svabo
Satko piše:
Prijedorski prioriteti i kozaračka kvrguša
Rano je valjda za katarzu. Jer ne pada danas na pamet ni Paviću ni bilo kome drugom u ‘Predoru’ da povratnicima, njih već 25.000, a time i cijelom svijetu pokaže djelom, da se i on i stanovnici ovog grada odriču te sramne prošlosti. Još prije samo godinu dana Načelnik opštine javno je izjavio da se protivi gradnji Memorijalnog centra u Omarskoj.
Seosko-banjski turizam i ribolov opštinski su prioriteti, kaze prvoaprilska priča …
Ali, nije samo (bliža) historija i njeno (ne)obilježavanje jedina nepoznanica ovog
članka-jednačine s dvije nepoznate koji komotno ulazi u kategoriju ‘besplatnih reklamnih spotova i čitulja’.
Ne napisa Radić niti reče Pavić da se u povratničkom Kozarcu već godinama muke muče da tamošnje Dobrovoljno vatrogasno društvo, osnovano davne 1892. godine, dobije nužne prostorije. Vatrogasni dom je uništen, 1992. godine kao i skoro svaki objekat u Kozarcu dok ovo društvo stogodišnje tradicije, koje je prije par godina iz pepela zaživjelo donacijama i radom Kozarčana, još nije ušlo u opštinski budžet.
Ne spomenu niko da Kozarčani i drugi povratnici ljeti (a i zimi) kubure zbog još uvijek neriješene situacije snabdijevanja vodom, koje u gradu Prijedoru uvijek ima, a da se kozarački Dom zdravlja konačno 2008. godine (povratak je počeo još 1998. godine) počeo obnavljati, ali opet bez donacija Opštine Prijedor.
Niko, bolan, ni mukajet što je kozaračka glavna ulica puna rupa. Prije par godina, klupe, kante i kontejneri za smeće po Kozarcu nabavljeni su humanitarnim akcijama Kozarčana i humanitarnih organizacija iz inostranstva, a ne iz budžeta opštine. Taj budžet ‘špekaju’ i povratnici, ali i prognanici koji ovih posljeratnih godina još samo ljeti pune kafiće i trgovine cijele opštine.
Slična je situacija i u drugim, nekad popaljenim mjestima i dijelovima opštine koji svima postaju ‘prioritet’ samo pred lokalne izbore, kao što je bio slučaj pred izbore 2008. godine.
Povratnici mu tako dođu svojevrsna maskota grada, prijedorski Vučko, razlog da se pojavi sljedeći ambasador, u Prijedoru spuca ćevape, nasluša se kako nam je opet svima ugodno, kako za sve ima mjesta, ostavi koji euro, a zatim po povratku u Sarajevo, jednim pokretom pera obznani da grad Prijedor više i nije tek crna rupčaga.
Vrijeme je da i Pavić i silni ambasadori bjelosarajevski, kao i niski predstavnici dođu i (opet) probaju kozaračku kvrgušu. Bujruma uvijek ima.
K’o Bajagi …
One sarajevske, Vučkove, olimpijske 1984. godine u Beogradu osnovan je bend “Bajaga i instruktori pozitivne geografije”.
Ova današnja politika opštinskih vlasti i načelnika opštine Prijedor, vjerno dočarana i u celofan umotana u prvoaprilskom Oslobođenju mogla bi se, po uzoru na Bajagu i popularne beogradske muzičare, okarakterisati kao: “Pavić i instruktori pozitivne historije”.
Očito je da će još vode proteći Sanom prije nego što se prijedorski Srbi, čije ponašanje predstavljaju i od njih samih izabrane današnje opštinske vlasti, prestanu kriti iza isuviše providnog i pomalo već djetinjastog vela ćutnje u nadi, je li, da će neko, jednog lijepog sunčanog dana, tu nedavnu, mučnu, a živu historiju samožigosanog grada gumicom obrisati.
Očito je i to da mnogi Prijedorčani (danas) ne podržavaju zločine, masovna ubistva i progon komšija koji su se desili od 1992. do 1995., međutim još eto ćute, ne shvatajući valjda da od te negdašnje crne rupe, tako prave jos crnju.
Jer dok se ne pronađu preostalih 1559 nestalih Prijedorčana, dok se mjesta zločina dostojno ne obilježe, dok se povratnicima ne obezbijede najosnovniji životni uslovi kakve su ostavili krvavog maja 1992., ovakve slatke pričice, biće i ostaće tek prvoaprilske šale.
Najočitije je u stvari to da bi se grad Prijedor veoma rado okrenuo budućnosti, razvoju turizma i grada. I nema u tome naravno ništa loše. Razvoj opštine i turizma popravio bi i ekonomsku i kulturnu i društvenu situaciju svih stanovnika opštine, a time zasigurno i međuljudske odnose. Problem je što Prijedor ne zna kako, niti iskorištava vlastite potencijale. I to je, pored konstantnog negiranja prošlosti, takodje jasno iz navedenog članka.
A vidiš, s malo mašte, moglo bi se privući baš te silne turiste i putnike namjernike koje Pavić i instruktori željno očekuju, ali koji za Prijedor znaju samo po njegovoj crnoj historiji.
Kako? Šta kako, lijepo brate …
Add comment