u optužnici, optuženi su od civila, Bošnjaka i Hrvata, “uz prijetnju da će ih ubiti”, uzimali novac i druge dragocjenosti.
Na jednom od takvih stajanja Elkaz je primijetio Milorada Radakovića kako razgovara sa jednim od vozača.
„Na jednom mjestu, poslije sam saznao da se zove Korićanske stijene, čula se strahovita pucnjava. Nama su rekli da pognemo glave i da slučajno ne dižemo pogled. Mi smo tako uradili. Bila je strašna ta pucnjava, nezamislivo. Mislio sam da na nas neko puca“, rekao je Elkaz.
Drugi svjedok Tužilaštva, Ranko Mijić, ispričao je da je u augustu 1992. godine radio kao načelnik kriminalističke policije u Prijedoru. Prema njegovim riječima, “najvišu vlast u policiji” su imali „Simo Drljača, kao načelnik i Dušan Janković, kao komandir policijske stanice“.
Drljača je poginuo prilikom hapšenja 1997. godine.
Mijić je kazao da mu je poznato da su 1992. godine u Prijedoru postojali interventni vodovi, ali da su bili odvojeni od krim službe, te da je njima mogao naređivati isključivo Simo Drljača.
„Ako nema Sime, mislim da njih niko nije mogao aktivirati. Simo je držao sve u svojim rukama, s obzirom na to kakav je bio – bahat i osvetoljubiv. On je bio gospodar svega u to vrijeme“, rekao je Mijić i dodao da je u Drljačinom odsustvu Janković bio njegov „funkcionalni zamjenik“.
Kako je kazao, interventni vod formiran je kao jedinica za posebne namjene i oružane akcije, koja je povremeno učestvovala i u „pratnji konvoja radi bezbjednosti ljudi“.
„Za Korićanske stijene saznao sam nakon dva ili tri dana. Šaptalo se šta se desilo, pa sam i ja čuo… Saznanja su bila vrlo štura. Iz konvoja je izveden veći broj ljudi, i strijeljani su tu na licu mjesta“, dodao je Mijić.
Svjedok se prisjetio kako je skupa sa velikim brojem policajaca učestvovao na asanaciji terena na Korićanskim stijenama.
„Cilj je bio da se izvrši asanacija, ali s obzirom da se pokvarila dizalica, to nije urađeno. Nakon toga, Simo je naredio da se kamenjem zatrpaju leševi. Ja sam sišao dole ali nisam radio na tome. Pokušalo se i nekom tečnosti zapaliti tijela, ali to nije uspjelo“, ispričao je Mijić.
Naredno ročište zakazano je za 18. august, kada će iskaz dati zaštićeni svjedok Tužilaštva.
(BIRN)
Add comment