svabo
Piše: Sade Alić
Kao i svake godine, što već prerasta u tradiciju, Udruženje Kozarčana iz Čikaga priprema Kozarački Teferič i ako bi se moglo jednom riječju opisati atmosfera na teferiču bilo bi: PRELIJEPO!
Perfektan dan, sunačan i topao, bez imalo vlažnosti u vazduhu, dan poslije najvažnijeg i najznačajnijeg Američkog praznika a to je 4. July, Dan nezavisnosti SAD-a (Indepandance Day). 5. juli će ostati upamćen u Čikaškoj, Bosanskoj zajednici kao jedan od blistavih i najljepših dana za Bošnjake koja je ovih dana opterečena razno-raznim problemima.
A upravo zadaća Udruženja Kozarčna je: pokazati i dokazati da možemo i hoćemo, da volimo svoj Kozarac i svoju domovinu Bosnu i Herecegovinu, da volimo svoj narod i da nije važno iz kojeg je kraja BiH, svoje porijeklo, svoju tradiciju i naravno svoju kuhinju (malo šale nije na odmet).
Bilo je pjesme, narodnih kola, hrane i pića (bezalkoholnog), dobrog nogometa, lijepog druženja, više nego ikad gostiju iz svih krajeva SAD-a ali i neumornog rada kako članova Udruženja Kozarčana tako i Radnog odbora NGI u Čikagu.
Kamber Catering (Kamber Hadžić) i njegova ekipa odradili su fantastičan posao. Nije samo što je hrana vrhunski napravljena nego je i usluga bila na viskom i profesionalnom nivou. Ekipa od 40-tak osoba je neumorno i neprestano radila i sve pohvale zaslužuju sve i jedna osoba. I naravno predsjednik Udruženja Kozarčna Muhamed Kulašić – Kule kojeg je, zaista, ovaj put kao i uvijek, bilo na sve strane.
Orkestar sa Adisom, Anerom i Safetom Kozlicom su neuomrno svirali i pjevali a ni publika nije bila lijena za kolo poigrati pa se i dobro zagrijati. Nadamo se da smo uspjeli skinuti bar pola kilograma viška težine jedino ako dobra i ukusna hrana nije doprinijela pa smo još koji kilogram dobili.
Igrao se i dobar fudbal. Nisu to bile profesionalne ekipe, nego ekipe sastavljene od prisutnih na teferiču iz svih krajeva BiH. Zaslužnu pobjedu je odnijela ekipa nove džamije BICC-ija.
Kao što smo već rekli imali smo goste iz svih krajeva Sjeverne Amerike. Bili su tu gosti iz Washington DC, Kanade, St. Loisa, Milvakiea, Detroida, Grand Rapidsa i drugih mjesta. Sav teferič pratila je kamera Hayat TV-a, te će svi oni u BiH ali i u inostransvu koji imaju satelitsku moći gledati ovaj teferič i na TV. Pored Hayat televizije bile su tu i radio te novinske agencije. Zahvaljujemo im se što su popratili ovaj naš teferič.
I Radni odbor NGI – Čikago je imao pune ruke posla.
Mislimo da po prvi put, bilo gdje u svijetu gdje borave Bosanci i Hercegovci da smo imali ovakvu vrstu registracije, prvenstveno za Kozarčane i Prijedorčane.
Registrovati su se mogli svi ali za Kozarčane i Prijedorčane imali smo pripremljen dokument koji se popunjavao da bih se ovlastila osoba u Kozarcu za dobivanje odgovarajućih dokumenata za ispunjenje registracije.
Prema svim procjenama 80% naših ljudi nema punovažeći bosanski dokument da bih se uspješno mogao registrovati i zamislite za svaku osobu za koju smo vršili registraciju pravili smo najmanje četiri kopije. Zbog obilnosti posla, kojeg je u ime svih građana BiH trebao neko drugi obavljati, mi smo, prvenstveno zbog naše NGI, odlučili napraviti još jedno okupljanje i da pokušamo registrovati još što je više moguće birača. Sljedeće okupljanje ili sijelo zakazali smo za 19. juli (subota) na 2448 W. Devon Ave, u Čikagu gdje ćemo moći ponovo okupiti se, poigrati koje kolo, pjevati ali prvenstveno registrovati se.
