svabo
Na sedamnaestu godišnjicu od masakra u prostoriji broj tri, logora smrti ‘Keretrm” Udruženje logoraša Prijedor 92, Udruženje logoraša Kozarac i Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” zajednički su organizovali ovogodišnju posjetu.
Odmah na početku organizator je upozorio okupljene:
”Nemojte na silu ulaziti u prostorije jer za to ni ove godine nemamo odobrenje. Vlada Republike Srpske je prodala ovu tvornicu smrti i sada zavisimo od dobre volje vlasnika. Svaka stopa ovog betona je zalivena krvlju i ovo mjesto će postati memorijal kad-tad. Ovdje neće zauvijek parkirati i farbati auta nego će ovdje kolone učenika da dolaze vidjeti šta su pripadnici prijedorske policije i srpske vojske radili nevinim ljudima.”
Na današnji dan 24. jula 1992. godine, u prostoriji zvanoj ”trojka” počinjen je monstruozan zločin. U jednoj noći, u nekoliko stravičnih sati, ubijeno je između 150 i 200 nevinih ljudi. Taj masakr je u jednoj od haških presuda opisan ovako:
”20. jula 1992. godine ispražnjena je prostorija broj 3 u logoru Keraterm, u kojoj su prethodno bili zatočenici iz Kozarca. U tu prostoriju su zatim zatvoreni novi zatočenici iz nedugo prije toga očišćenog područja Brda. Prvih nekoliko dana zatočenici nisu dobivali hranu, premlaćivani su i zlostavljani. Na dan masakra svjedoci su opazili da je u logor došao veliki broj naoružanih ljudi u vojnim uniformama i crvenim beretkama. Pred prostoriju broj tri je postavljen mitraljez. Te noći su se iz pravca prostorije broj tri čuli rafali i jauci. Otvorena je vatra iz mitraljeza. Sutradan ujutro je na zidovima prostorije broj 3 bilo krvi. Tijela mrtvih i ranjenih ljudi bila su na gomilama. Stražari su otvorili vrata i rekli: ‘Vidi budala balija – pobiše se’.”
Tako je i Kozarski vjesnik predstavio ovaj zločin u svom narednom broju u tekstu pod nazivom Ubijali se među sobom. Vjerujemo da ovdje u Prijedoru i danas ima ljudi koji misle da su se logoraši ovdje ubijali među sobom.
Petorica komandira i stražara ovog logora su priznali svoj zločin ali i dalje većina sadašnjih građana Prijedora ne želi vjerovati da je ovdje, samo nekoliko stotina metara od centra grada postojao jedan od najstrašnijih logora smrti u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Načelnik opštine Prijedor Marko Pavić dobija međunarodna priznanja a da nikada nije priznao postojanje prijedorskih logora smrti. Dokle god ovakva mjesta nisu trajno obilježena Prijedor će ostati grad nepravde. Dok se cjelokupan Prijedor ne suoči sa ovim mjestom i javno ne postidi nema mu napretka. Nikakve nove fasade i ulice ne mogu promijeniti činjenicu da je Prijedor grad smrti, grad koncentracionih logora, masovnih grobnica i nestalih ljudi.
U Keratermu se ubijalo i prije i poslije 24. jula. Kroz ovaj logor je prošlo više od 3000 nevinih Prijedorčana a preko 300 je ubijeno ili nestalo.
U presudi Milomiru Stakiću dokazana je odgovornost za još 120 zatočenika:
Rano ujutro 5. augusta 1992. godine, Radovan Vokić, vozač Sime Drljače, rekao je stražarima da do autobusa dovedu zatočenike iz Keraterma koji su prethodnog dana dovedeni iz Prijedora u Omarsku. Kod sebe je imao spisak zatočenika koji su prethodnog dana dovedeni iz Prijedora u Omarsku. Kod sebe je imao spisak zatočenika, koji je uredno sastavio, ovjerio i potpisao Simo Drljača. Prozvano je najmanje 120 ljudi. Postrojeni su i ukrcani u dva autobusa koji su pod pratnjom otišli ka Kozarcu. To su bili obični autobusi javnog prijevoza iz Prijedora.
Leševi nekih od osoba koji su odvezeni tim autobusima kasnije su pronađeni i identifikovani u Hrastovoj glavici. Na toj lokaciji, tridesetak kilometara od Prijedora, pronađen je velik broj tijela – to jest 126. Forenzički stručnjaci su utvrdili da su uzrok smrti bile rane od vatrenog oružja” – stoji u presudi Haškog tribunala.
