Oko 300 stotine posjetilaca obišlo je jamu Hrastova glavica kod srpskog sela Podvidače u općini Sanski Most. Ta masovna grobica je pronađena i ekshumirana 1998. godine, a ukupno je izvađeno 126 tijela, među njima i dva tijela žrtava iz Drugog svjetskog rata.
Niko do sada nije procesuiran za ovaj zločin ali se u presudi Milomiru Stakiću pominje u sljedećim paragrafima:
”211. Rano ujutro 5. augusta 1992., Radovan Vokić, vozač Sime Drljače, rekao je stražarima da do autobusa dovedu zatočenike iz Keraterma koji su prethodnog dana dovedeni iz Prijedora u Omarsku. Kod sebe je imao spisak zatočenika, koji je uredno sastavio, ovjerio i potpisao Simo Drljača. Prozvano je najmanje 120 ljudi,među kojima su bili Anto Gavranović, Juro Matanović, Refik Pelak, Ismet Avdić, Alija Alibegović, Esad Islamović i Raim Musić. Postrojeni su i ukrcani u dva autobusa koji su pod pratnjom otišli ka Kozarcu. To su bili obični autobusi javnog prijevoza iz Prijedora. Svjedok E je sastavio spisak 60 osoba koje je lično poznavao, a koje su odvezene tim autobusima i potom ubijene.
212. Leševi nekih od osoba koje su odvezene tim autobusima kasnije su pronađeni i identifikovani u Hrastovoj Glavici.Na toj lokaciji, tridesetak kilometara od Prijedora, pronađen je velik broj tijela – to jest 126.Forenzički stručnjaci su utvrdili da su uzrok smrti u 121 slučaju bile rane od vatrenog oružja.”
Ubijanje nevinih Prijedorčana trajalo je nekoliko sati a egzekutori su sebi nad jamu bili donijeli stolice i sjedeći pucali ljudima najčešće u glavu i gurali tijela u grotlo. Dovodili su ih trojicu po trojicu vezane čeličnom žicom.
Jedan svjedok iz Hambarina, Ibrahim Ferhatović, preživio je to ubijanje, ranjenog ga je previo neki mještanin Podvidače i uputio u Kurevske šume. Ibrahim je svojim komšijama ispričao šta mu se desilo ali su ga u lovu na ljude u kurevskoj šumi ubili pripadnici srpske vojske. Tragom njegove priče pronađena je prirodna jama duboka do 35 metara. Kameniti otvor na nekim dijelovima je bio prečnika samo 80 cm.
Posjetu su organizovali Udruženje logoraša Sanski Most, Udruženje logoraša Prijedor ‘92, Udruženje logoraša Kozarac i Udruženje Prijedorčanki ‘Izvor”. Nažalost i ove godine je bilo veoma malo posjetilaca iz Prijedora, najviše ih je bilo iz obližnjeg sela Čirkići i drugih bošnjačkih sela. Od 117 identifikovanih žrtava bili su prisutni članovi tek jedne porodice. Obraz Prijedora su pred Sanjanima donekle popravili motociklisti koji su došli kao što idu u Omarsku i na Korićanske stijene.
Prisutnima su se obratili predstavnici Izvora i logoraških udruženja, a od zvaničnika narodni poslanik Muharem Murselović i načelnik općine Sanski Most, Sanjin Halimović.
Posjetiocima je predstavljeno i idejno rješenje za buduće spomen obilježje ”Jama Hrastova glavica” rad mladog sanskog arhitekte Harisa Zulića. Načelnik Sanskog Mosta je obećao pomoć a kada se formira odbor za izgradnju i otvori žiro račun bit će pozvani i građani da dobrovoljnim prilozima pomognu izgradnju.
Samo obilježje će imati kružnu osnovicu koja predstavlja galeriju jame u kojoj su pronađena tijela, a nadgrađeni dio će biti simbolično u obliku suze. Centralni dio je tradicionalna bosanska čatrnja koja će oivčiti ulaz u jamu i u nju će biti ugrađene masivne rešetke kako bi se jama jednom za uvijek zapečatila da nikome više ne posluži za ubijanje i sakrivanje ljudi.
Organizatori su pozvali Tužilaštvo BiH koje je stvarno nadležno i Kantonalno tužilaštvo Bihać koje je mjesno nadležno za ovaj zločin da procesuiraju sve odgovorne, kako egzekutore, tako i članove Kriznog štaba općine Prijedor koji su naredili ovaj zločin a koji danas direktoruju u javnim prijedorskim preduzećima.
Edin Ramulić
Add comment