Ratne 93. godine, rat se rasplamtao na svim frontovima sa kulminacijom i Bošnjačko – Hrvatskog sukoba. Jedan hrabri borac Krajiški borac tih dana je bez riječi pogovora išao iz akcije u akciju, na neprijatelja, na zemunicu i paljbu iz svih kalibara.
Šest metaka mu je rasporilo tijelo, helikopterom prebačen u Klinički centar u Tuzlu. Između ostalog izvađeno mu je pola pluća i četiri puta vršena kompletna transplatacija krivi. Doživio je kliničku smrt, ali mlado tijelo je nekim čudom ostalo u životu i Damir Pajić je danas živ da nam može pričati o tome. Imao je samo 14 godina i bio je najmlađi ratnik Armije BiH.
U mojoj jedinici, Gerilci 17. Viteške Krajiške brigade, bili su sve maloljetni mladići, a ja sam bio najmlađi – priča nam Damir, koji je rođen 1978. godine i koji je neslužbeno najmlađi ratni vojni invalid u BiH.
Poslijednji petak u januaru bio je njegov Dan pravde, i konačno je dobio u trajno vlasništvo državni stan, a rješenje mu je uručio Edin Domazet član Skupštine RVI USK.
U njemu će da živi sa suprugom Delinom i 3 godišnjim sinom Danisom.
Čovječe, ne mogu zamisliti da moje djete sutra ide u rat sa samo 14 godina, a za mene je to bila normalna stvar – kaže za biscani.net i dodaje – vjerujem da su i danas djeca hrabra, ali ono što smo bili mi – nikad se ne ponovilo!
Damir sa 50 maraka invalidnine je prinuđen uzeti kredit na ime svoje punice kako bi mogao renovirati stan i useliti. Volio bi da ima zaposlenje, ali sa samo pola pluća nije u stanju prihvatiti teške šljakerske poslove. Drugo mu nitko ništa i ne nudi.
Dodatak urednika:
Prijatelj biscani.net i pisac ove priče, također je bio maloljetni pripadnik spomente jedinice.
Poruka je jasna "Još smo živi i još se borimo, Krajiška omladina je temelj Bosne!"
(biscani.net)
Add comment