Da ne bi smo napravili pometnju, obavjestili smo odbor Udruženja preživjelih Srebreničana u Čikagu o našim namjerama to da to sijelo izričito pravimo povodom registracije a da se našoj braći i sestrama iz Srebrenice stavljamo na raspolaganje povodom obilježavanja 13-aesto godišnjice tragdije Srebrenice. Oni su razumjeli te nam se i sami stavili na raspolaganje u pomoći pri registraciji.
Ono s čim se možemo pohvaliti je da su se Prijedorčani odnosno oni koji nisu sa Kozaračke regije u većem broju prijavljivali nego Kozarčani. Ovo nas je, na neki način i iznenadilo. Mi se trudimo da NGI ne dobije epitet samo Kozaračke stranke jer ona to i nije, ali izgleda da Prijedorčani bolje shvataju ulogu i važnost politike nego Kozarčani te nam u većem broju pristupaju i registruju se za predstojeće izbore.
Ovo bih trebao biti i znak odboru NGI u Kozarcu da se više angažuju u drugim sredinama van Kozarca.
Ne mogu a da ne uputim i jednu kritiku nama samima, mi se u veoma malom broju registrujemo te s time i ne glasamo, pa bilo za koga i za koju stranku. Slika i prilika je današnja situacija u općini Prijedor.
Nisu krive samo stranke iz Federacije ili kako mi to volimo reći „Sarajevo“ (evo ga polahko nasjedamo na Dodikov „Teheran“). Zapitajmo se šta to mi u stvari hoćemo i o kakvoj budućnosti razmišljamo, šta mislimo?
Da li to Kozarčani misle da je Kozarac njihov samo zato što procentualno imaju najviše Bošnjačkog življa ili da imaju sva jednaka prava u općini Prijedor sa ostalima samo zato, opet, što žive ili su iz Kozarca pa nije bitno hoće li glasati ili neće. Ne zavaravajmo se, mi smo u stalnoj opasnosti. Ne dopustimo da dočekamo dan da izgubimo i ono što mislimo da imamo. Informišimo se i posmatrajmo stvari malo pažljivije a ne površno. Da li iko od vas želi u turizam u „Republiku Srpsku“ ili svojoj kući, svojoj Bosni i Hercegovini, to je pitanje sad i ovog momenta, pa razmislimo!!!
I još jedna bitna stvar. Vi koji ste sada ili ćete uskoro u Kozarac posjetite Udruženje Prijedorčanki „IZVOR“. Čak šta više preporučijemo „Izvoru“ da organizuje ova dva-tri mjeseca okrugle stolove i druženja te upoznaju one koji nisu tu za stalno sa svojim radom i situacijom u Prijedoračkoj općini.
I znajte da jedini i pravi odgovor je u registraciji i glasanju. Tu je naša borba koja ne prestaje, potreban nam je sve i jedan glas da sačuvamo svoj Kozarac, svoj Prijedor i svoju Bosnu i Hercegovinu.
Da se vratimo na NGI koji zaživljava i kao pokret. Kao što je kozarac.ba napravio zaokret u spajanju dijaspore sa Kozarcem isto tako sada, dešava se, prosto rečeno, jedna mala revolucija na internetu i NGI jača svakim danom sa sve jačim imenima kako iz dijaspore tako i iz BiH.
Imamo mi snage, znanja i volje, samo ako želimo, da pokažemo i drugima a koji nisu Bošnjaci da su dobrodošli u NGI. Čista duša, pošteno srce i neukaljane ruke krase mnoge koji nisu Bošnjaci i takvima je mjesto među nama, da zajednički gradimo bolju budućnost naše jedne i jedine Bosne i Hercegovine.
Pa budimo se i neka se naš glas napokon čuje!
p.s. možda ste primjetili da u mojim zadnjim javljanjima slike su bile slabije kvalitete. kad nešto hoće foto aparat baš mi ode na teferiču te ovaj put slike su sa drugog aparata. žao mi je, jer bilo je toliko toga važnog za zabilježiti ali računajte da je ovo prva reportaža sa našeg teferiča, uskoro slijedi i druga iz pozicije gosta iz magazina „peta strana svijeta“ Amira Hotića i sa novim i vjerovatno boljim fotografijama. moj aparat ide u zaslužnu penziju poslije više od 30.000 napravljenih fotografija.
Add comment