U povodu 26. maja, dana kada je u Trnopolju prije 17 godina uspostavljen logor, danas je organizovana posjeta ovoga jednog od zloglasni mjesta na podrucju nase opstine.
Na današnji dan prije 17 godina ovdje je odlukom Kriznog štaba opštine Prijedor uspostavljen koncentracioni logor.
Okupacione vlasti u Prijedoru su ovih nekoliko objekata pretvorili u mjesto patnje i užasa. Ovo je bio logor dječijeg plača. Osnovnu školu su pretvorili u dječiji logor kroz čiju agoniju je prošlo na hiljade prijedorskih mališana. I bebe su ovdje bile logoraši, čak i nerođene koje su ovdje došle na svijet.
Tribunal u Hagu je u presudi Milomiru Stakiću utvrdio da je ovo bio logor silovanja. Noću su odavde odvodili djevojke i žene i silovali ih. Čak i jednu trinaestogodišnju djevojčicu.
Silovatelj je bio i komandant logora Slobodan Kuruzović. On je i poslije toga sve do svoje smrti radio u prijedorskim obrazovnim ustanovama.
Kroz ovaj logor je prošlo više od dvadeset hiljada ljudi, žena, djece, staraca. Tretirali su ih kao stoku. Morali su napustiti svoje kuće da bi ovdje gladovali, vršili nuždu u iskopanim rupama, spavali na otvorenom.
Izmučena tijela logoraša čije su snimke odavde u svijet poslali hrabri britanski novinari promijenili su sliku karaktera rata u Bosni i Hercegovini. Jasno se vidjelo da u Prijedoru to nije bio rat već brutalan pokolj i mučenje desetina hiljada civila.
Mučenje je ovdje bilo sistematsko, bespomoćni ljudi su maltretirani bez ikakvog povoda. Srpski vojnici su zatočenike tukli palicama za bejzbol, željeznim šipkama, kundacima, rukama i nogama – svime što bi im palo šaka. Odavde su ih odvodili na radne obaveze i tamo likvidirali, odvodili su ih na ispitivanja sa kojih se nikada nisu vratili. Odavde je krenuo i konvoj 21. augusta sa kojeg je izdvojeno i nad provalijom ubijeno više od 200 logoraša.
Kao krajnji čin poniženja okupacione vlasti Prijedora su organizovale konvoje i u zagušljivim vagonima i šleperima protjerivali civile pljačkajući im sve što su imali i generacijama stvarali. Vojnici, policajci, Crveni krst, transportna preduzeća, izvršne vlasti… svi su oni bili veoma dobro organizovani u zajedničkom zločinačkom poduhvatu etničkog čišćenja.
Iako su slike izmučenih logoraša ovog logora prenijeli svi svjetski mediji zločini u Trnopolju do danas nisu procesuirani. Niko od uprave logora, čuvara i drugih odgovornih u lancu zločina nisu odgovarali ni pred jednim sudom.
Danas su pozvana tužilaštva u Sarajevu i Banja Luci da istraže ovaj zločin i procesuiraju odgovorne za mučenja, ubistva i silovanja.
Ovo nije bio samo logor već i mjesto odakle je protjeran multietnički Prijedor. Sa ovog mjesta su protjerani humanost, civiliziranost i suživot. I nikada se nisu vratili.
Ovdje na ovom mjestu moze se vidjeti kako su prijedorske vlasti dočekale povratnike. Kada je 1999. godine ovdje niklo prvo šatorsko naselje povratnika, boračka udruženja finansijski potpomognuta iz budžeta opštine podigli su sramotni spomenik.
Ne postoji u Evropi ovakav sramotan primjer da se na mjestu stradanja nevinih ljudi podigne spomenik poginulim pripadnicima vojske koja je činila zločine u ovom logoru.
Ovaj spomenik nije naša sramota već sramota onih koji su ga podigli i drže ga ovdje već deset godina.
Sve dok spomenik ovdje stoji šalje se jasna poruka da u Prijedoru nisu svi ravnopravni i da se lokalne vlasti još uvijek nisu distancirale od ubistava, silovanja i mučenja koji su počinjeni u ovom ali i drugim prijedorskim logorima i stratištima.
Sa ovog mjesta danas je pozvana entitetska i opštinska vlast da se napokon suoči sa činjenicom da su u Republici Srpskoj i posebno Prijedoru postojali brojni logori smrti i ta mjesta napokon moraju biti kao takva obilježena.
Ukoliko žele da se svi građani osjećaju ravnopravni u Prijedoru onda preživjelim žrtvama moraju omogućiti ostvarivanje njihovih statusnih prava i ovakve spomenike koji skrnave mjesta stradanja nevinih ljudi moraju pod hitno maknuti.
Apelovalo se na boračke organizacije Prijedora da pronađu neko adekvatnije mjesto za ovaj spomenik jer ovdje gdje sada jeste vrijeđa preživjele žrtve i porodice ubijenih u ovom logoru.
Organizatori posjete bili su: Udruženje logoraša Prijedor ‘92., Udruženje logoraša Kozarac, Udruženje žena ”Srcem do mira”, Udruženje Prijedorčanki ”Izvor”.
U ime organizatora zahvaljujemo se svima što su došli, posebno mladima iz Helsinškog odbora za ljudska prava iz Bijeljine, zatim predstavnicama Društva za ugrožene narode, učesnicima iz drugih zemalja okupljenih oko inicijative Srcem do mira, predstavniku Haškog tribunala kancelarije u Sarajevu, medijima i svima drugima koji su danas bili u logoru Trnopolje.
Add comment