Organizatoi su pozvali prisutne da u srijedu 5-og augusta posjete jamu Hrastova glavica koja se nalazi na teritoriji opštine Sanski Most, a od Tužilaštva i Suda BiH zatražili su da napokon utvrde odgovornost Radovana Vokića za smrt više od stotinu nevinih ljudi.
Ovaj logor i druge prijedorske logore smrti formirali su članovi Kriznog štaba i Savjeta za narodnu odbranu opštine Prijedor. Tribunal je trojicu optužio a Tužilaštvu i Sudu Bosne i Hercegovine je postavljeno pitanje zašto preostale članove Kriznog štaba puštaju da uživaju na slobodi.
Zatraženo je da se procesuiraju preostali članovi Kriznog štaba i Savjeta za narodnu odbranu koji su odgovorni za uspostavljanje prijedorskih logora. To su Dragan Savanović, Slavko Budimir, Ranko Travar, Boško Mandić, Rade Javorić te oficiri Vladimir Arsić i Radmilo Zeljaja.” Čak trojica nabrojanih u ovom trenutku su direktori javnih preduzeća i ustanova u Prijedoru.
”Slobodan Kuruzović je umro. I Srđo Srdić je umro. Ne želimo takvu pravdu, hoćemo sudske procese dok su odgovorni za logore još živi ”– poručili su organizatori posjete i uputili pozive nadležnim institucijama ali i okupljenim posjetiocima:
”Pozivamo Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine da pod hitno pred lice pravde izvede logorske čuvare i mučitelje Dragomira Šaponju, Nedjeljka Timarca, Gorana Lajića i Dragana Kondića. Tribunal je već bio podigao optužnicu protiv njih ali je te predmete prepustio domaćim sudovima. Šta čekaju tužioci, da pomru zločinci ili mi?
Sa ovog mjesta smo tražili pravdu i prošle godine ali umjesto novih optužnica za prijedorske logore dobili smo još jedan šamar u lice žrtvama kada je Sud Bosne i Hercegovine sramno smanjio kaznu Momčilu Grubanu sa 11 na 7 godina. Išli neki preživjeli logoraši i logorašice maksuz u Sarajevo da pričaju kako je Momčilo bio navodno dobar u Omarskoj, kako nije baš svakog logoraša mučio. Koliko je on bio human najbolje znaju više od osam stotina ubijenih logoraša Omarske ali mrtva usta ne govore.
Nemojte da vam bude teško dolaziti na ova mjesta, odazovite se kada vas pozovemo u Sarajevo, u Banja Luku. Niko se više neće baviti prijedorskim logorima ako mi ne budemo to tražili, zahtijevali i protestvovali tamo gdje treba. Nemojte izbjegavati da svjedočite pred sudovima jer niko to u vaše ime ne može uraditi. Sramota je da suđenje Mejakiću i ostalima nije pratio skoro niko od Prijedorčana a mjesta u sudnici ima sasvim dovoljno i ne trebaju vize do Sarajeva. Mi jednostavno više nemamo nikakav izgovor da se ponašamo kao do sada nezainteresovano naspram naše vlastite tragedije.
Pozivali smo sa ovog mjesta prijedorsku policiju i opštinske vlasti da nam pronađu i predaju tijela svih logoraša koji su nestali u ovom i drugim prijedorskim logorima. Za 16 godina prijedorska policija i opštinske vlasti nisu pomogli da se nađe niti jedan od 3178 nestalih Prijedorčana. Koliko još Saši Zečevića dežura u policijskoj uniformi i da li su oni razlog da je prijedorska policija najnesposobnija policija u svijetu u pronalasku nestalih osoba?
Nemojte da vam bude teško obilaziti ekshumacije masovnih grobnica. Ovih dana se na Korićanskim stijenama skupljaju kosti naših sugrađana. Dolaze ambasadori da to vide a najmanje je ljudi iz prijedorske opštine. Treba da idemo tamo svaki dan i da pokažemo svima da naše žrtve nisu zaboravljene i da nam je veoma stalo da se njihova tijela pronađu a zločinci kazne.
Pozivamo vas da dođete i u Omarsku 6. augusta, a 21. augusta na Korićanske stijene, pridružite nam se da 30. augusta na Međunarodni dan nestalih osoba skrenemo pažnju Prijedoru na činjenicu da u ovoj opštini tragamo za jos 1273 osobe.”
(E.R.)
Add comment