Besjeda reisu-l-uleme u povodu Lejletu-l-kadra

"Draga braćo i sestre, koliko puta smo poželjeli da nam se otvori nebo, da nam se otkrije tajna života i smrti, da nam se kaže odakle smo, ko smo, zašto smo i dokad smo ovdje na Zemlji. Šta treba da činimo da budemo po mjeri naše duše i tijela i šta treba da ne činimo da budemo po planu našeg Stvoritelja. Nije da svako nema svoj odgovor i nije da nismo čuli od lahko maštovitih pjesnika i teško umnih filozofa odgovore na rečena pitanja.

No, ni naši vlastiti ni odgovori pjesnika i filozofa ne zadovoljavaju nas, jer što ih više mislimo sve su nam manje uvjerljivi i što ih više govorimo sve su nam manje jasni. Naša čežnja da čujemo govor u kojem nema sumnje i da saznamo odgovor u kojem nema dileme je dokaz da govor postoji i da ima odgovor. Je li voda dokaz da smo žedni, ili je naša žeđ dokaz da postoji voda. I jedno i drugo. Voda postoji da ugasi našu žeđ, a naša žed dokazuje da nužno postoji voda. Na isti način, naša radoznalost dokazuje da nužno postoji istina; naša želja da čujemo dokazuje da nužno postoji jasan govor; naša zapitanost dokazuje da nužno postoji odgovor.

Muhamed (a.s.) je vjerovao da će se nebo otvoriti, i da će iz njega govor poteći, i da će se u njemu istina otkriti – ona Ademova, i Nuhova, i Ibrahimova, i Muasaova i Isaova. On je znao da je Ademovo pokajanje donijelo Allahov oprost i milost; osjećao je da je Nuhova vidovidost pokazala put spasa; shvatao je da su odgovori jasni nakon Ibrahimovih pitanja; vidio je da je Muasaova skrušenost pred Bogom nadjačala Faraonovu oholost nad narodom; i bio je uvjeren da je Isa sin Merjemin, samo Allahov poslanik, i Riječ Njegova i Duh od Njega.

Našao je mjesto, pećinu Hira, gdje je čekao trenutak kada će se nebo otvoriti i pogledao znak koji će označiti početak, odnosno nastavak, jasnog govora u kojem je cijela istina o svemu što jest i što nije i o svemu što je bilo o što će biti. Čekao je milost Allahovu u pokajanju Ademovu; tražio je spas u vidovitosti Nuhovoj; razumio je odgovore na pitanja Ibrahimova; nadao se pobjedi u skrušenosti Muasaovoj; i vjerovao u Duh Isaov kao Riječ Allahovu. I dočekao je Muhamed (a.s.) trenutak i vidio je znak. Trenutak je nazvan Lejletu-l-kadr, a znak Džibrili Emin. Dakle, mjesto pećina Hira, vrijeme Lejletu-l-kadra i znak Džibrili Emina ujedinili su nebo i Zemlju, spasili čovjeka od zaborava i samoće, i označili mu pravac od prolaznosti do vječnosti.

Muhamed (a.s.) je bio na mjestu, on je doživio trenutak ili vrijeme, i on je vidio znak. Stoga nam savjetuje da u noći, Lejletu-l-kadra, ne spavamo, već da i mi poput njega iskoristimo priliku i da tražimo Allahov oprost i milost, da prepoznamo put spasa i da vidimo znak Allahova govora koji nam se pokazuje u Kur'an-i Azim-u Šanu. Jer Allahov govor je rijeka, s izvora Njegova rahmeta, što daje našem govoru lijeka, da bude istina od početka do kraja. Jer, da su sva stabla na Zemlji pisaljke i da je tinta more s još sedam mora, ne bi se iscpile Allahove riječi; Allah je uistinu silan i mudar (Kur’an, 29:27). Lejletu-l-kadr je noć mjerenja, planiranja, određivanja i događanja. Rečeno je da je ta noć bolja od hiljadu mjeseci i da u njoj meleci i Džibrili Emin, s Allahovom dozvolom, silaze na Zemlju radi svake stvari. U ovoj noći se očituje posebna moć sigurnosti sve dok zora ne svane.

