Kozarac.ba

Treba li obnoviti Bošnjački sabor?

Danas se navršava 15 godina od Prvog bošnjačkog sabora, održanog u Sarajevu 27. i 28. septembra 1993.

Iako se većina Bošnjaka unezvijereno pita ima li u BiH, uopće, bošnjačke politike te ko to i na koji način trasira i zastupa njihove dugoročne nacionalne interese, malo ko od onih koji  danas zastupaju Bošnjake u javnom životu želi priznati da je obnavljanje Bošnjačkog sabora prijeko potrebno.

Ima li izgleda za skoro održavanje novog Bošnjačkog sabora, gdje bi se uz snažnu podršku bošnjačke intelektualne elite meritorno govorilo o ostvarivanju nacionalnih i drugih interesa Bošnjaka u državi kakva je trenutno BiH, upitali smo prof. dr. Enesa Durakovića, koji je na današnji dan prije 15 godina predsjedavao ovim skupom u Sarajevu.

– Bojim se da je to u ovom trenutku nemoguće. Onih koji su u vrijeme održavanja Bošnjačkog sabora 1993. snažno i znanjem i srcem promišljali o BiH i nacionalnim pitanjima Bošnjaka, danas više nema. Umrli su Alija Isaković, Muhsin Rizvić, Atif Purivatra…

Nekolicina drugih bošnjačkih intelektualaca, zajedno sa mnom, koja je tada, da kažem, iznijela Bošnjački sabor, apsolutno je marginalizirana.

Bošnjački intelektualci, bar oni koji su organizirali Bošnjački sabor, zaobiđeni su u svim značajnim pitanjima koja se tiču i BiH i Bošnjaka. Ako me pitate zašto, otprilike znam, ali više nemam zdravlja da se borim s onima koji to rade – dosta rezignirano komentira  Duraković.

On žali što Bošnjaci nemaju institut takve vrste koji će "promišljati o nacionalnim pitanjima" te biti iznad i mimo politike i političara koji godinama, bez ikakve odgovornosti, odlučuju o sudbini države BiH i bošnjačkog naroda u njoj.

– Svakako da je Bošnjački sabor potreban. Ali, ko će to uraditi. Ja neću da kažem da svijet počinje i završava s mojom generacijom, odnosno da samo ja i grupa onih koji smo organizirali Bošnjački sabor 1993. godine znamo promišljati o bošnjačkim interesima na ovim prostorima.

No, koliko vidim, onima koji bi trebali osluškivati mišljenja intelektualaca, prvenstveno političari koji vode ovu zemlju, njima nije interes jedna ovakva institucija. Zašto, treba njih pitati.

Ja samo znam da bošnjački intelektualci šute, uglavnom jer malo ko voli da oni govore – kaže prof. Duraković.

Bošnjaci jedini u Evropi nemaju nacionalnu instituciju

U pripremi za akademiju u Tuzli, gdje će govoriti o značaju Bošnjačkog sabora, književnik Fatmir Alispahić navodi da bi datum kada je Bošnjacima vraćeno njihovo nacionalno ime trebalo obilježavati kao nacionalni praznik tog naroda.

– Bošnjački sabor najznačajniji je događaj u političkoj povijesti mog naroda. Političke i akademske elite nikada do tada nisu se sastale u jednoj svebošnjačkoj formi, da u suverenom i neovisnom ambijentu, koji je stvoren izolacijom, agresijom i genocidom,  samodefiniraju vlastite ciljeve.

Najznačajniji je tada bio povratak bošnjačkog nacionalnog imena i opredjeljenja da su  nacionalni interesi jedino ostvarivi pod okriljem bosanskohercegovačke ideje – navodi Alispahić.

Bošnjački narod, ističe Alispahić, jedini je u Evropi koji nema nacionalne institucije, već svoje nacionalno biće, navodi, "oslanja na tamburaška društva i povremena sijela".

– Potreban nam je Bošnjački sabor gdje bi se povremeno raspravljalo o svim aspektima stanja i perspektivi Bošnjaka. Sve ovo, koliko vidim, jedino nije potrebno bošnjačkim političarima koji bi u tom slučaju morali slušati pametnije od sebe…

A. HADŽIČ
(Avaz)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.