svabo
Danas se navršava 15 godina od Prvog bošnjačkog sabora, održanog u Sarajevu 27. i 28. septembra 1993.
Iako se većina Bošnjaka unezvijereno pita ima li u BiH, uopće, bošnjačke politike te ko to i na koji način trasira i zastupa njihove dugoročne nacionalne interese, malo ko od onih koji danas zastupaju Bošnjake u javnom životu želi priznati da je obnavljanje Bošnjačkog sabora prijeko potrebno.
Ima li izgleda za skoro održavanje novog Bošnjačkog sabora, gdje bi se uz snažnu podršku bošnjačke intelektualne elite meritorno govorilo o ostvarivanju nacionalnih i drugih interesa Bošnjaka u državi kakva je trenutno BiH, upitali smo prof. dr. Enesa Durakovića, koji je na današnji dan prije 15 godina predsjedavao ovim skupom u Sarajevu.
– Bojim se da je to u ovom trenutku nemoguće. Onih koji su u vrijeme održavanja Bošnjačkog sabora 1993. snažno i znanjem i srcem promišljali o BiH i nacionalnim pitanjima Bošnjaka, danas više nema. Umrli su Alija Isaković, Muhsin Rizvić, Atif Purivatra…
Nekolicina drugih bošnjačkih intelektualaca, zajedno sa mnom, koja je tada, da kažem, iznijela Bošnjački sabor, apsolutno je marginalizirana.
Bošnjački intelektualci, bar oni koji su organizirali Bošnjački sabor, zaobiđeni su u svim značajnim pitanjima koja se tiču i BiH i Bošnjaka. Ako me pitate zašto, otprilike znam, ali više nemam zdravlja da se borim s onima koji to rade – dosta rezignirano komentira Duraković.
On žali što Bošnjaci nemaju institut takve vrste koji će "promišljati o nacionalnim pitanjima" te biti iznad i mimo politike i političara koji godinama, bez ikakve odgovornosti, odlučuju o sudbini države BiH i bošnjačkog naroda u njoj.
– Svakako da je Bošnjački sabor potreban. Ali, ko će to uraditi. Ja neću da kažem da svijet počinje i završava s mojom generacijom, odnosno da samo ja i grupa onih koji smo organizirali Bošnjački sabor 1993. godine znamo promišljati o bošnjačkim interesima na ovim prostorima.
No, koliko vidim, onima koji bi trebali osluškivati mišljenja intelektualaca, prvenstveno političari koji vode ovu zemlju, njima nije interes jedna ovakva institucija. Zašto, treba njih pitati.
Ja samo znam da bošnjački intelektualci šute, uglavnom jer malo ko voli da oni govore – kaže prof. Duraković.
Bošnjaci jedini u Evropi nemaju nacionalnu instituciju
U pripremi za akademiju u Tuzli, gdje će govoriti o značaju Bošnjačkog sabora, književnik Fatmir Alispahić navodi da bi datum kada je Bošnjacima vraćeno njihovo nacionalno ime trebalo obilježavati kao nacionalni praznik tog naroda.
– Bošnjački sabor najznačajniji je događaj u političkoj povijesti mog naroda. Političke i akademske elite nikada do tada nisu se sastale u jednoj svebošnjačkoj formi, da u suverenom i neovisnom ambijentu, koji je stvoren izolacijom, agresijom i genocidom, samodefiniraju vlastite ciljeve.
Najznačajniji je tada bio povratak bošnjačkog nacionalnog imena i opredjeljenja da su nacionalni interesi jedino ostvarivi pod okriljem bosanskohercegovačke ideje – navodi Alispahić.
Bošnjački narod, ističe Alispahić, jedini je u Evropi koji nema nacionalne institucije, već svoje nacionalno biće, navodi, "oslanja na tamburaška društva i povremena sijela".
– Potreban nam je Bošnjački sabor gdje bi se povremeno raspravljalo o svim aspektima stanja i perspektivi Bošnjaka. Sve ovo, koliko vidim, jedino nije potrebno bošnjačkim političarima koji bi u tom slučaju morali slušati pametnije od sebe…
A. HADŽIČ
(Avaz)
Add comment