Zato večeras treba biti budan sve do zore, jer Allah (dž.š.) u ovoj noći oprašta grijehe i snaži pouzdanje u život i mir među ljudima. Večeras treba čitati i učiti u ime Gospodara koji je stvorio čovjeka od ugruška. Treba čitati i učiti jer je Stvoritelj plemenit koji je čovjeka naučio onome što nije znao. Treba čitati i učiti iz Knjige u kojoj nema sumnje i kojoj imaju odgovori u kojima nema dileme. Ta knjiga je Kur'an, jedina Božija knjiga koja je dostupna svim ljudima, koja se otvoreno objašnjava, iz koje se ništa ne skriva, ništa ne mijenja, ništa ne uklanja, i ništa ne izostavlja.

Kur'an je najljepša Knjiga u kojoj je sadržana vječna Allahova riječ, ona ista koja je sadržana u Zeburu, Tevratu i Indžilu. Ništa, ni vrijeme, ni ljudi, ni šejtan nisu mogli zatrti Allahovu riječ. Mogli su ubijati poslanike i njihovo potomstvo, mogli su ubijati khalife i sultane i njihovo potomstvo, mogli su ukidati khilafete i mešikhate, kadiluke i muftiluke, ali nisu mogli i neće moći ukinuti Allahovu istinu objavljenu u mubarek noć Lejletu-l-kadra.

Nisu mogli i neće moći ukinuti instituciju Kur'ana koju je uspostavio Stvoritelj nebesa i Zemlje, i koju održavaju Njegovi meleci, i oko koje se okupljaju ljudi koji vole Allaha i Njegova Poslanika, koji na dobro upućuju a od zla odvraćaju, koji zlo ne misle, koji vjeruju i dobra djele čine.

Ako smo spremni da zavjet položimo da u šejtana ne vjerujemo, a da u Allaha vjerujemo, onda se držimo za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.

U ovoj noći mjerenja, planiranja, određivanja i događanja, pozivam muslimane, ma gdje bili, da ujedine svoja srca u vjeri u Jednoga i Jedinog Boga. Meleci večeras silaze. Oni dolaze tamo gdje imaju kome doći. Zato otvorimo naša srca i naše duše i ujedinimo se večeras s melecima u dovi Svemogućem da primi pokajanja naša zbog naših malih i velikih grijeha. Večeras treba da Allahu zavjet damo da nećemo umrijeti drugačije nego kao muslimani, da ćemo čuvati vjeru u našoj porodici, jedinstvo u našem narodu, mir u našoj domovini i bratstvo u našem ummetu. Da ćemo se međusobno pomagati u dobru. Da ćemo jačati međusobno povjerenje, a otklanjati sumnje. Da ćemo pomagati onima kojima je potrebna naša pomoć: jetimima, muhadžirima, bolesnima, nemoćnima i starijima.

Posebno pozivam omladinu da večeras svojom dovom Allahu mole za naš spas i sreću, jer njihova dova Allahu je najdraža. Mi učimo dovu Allahu da vjera naše djece bude čvršća i snažnija od naše vjere, da njihova budućost bude bolja od naše prošosti, i da svim dobrim ljudima Allah omili istinu, pravdu i mir.

Bože Milosni, i mi u Bosni, večeras smo zahvalni, Što smu u Tvojoj milosti i u vjeri naše radosti!
Bože Milosni, i mi u Bosni, večeras smo ponosni, Što znamo čitati, Riječi koje će nas spasiti!
Bože Milosni, i mi u Bosni, večeras smo radosni, Što možemo učiti Dovu da nam se grijeh oprosti!
Bože Milosni, i mi u Bosni, večeras smo kreposni, Što smo u ovoj noći, Pokorni Tvojoj svemoći! U pećini Hira, Tražio je mira, I čekao kurira, Da nađe iman, I oživi islam,

Rabbena atina fiddunja haseneten, Ve fi-l-ahiereti haseneten ve kina azabennar!"